Vezak vezla Zlatija djevojka
na đerđefu u bijelu dvoru,
dok doleće zelena jabuka
te je Zlati u krilo panula.
Gleda Zlata, oklen je jabuka. 5
Dok zavika tanana robinja:
— Aoj, Zlato, žalosna ti majka,
umrije ti tvoj mili Mujaga!
Doletjela seja Mujagina,
u crnu se svilu zamotala, 10
bacila ti na pendžer jabuku.
Kad je Zlata riječ razumdla,
đerđev pade, Zlata ne ustade,
već umrije u bijelu dvoru.
U to doba Muju poniješe, 15
a Zlatiju opremila majka.
Odnesoše Zlatu i Mujagu
do mezara u zelenoj bašči.
Kad su bili sitnijem sokakom,
sjaji sokak na četiri strane: 20
na Mujagi čoha okićena,
sedamdeset i sedam mahrama,
a na Zlati ni broja im nema.
Kad su bili Begovoj džamiji,
roni suze malo i veliko. 25
Kad su bili vječnome mezaru,
govorile age Sarajlije:
— Pokidajte sa mejita zlato!
Sa Mujage skidaju mahrame,
sve skidoše, jednu ne mogoše, 30
što je Zlata na prstenu dala,
kad je Muji lice obećala.
Ukopaše Zlatu i Mujagu.
Iz mezara cvijeće pronicalo,
pronicalo pa se savijalo 35
sa mezara jednog do drugoga.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 515-516.
