Visoki Stevan i Careviću Mujo

Izvor: Викизворник


Visoki Stevan i Careviću Mujo

(KOMADI OD PESME)

(Iz Užice)

Kad pogibe srpski car Lazare,
U Kosovu, u polju široku,
Od Srba se niko ne potrevi,
Potrevi se jedno Ture mlado.
...............................................
...............................................
Mrtva glava srpskog car Lazara: 5
Mrtva glava, jezik progovara:
„Čuješ mene jedno Ture mlado!
„Ja pogiboh danas u Kosovu,
„Kod mene su tri ćemera blaga,
„U svakome po trista dukata, 10
„S mene spaši na sebe pripaši
„Pa ti uzmi moju rusu glavu,
„Odnesi je bijelu Kruševcu,
„Predaćeš je carici Milici,
„Nek zakopa u bijelu crkvu." 15
Mrtva cara Ture poslušalo,
S Laze spasa tri ćemera blaga.
S Laze spasa, na sebe pripasa;
Pa uzima glavu Lazarevu,
Odnese je niz polje Kosovo 20
Ne nosi je bijelu Kruševcu.
Da je preda carici Milici,
No je baci u bunar duboki.
...............................................
...............................................
...............................................
Vr'jeme prođe za sedam godina,
Dokle začu Mujo Careviću, 25
U Milice u srpske carice,
Začu Mujo dvije kule blaga,
Kakva blaga? sve žuta dukata.
Pa je Mujo knjigu nakitio,
U Kruševac carici pratio: 30
„Oj Milice, oj vlaška carice!
„Kako vidiš i knjigu razumiš,
„Odma hajde u moje Jedrene,
„U Jedrene, do mojega dvora,
„Da ti moja budeš sultanija; 35
„U teb’ kažu dvije kule blaga,
„Kakva blaga? sve žuta dukata."
Knjigu štije carica Milica,
Knjigu štije, grozne suze lije,
Ona Muju drugu odpisuje: 40
„Oj Turčine, Careviću Mujo!
„Prođ’ se, Mujo, mene ostarele,
„Ja sam, Mujo, vrlo ostarila,
„Ne mogu ti biti sultanija;
„Sedamdeset kako sam udata, 45
„Evo sedam kako sam udova,
„Dvajestina, Mujo, devovala,
„Meni ima devedeset ljeta,
„Devedeset i sedam godina;
„A tako mi Boga jedinoga, 50
„Nemam Mujo pare ni dinara,
„A kamo li dvije kule blaga.“
Ode knjiga Careviću Muju.
A kad Mujo knjigu razumio.
On carici drugu otpisuje: 55
„Oj carice jedna magarice!
„Hajde odma u moje Jedrene,
„Ako imaš toliko godina,
„A ti imaš dvpje kule blaga,
„Ako l’ odma, gospo, doći ne ćeš: 60
„Pokupiću moje krdžalije,
„Oj gospođo! sto hiljada vojske,
„Udariću s vojskom na Kruševac,
„Sav Kruševac hoću porobiti,
„Porobiti, vatrom popaliti: 65
„Što je muško pod sablju metnuću,
„A što žensko ženiću vojnike;
„Isjećiću sve tvoje vojvode,
„Sve vojvode srpske sovjetnike,
„I tebe ću gospo, zarobiti, 70
„Pokloniti mome starom babu,
„Mome babu caru Bajazitu."
Ode knjiga carici Milici.
Kad carica knjigu razumila,
Odma Muju drugu odpisuje: 75
„Viđi Mujo i knjigu razumi!
„A ja imam jedinoga sina,
„Jedinoga nejačka Uroša.
„Ostao je od dara Lazara,
„Ostao je od godine dana, 80
„Sad je d’jete od sedam godina;
„Da ti dadem u taoce sina,
„Da me čekaš za godinu dana,
„Dok se, Mujo, u Kruševcu spremim,
„Pa ću tvoja biti sultanija." 85
To Turčinu vrlo milo bilo,
Pa joj sina u taoce prima.
Kad carica opremi Uroša,
Carica se niz Kruševac vrati,
Sva u crno tužna obučeva, 90
Gologlava kako muška glava,
Raspletena kako ženska strana;
Kuka gospa kako kukavica,
A prevrće kako lastavica;
Ona traži dva dunđera mlada, 95
Dokle nađe dva dunđera mlada:
„Bogom braćo, dva dunđera mlada!
„Nađite mi drvo šimširovo,
„Od drveta štaku načinite,
„Dobro će vas gospa darivati.“ 100
To dunđeri za Boga primiše,
Pa nađoše drvo šimširovo,
Od drveta štaku načiniše,
Pa dadoše carici Milici,
Njima gospa po deset dukata. 105
Izmače se carica Milica,
Izmače se malo u prijeko,
Pa dohvati pero i artiju,
Iz obraza krvi natočila,
Te je dvije knjige navitila, 110
Jednu modru, a drugu krvavu.
Udloži ih štaki šimširovoj.
Pa carica ode niz Kruševac,
Traži gospa uboga prosjaka,
Dokle nađe uboga prosjaka: 115
„Bogom brate, ubogi prosjače!
„Evo tebi štake šimširove,
„Nosi štaku od grada do grada,
„Dokle dođeš stolu Rusijskome;
„Pa kad dođeš stolu Rusijskome, 120
„Ne daj štaku od Rusije kralju,
„Podaj štaku Visokom Stevanu“
Uze prosjak štaku šimširovu.
Carica se u džepove maši,
Pa povadi stotinu dukata, 125
Te darova uboga prosjaka;
„Hajde zbogom, ubogi prosjače!
„Ako Bog da te se otud vratiš,
„Jakom će te gospa darivati.
Ode prosjak i štaku odnese. 130
Ode prosjak od grada do grada,
Ovde, onde, do Rusije dođe,
Do Rusije, stola Rusijskoga.
U lijep je danak dolazio:
U neđelju, na vaskresenije, 135
Kad gospoda u crkvi bijahu;
Kralj bijaše u bijeloj crkvi
I sa kraljem Visokn Stevane.
Dođe prosjak pred bijelu crkvu,
Stade prosjak do crkvenih vrata, 140
Podupro se štakoi šimširovom,
Dok se Bož’je slovo savršilo.
Kad se Bož’je slovo savršilo,
Eto kralja, iz crkve iziđe,
I sa kraljem Visoki Stevane. 145
Pozna prosjak Visokog Stevana,
Pa mu dade štaku šimširovu,
Uze Stevan štaku šimširovu,
Okrenu je tri četiri puta,
Pogleda je desetinu puta, 150
Jedno slovo Stevan poznavao,
I ono mu slovo progovara:
„Zri u štaku, Visoki Stevane!"
Pa kad Stevan slovo razumio,
On udari štaku po koljenu, 155
Štaka pršte na dvoje, na troje,
Ispadoše dvije sitne knjige,
Jedna modra a druga krvava:
Uze Strvan dvije sitne knjige.
Pa kad Stevan knjige razumio, 160
Đe mu otac Lazo poginuo,
I srpsko se carsvo zagubilo,
U Kosovu polju krvavome,
I majci mu dosađuju Turci,
A braća mu idu u taoce: 165
Proli suze niz bijelo lice,
Suze roni, a kralju govori:
„Zašto kralju, da od Boga nađeš,
„Što si moje knjige zaptivao?
„Odavna mi babo poginuo, 170
„Evo nma sedam godin’ dana,
„I srpsko se carstvo zagubilo,
„U Kosovu polju krvavome,
„Mojoj majci dosađuju Turci,
„A braća mi idu u taoce; 175
„Što si moje knjige zaptivao?“
Ćuti kralje, ništa negovori.
Al’ ne ćuti Visoki Stevane,
Stevan kralju ’vako progovara:
„Daj mi, kralju, sto hiljada vojsve! 180
„I pred vojsvom Mata đenerala,
„Komandata od tvoje Rusije,
„Da ja idem s vojsvom u Srbiju,
„U Kruševca stola babovoga,
„Nebi l’ moga baba osvetio, 185
„Iz taoca brata izbavio.“
Dade kralje, nereče riječi:
„Uzmi, Stevo, sto hiljada vojsve!
„I pred vojsvom Mata đenerala,
„Komandanta od Rusije moje, 190
„Neka ide, nek’ upravlja svojsvom.“
To Stevanu vrlo milo bilo,
Pa opremi sto hiljada vojsve,
I pred vojskom Mata đenerala;
Pa privede vranca binjevtešu, 195
Sa kamena vrancu na ramena;
Pa povika Mata đenerala:
„Za mnom Mato, i povedi vojsku!“
Pođe Stevan kroz zemlju Rusiju,
A za njime Mata đenerale, 200
A za Matom sto hiljada vojske.
E Rusiju zdravo prijeđoše,
Na Nemačku zemlju nagaziše.
Kad to viđe od nemačke kralje,
A to kralju nije milo bilo, 205
Odma kralje knjigu nakitio,
U Rusiju kralju opravio,
Pa kralj kralju ’vako govorio:
„More, čuješ od Rusije kralju!
„Zašto, kralju, da od Boga nađeš, 210
„Što ispusti svoju kraljevinu!
„Dade vojsku Visovom Sevanu;
„Hajde dade sto hiljada vojske,
„Zašto dade Mata đenerala?
„Znaš li, kralju, da od Boga nađeš, 215
„U Kosovu poviše Kruševda;
„Tu je turska sila pritisnula,
„Ne bi mogla igla propuznuti (?)
„A kamo li jajce propanuti;?
„Hoćeš svoju da izgubiš vojsku, 220
„I pred vojskom Mata đenerala,
„Komandata od tvoje Rusije,
„S kime sutra mislim vojevati,
„I braniti zemlju od dušmana?"
Taku kralje knjigu nakitio, 225
Te u knjizi opade Stevana.
Dođe knjiga od Rusije vralju.
A kad kralje knjigu razumio,
Odma Stevu knjigu pakitio:
„Moj posinče, Visoki Stevane! 230
„Đe te stigne moja sitna knjiga,
„Kako vidiš što ti knjiga kaže,
„Odma vrati u Rusiju vojsku,
„I pred vojskom Mata đenerala,
„Komanda ta od moje Rusije; 235
„Ako l' vojsku povratiti ne ćeš,
„Odpisaću od ruke Fermane,
„Pratiću ih Careviću Muju:
„Nek u vojsci ne čini mi kvara,
„Nek ne dira Mata đenerala, 240
„Nek uhvati Visokog Stevana,
„Nek prebije i noge i ruke,
„Nek te meni prati u Rusiju “
Kad je Stevan bio u Madžarsko,
Tu Stevana sitna knjiga stiže, 245
Od Rusije, Rusijskoga kralja.
Uze Stevan onu sitnu knjigu,
Pa kad viđe što mu knjiga kaže,
Dozva Stevan Mata đenerala:
„Pobratime, Mato đeneralu! 250
„Evo meni sitna knjiga stiže,
„Od Rusije, Rusnjskoga kralja:
„Da se vratim u zemlju Rusiju;
„No te molim Mato đenerale!
„Dobro čuvaj u Madžarskoj vojsku, 255
„Dokle odem i dokle se vratim.“
To izreče a Boga pomenu,
Pa privede vranca binjektešu,
Sa kamena vrancu na ramena,
Pa otide pravo u Rusiju. 260
A kad dođe pod kraljevu kulu.
On pod kulom odjašio vranca,
Pa ga ne da nikom da ga voda:
Dizgine mu na jabuke meće,
Sam se vranac oko kule šeće. 265
Ode Stevan na kraljevu kulu.
Kad iziđe pred kralja na kulu,
Kalpak skida do zemlje se zgiba,
Poljubi ga u bijelu ruku
I pod kraljem krstatu sedžadu; 270
Izmače se, dvori starijega.
Ćuti kralje, ništa ne govori.
Al’ ne ćuti Visoki Stevane,
Stevan kralju, 'vako progovara:
„Kaži, kralju, šgo si poručiv’o, 275
„I za mene knjigu odpisiv’o,
„Da ti vratim u Rusiju vojsku,
„I pred vojskom Mata đenerala?“
Ovako mu kralje odgovara:
„Moj posinče, Visoki Stevane! 280
„Kad me pitaš pravo da ti kažem:
„Ja sam čuo, a viđeo nisam,
„Neku, Stevo, Koviju planinu,
„U planini duboko jezero,
„U jezeru neku alu, kažu, 285
„Koja guta konje i junake;
„D’ ideš Stevo, alu da pogubiš;
„Pa da vidiš u Srbiju vojsku!“
To Stevanu vrlo milo bilo,
Pa se strča niz kraljevu kulu, 290
I pojaši vilovna vrančića,
Pa okrete pravo u Koviju,
Da pogubi alu u jezeru.
A kad čula Rusijska kraljica,
Te otide Stevan u Koviju 295
Da se bori s alom u jezeru:
Tad kraljica viknu na seize:
„Uprežite konje u intove,
„Uprežite dvanajest bujina,
„Šest vranijeh i šest zelenijeh“ 300
Pa gospođa sede u intove,
I okrete pravo u Koviju,
Nebv l’ đegod pristigla Stevana.
Pod Stevanom dobar vranac beše,
Daleko je zanio Stevana. 305
Ne može ga stignuti kraljica
Kad gospođa ne stiže Stevana,
Nasred druma intov ustavila,
Tanko viknu, a jasno podviknu:
„Oj posinče, Visoki Stevane! 310
„Kad ti ode u goru Koviju.
„Da se boriš s alom u jezeru:
„Kada dođeš duboku jezeru,
„Pa nastupiš’ na kolo gujino,
„Ako s’ bude u kolo uvila, 315
„Ti ne udri alu iz prijeka;
„Ak’ udariš alu iz prijeka,
„Ala će se u polje prućiti,
„Svu Koviju goru polomiti,
„I tebe će, Stevo, satrijeti; 320
„No na vrancu pokupi dizgine,
„Pokaži mu mamuz od čizama,
„Pa uskoči u kolo gujino.”
A to Stevan poslušo kraljicu.
Pa kad dođe duboku jezeru, 325
I nastupi na kolo gujino.
(Beše s’ ala u kolo uvila)
Ne bije je Stevan iz prijeka,
No na vrancu pokupi dizgine,
Pokaza mu mamuz od čizama, 330
Pa uskoči u kolo gujino;
Pa poteže topuzinu tešku,
Te udari alu iz prijeka,
Pa poteže sablju od pojasa,
Te na ali odsiječe glavu, 335
Pa joj glavu vuče u Rusiju.
Kada dođe stolu Rusijskome,
Ugleda ga od Rusije kralje,
Kralje viče sa bijele kule:
„Moj posinče, Visoki Stevane! 340
„Kad si, Stevo alu pogubio,
„Ne vuci joj glavu u Rusiju,
„Sve pohvata troljetna groznica;
„Džaba tebi sto hiljada vojske,
„I pred vojskom Mata đenerala." 345
To je Stevan kralja poslušao,
Pa od ale glavu oturio,
Progna vranca, ode kroz Rusiju.
Stevan zemlje i ćenare lređe;
Pa kad dođe u zemlju Madžarsku, 350
I svu vojsku na okupu nađe,
I pred vojskom Mata đenerala.
Kako dođe, odjaši vrančića,
Pa doziva Mata đeeerala:
„Pobratime, Mato đenerale! 355
„Jesi l’ dobro sačuvao vojsku?“
Odgovara Mata đenerale:
„Jasam pobro, sačuvao vojsku,
„Još sam malo pridobio vojske,
„Baš na broju sto hiljada vojske, 360
„Pobratime, ljutoga Madžara,
„Da idemo biti dušmanina.“
To Stevanu vrlo milo bilo,
Pa pojaši vilovna vrančića,
Pa pojavi kroz zemlju Madžarsku 365
Za Stevanom Mata đenerale,
A za Matom dvesta hiljad’ vojske.
E Madžarsku zemlju prijeđoše,
Na Srbiju zemlju naiđoše,
Na Sitnicu vodu nagaziše, 370
Kod Sitnice konak učiniše.
A u jutru, kad je osvanulo,
Knjigu piše Visoki Stevane.
A prati je u Kruševac majci:
„Majko moja, carice Milice! 375
„Knjigu viđi pa drugu odpiši
„Imaš dosta vina i tajina,?
„Imaš konjma zobi i sijena;
„Možeš moju dočekati vojsku,?
„Naraeiti ljebom bijelim,? 380
„Napojiti vinom crvenijem.*
Kad carici tavva knjiga dođe,
Knjigu štije carica Milica,
Knjigu štije grozne suze lije,
Ona misli Carević je Mujo, 385
Pa je drugu knjigu nakitila:
„Bog t’ ubio Careviću Mujo!
„Ja ti dado u taoce sina,
„Da me čekaš za godinu dana,
„Ti ne čaka ni pola godine, 390
„No mi vodiš na Kruševac vojsvu.
„Vrati vojsku, ne vodi Kvuševcu,
„Cemam Mujo, vina ni taina,
„Nemam konjma zobi i sijena
„Nemogu ti dočekati vojsku." 395
Kad Stevanu takva knjiga dođe,
Pa kad viđe šta mu knjiga kaže,
Proli suze niz bijelo lice,
Pa doziva Mata đenerala:
„Pobratime, Mato đenerale! 400
„Ja odlazim, pobro, u Kruševac
„Da ja vidim šta je po Kruševcu
„I da vidim moju staru majku
„Moju majku caricu Milicu;
„Sad ću ići, a odma ću doći, 405
„Il’ ću doći il’ knjigu pisati."
Pa pojaši vilovna vrančića,
Na Sitnicu vranca naćerao,
Ode Stevan poljem i širinom,
Dokle dođe pod Kruševca grada. 410
A viđe ga carica Milica.
Sa čardaka, sa visoke kule,
Pa poznade svog sina Stevana,
Pred Stevana gospa iztrčala,
Ruke širi u lice ga ljubi, 415
Stevan majku u bijelu ruku.
Gospa beše srca žalostiva,
Ona pade na zemljicu crnu,
Gospa pade, pa se obneznani.
To kad viđe Visoki Stevane, 420
Proli suze niz bijelo lice,
Uze majku na bijele ruke,
Unese je u Lazinu kulu,
Te je umi lađanom vodicom,
Zarani je ljebom bijelijem, 425
A zali je vinom crvenijem.
Kad se Stevu osvijesti majka,
Pita majku Visoki Stevane:
„Majko moja, carice, Milice!
„Imaš, mati vina i taina? 430
„Imaš konjma zobi i sijena?
„Možeš moju dočekati vojsku,
„Moja majko, dv’je stotnp’ hiljada?
„Naraniti ljebom bijelijem,
„Napojiti vinom crvenijem?" 435
Odgovara carica Milica:
„Imam, sine, vina i taina,
„A suviše zobi i sijena,
„Mogu tvoju dočekatn vojsku.“
To Stevanu vrlo milo bilo, 440
U Kruševcu knjigu nakitio,
Na Sitnicu Matu opravio:
„Pobratime, Mato đenerale!
„Preturi mi na Sitnici vojsku,
„Od Sitnice ka Kruševpu kreni 445
Dođe knjiga Matu đeneralu.
A kad Mato knjigu razumio,
On preturi na Sitnici vojsku,
Od Sitnice ka Kruševcu krenu.
...............................................
...............................................
...............................................
To Milici vrlo bilo, 450
Pa da vidiš carice Milice,
Kad joj traži Careviću Mujo,
Nema gospa pare ni dinara;
A kad dođe Visoki Stevane,
Ima gospa i tri kule blaga. 455
Pa obali do tri kule blaga,
Na blago je sakupila vojsku,
Skupi gospa dv’je stotin’ hiljada
Kad carica sakupila vojsku,
Navalila vina i jestiva. 460
Vino pila u Kruševcu vojska,
Vino pila dva bijela dana.
A kad treće jutro osvanulo,
Knjigu piše Visoki Stevane,
Pa je šalje Careviću Muju: 465
„O moj babo, Careviću Mujo!
„Možeš moje goste dočekati,
„Da ja majci u pohode dođem,
„Da pohodim moju staru majku,
„Moju majku, tvoju sultaniju?“ 470
Ode knjiga Careviću Muju.
A kad Mujo knjigu razumio,
Pa kad viđe što mu knjiga kaže,
On uhvati nejačka Uroša,
Pa ga zakla kako jagnje mlado, 475
A ispeče kako jagnje mlado,
Pa ga zavi u pamuk-peškira,
A prati ga Visokom Stevanu:
„Eto tebi, Visoki Stevane!
„Eto tebi lijepa mezeta 480
„Da mezetiš kada piješ vino."
Uze Stevan brata pečenoga,
Okrenu ga i dva i tri puta,
A poljubi desetina puta,
Proli suze niz bijelo lice, 485
Pečena je brata saranio,
...............................................
...............................................
...............................................
Halaknuše, Boga pomenuše,
A u Turke juriš učiniše;
Da je kome stati te gledati, 490
Kako srpske sablje sijevaju
Mrtve turske glave zijevaju.
Mlogu silu tursku umališe;
Uhvatiše Carevića Muja,
Dovedoše Visokom Stevanu. 495
Dvori Turčin Visokog Stevana.
Pa se molim Visokom Stevanu:
„Modim ti se, Visoki Stevane!
„Molim ti se, kako starijemu,
„Nemoj mene, Stevo, pogubiti 500
„E ja jesam u oca jedini.“
Govori mu Visoki Stnvane:
„O Turčine, Careviću Mujo!
„Kad ti jesi u oca jedini,
„Što ne čuvaš svoju carevinu? 505
„Što će tebi moja stara majka!
„Što mi zakla brata jedinoga,
„Moga brata nejačka Uroša?
„Što g’ isneče kako jagnje mlado,
„Pa ga meni za mezeta praćaš. 510
„Dobro znadeš da ja jesti ne ću?“
Još hoćaše Mujo govoriti,
Ne dade mu Visoki Stevane,
Već ga zakla kako jagnje mlado,
A ispeče kako jagnje mlado; 515
Pa ga zavi u pamuk-peškira
A prati ga caru Bajazitu:
„Eto tebi, care Bajazite!
„Eto tebi lijepa mezeta!
„Da mezetiš kad piješ rakiju.“ 520
Vratio mu žalost za sramotu.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme (epske), sakupio i na svet izdao Blagoje Stojadinović, II, u Beogradu, u Državnoj štampariji, 1869, str. 17-34.