Lovak love dva mila brajena,
Lovak love letni dan do polne.
A kada je blizu polne bilo,
Tad je bratac bratcu govorio:
Hodi brate, da domaka gremo. 5
A bratac je bracu govorio:
Nij' me želja ni domaka poći,
Od zuluma crne ljube tvoje.
To je bratu vrlo žao bilo,
Pak izvadi noži od pojasa, 10
I udara brata va srdačce.
A bratac je bracu govorio:
Molim tebe, moj mili brajene,
Ne znimlji mi noži iz srdačca,
Dok ne rečem do dvi do tri riči: 15
Kadi budeš kadi va divanu
Al gospodom rujno piti vino,
Da ti bude bratac do potribe,
Nemoj zvati brata na pomoćcu,
Nego brate ljubi Mandalenu. 20
To je bratu vrlo žao bilo,
Z nimlje bratu noži od srdačca,
Pak udara sebe va srdačce.
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 156-157.
