Vezak vezla Ana materina
Vezak vezla Ana materina,
Kraj ružica u zelenoj travi.
Vez vezući zadrijema mlada,
Na đerđev se glavom naslonila,
Malo trenu, al’ se brzo prenu, 5
Jer je mlada čudan san usnila,
Anđeli joj na snu do’odili,
Pa su mladoj Ani govorili:
„Ne vez vezi, Ano materina!
Kad si vezla sa zlatom košulju, 10
Ti je vezla, mati te je klela —
Navezla je, ne izderala je!
Jeto, Ano, izderat’ je nećeš,
Ne vez vezi, ne kupi čeiza,
Mi smo tebi čeiz sakupili 15
I bjele ti dvore načinili,
Bez prozora i oborni vrata;
A čeiz smo dobar sakupili,
Tri aršina ispletene svile
I lijepu svilenu košulju.“ 20
Ide Ana svojoj miloj majci,
Pa kazuje sanak majci svojoj:
“Počuj mene, moja mila majko,
Kad sam vezla od zlata košulju,
Ja je vezla, a ti si me klela — 25
Navezla je, a ne izderala!
Jeto ti je izderati neću.
Već je podaj mojoj drugarici,
Koja mi je pomognula vesti.“
To govori, a s dušom se bori, 30
To izusgi, a dušu ispusgi,
I ucv’jeli žalostnicu majku.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
