Juče vila oženila sina,
A sinoć ga jadna ukopala,
Jutros snahu natrag povraćala;
Divno vila snahu sjetovala:
„Snajo moja, rumena ružice 5
Kada budeš kroz goru zelenu,
„Digni svilu od zelene trave,
Sitni biser uz prsi bijele,
Rese v'jence uz oba ramena.
Kada budeš pro Jelača grada, 10
Izlaziće jalačka gospoda,
Među njima Jelica gospođa,
I tebi će govoriti mlada:
„Svrn' se amo, vilina nevjesto!"
A ti njima odgovori mlada: 15
„Ne bi vi se tamo povrnula,
Da mi date po Jelača grada
I u gradu studenu vodicu
I na vodi konja i junaka.“
„Divno snaha vilu poslušala: 20
Kad je bila kroz goru zelenu,
Diže svilu od zelene trave,
Sitni biser uz prsi bijele,
Rese vjence uz oba ramena:
Kad je bila pro Jelača grada, 25
Izlazila jelačka gospoda,
Među njima Jelica gospođa,
Vilinu je snahu dozivala:
„Svrn' se amo, vilina nevjesto!"
Ona njima tiho odgovara: 30
„Ne bi' vi se tamo povrnula,
Da mi date po Jelača grada
I u gradu studenu vodicu
I na vodi konja i junaka."
Srpske narodne pjesme iz okoline hercegnovske i dubrovačke, skupio i za štampu priredio Veljko Radojević, Izdanje skupljačevo Fresno, Kal. 1912., str. 122-123.
