Vila jaše konja Osmanova,
vila jaše, Osman pješe ide.
Vila nosi sina Osmanova.
Osman vilu iz sveg grla viče:
— Stani, vilo, da se odmorimo, 5
odmorimo, malo prozborimo!
Osmi vila s dora odgovara:
— Meni nije do odmora, Osmo,
već je meni do mog putovanja
da pohitam da Biograd zidam. 10
Biograd se počo osipati
sa ćemera do Dunava hladna.
Evo ima sedam godin’ dana
popravlja ga čet’rest majstora,
ne može ga niko popraviti, 15
nit’ mu može tislum pogoditi.
Nosim tvoga sina uzidati!
Neću li mu bedem popraviti,
a drugog ću sina ti roditi,
u Biograd na pašaluk dati.20
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 479.
