Valila se Valisava:
Kad se stane udavati,
Da će momke probirati,
Golobrade, golobrke,
I suviše visok stasa.
Kad to čuo stari starče,
Bradvom bradu obrijao,
A kosturom zastrugao,
Te on ide Valisavi,
Pa on prosi Valisavu:
"Pođi za me, Valisavo,
Imam blago nebrojeno,
Imam konja nekovanih,
Imam brašna od tri ljeta,
Imam kulu od tri poda."
Prevari se Valisava;
Kada došla starom starcu,
Stade starac kosti peći,
Valisava suze teći:
"Kamo kula od tri poda?
Kamo brašno od tri ljeta?
Kamo blago nebrojeno?
Đe l' su konji nekovani?"
Odgovara stari starče:
"Paučina po zidini,
To je kula od tri poda;
Blago moje nebrojeno -
Sitni mravi po putini;
Konji vrani nekovani -
Oni miši u zidini;
Brašno moje od tri ljeta,
To mi je lug na ognjištu!"
