Brižan Rade
| Brižan Rade Pisac: Jovan Ilić |
Brižan Rade
»O Gospode, što me stvori,
Na bijelom ovom sv'jetu,
Da me teška tuga morn
U najboljem mom cvijetu?
Ništ' ne vidim, kud pogledam,
Sve je tamno za meneka,
I kad hodim, i kad sjedam
Jedna žalost mene čeka.
Šta pomažu sve krasote,
Kad navale briga trista?
Kome briga srce ote,
Tom uzalud sunce blista!«
Tako brižan Rade reče,
Od žalosti suze roni,
Pa pred rajska vrata kleče,
Gdje anđelska pjesma zvoni.
Opazi ga Petar sveti,
Sažali se, zborit ode:
»Nemoj, dušo, sv'jeta kleti!
Sv'jet je ovi punan zgode.
Naj ti gusle i tamburu,
Pa odlazi brgo doli;
Uspi vinca u čuturu,
Kad te muka preodoli.«
Probudi se brižan Rade,
(Vidje da je sanak pusti)!
Prsbudi se, mislit stade,
Sveti Petar što izusti.
»Bog i duša, dobar sanak!«
Pa čuturu on zagleda,
Sta pjevati svaki danak —
Nesta brige, nesta jeda !
Napomene[uredi]
- Ova pesma izdata u: Pesme 1858 ; I rukopis; Dahire.
Izvori[uredi]
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 180 - 181 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|