Viđoh čudo prije neviđeno,
gdje Neretva javora prenese,
u stablu mu kuje kujundžija,
u granama veze vezilica.
Što u stablu kuje kujundžija, 5
to je Meho od grada Mostara.
Što u granam’ veze vezilica,
to je Mejra, lijepa djevojka.
Njojzi veli od Mostara Meho:
— Nisam znao da si vezilica! 10
Daću tebi jedan dramak zlata,
navezi mi devet boščaluka
i mahramu svakome jaranu.
Od ostalog što ostane, Mejro,
vezi sebi zlaćanu košulju! 15
Njemu veli lijepa Mejrima:
— Nisam znala da si kujundžija!
Daću tebi jedan dramak srme,
skuj ti meni stanak i brdilo
i ostalo, što stanu valjade. 20
Od ostatka, moj lijepi Meho,
skuj ti sebi toke i tozluke,
u čemu ćeš u punice doći.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 835.
