Od kad sam se rodio od majke,
N'jesam ljevše đevojke vidio,
Što sam danas u kolo Budljansko:
Ja u kolo, a ona iz kola,
Ja mlidijah, da od mene bježi, 5
Ona ide, da mi konja prima,
I još konju tako govoraše:
„Tako t', konju, zdravo putovati!
„I natrag se doma povratiti!
„Je li ti se gospodar vjerio? 10
„Al' vjerio, ali oženio?"
Al' joj konjic vriskom odgovara:
„Tako meni zdravo putovati
„I natrag se doma povratiti!
„Nije mi se gospodar vjerio. 15
„Ni vjerio, niti oženio,
„Nego misli s tobom, ako Bog da!" —
„Mol' mi Boga, konju, dobro moje!
„Da ti budem u dvor za gospođu,
„Raniću te bijelom šenicom 20
„I pojiti crvenijem vinom."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 315-316.
