Divojka je zelen bor gojila
Pa je boru ona govorila:
Resti[1] bolje, moj zeleni bore!
Ne resti mi visom u visinu,
Neg mi resti širom u širinu! 5
Pod tobom će svati ladovati.
Oli moji, oli seke moje,
Ol u selu posestrime moje.
Lipo će nam onaj danak biti!
Pa ni tebi ne će bit navarno[2]10
Vinom ću ti žile zalivati,
Zelen-lišće lađenom vodicom.
Reference
↑mjesto: rasti; čuje se u istim krajevima, u kojima i ˝greb˝ mjesto: grob