Vezak vezla Dženetića Diša

Izvor: Викизворник


 

Vezak vezla Dženetića Diša

Vezak vezla Dženetića Diša,
u Bistriku, na bijelu ćošku.
Vezući je iglu izgubila,
mrtvački je sanak prevario,
na san joj je Azrail došao, 5
i ovako njojzi besjedio:
"Sei sejza, ne sakupljaj ćeiza!
Ja sam tebi ćeiz sakupio:
pet aršina bijela ćefina,
metar zemlje i zelene trave!" 10
Kad to čula Dženetića Diša,
od sebe je đerđef oćušnula,
kol'ko ga je lahko oćušnula,
sve četiri noge polomila.
Ona ode u tanahnu kulu 15
i odvrće sedefli sanduke,
i povadi ruho djevojačko,
sam' ostavi vezenu mahramu,
pa iznese na mermer avliju,
pa zapali ruho djevojačko. 20
Nek' se svila ispod neba vija,
nek' se zlato u topove zbija.
Pa se vrati svojoj miloj majci:
"Halali mi, moja mila majko!"



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Novi behar, 6/1932-33, 14/15, 197. Zabilježio: Muhamed Hadžijahić.
  • Munib Maglajlić: Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: "Preporod", 1995. (Bošnjačka književnost u 100 knjiga)., str. 276-277.