Vihor ružu niz polje nosaže,
nanese je Muji pod čadore.
U čadoru nikog ne bijaše,
samo Mujo rane bolovaše.
Sedam rana od sedam Madžara, 5
osma rana, udaje se draga.
Viš’ glave mu šargija stajaše,
Mujo ječi, a šargija zveči:
— Šargijice, mili razgovoru,
mnogo si me gladnog nahranila 10
i lijepih cura primamila.
Čini mi se, ostaćeš mi pusta,
jer sve rane preboljeću lako,
ali osmu ne mogu nikako!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 185.
