Braća Milanko i Janko
Mili Bože, čuda golemoga,
Đe djevojka crne oči kune:
„Crne oči, zmija vas popila,
„Što spavašte, jere negledašte,
„Kada juče provedoše Turci, 5
„Provedoše dva mila brajena,
„Dva brajena, dva gorska hajduka,
„Baš Milanka i š njnm brata Janka.“
Pa je Milan govorio Janku:
„O moj Janko, moj brate rođeni, 10
„Vidiš, brate, bijeloga L'jevna,
„I najvišu u Lijevnu kulu,
„Ono ’e kula bega od Lijevna,
„A šjutra je petak turski svetac,
„Onđe će nas Turci objesiti. 15
„Metaće nas na muke svakake,
„Al’ te molim, moj brate stariji,
„Ne jauči u turskijeh ruku,
„Da se tebi ne vesele Turci;
„Ne odaji našijeh brašnara, 20
„Đe smo, brate, zime zimovali;
„Ne odaji l’jepih djevojaka,
„Kojijem smo mi lice ljubili.
„Koje su nam ruvo pripravljale.“
U to doba u bijelo L'jevno, 25
Odmah Janku osjekoše glavu,
A Milanka ia muke metaše:
Koljena mu žigom prožižaše,
Pod nokte mu čavle udaraše.
„Kazuj k...o, hajduče Milane, 30
„Kod koga si zime zimovao,
„Đe sn pusto ostavljao blago,
„Što si carske robio taine;
„Kazuj dere, hajduče Milane,
„Kol’ko s’ turski osjekao glava, 35
„Koliko li bula obljubio."
Al’ je Milan srca junačkoga,
Nit’ jauče, niti se odaje,
Kad viđeše Turci Lijevljani,
Da se Milan da odaje ne će, 40
Upntaše bega od Lijevna:
„Hoće li ga na kolac nabiti,
„Ili pasju osjeći mu glavu.“
Al’ govori beže od Lijevna:
„Nit’ natič’te, nit’ ga sijecite, 45
„Već mu pasje oči iskopajte,
„Podajte mu gusle javorove,[1]
„Neka gusli, nek se kruvom rani,
„Nek se muči, nek po svjetu kaže,
„Kad je bio begu u rukama.“ 50
Turci njemu oči iskopaše,
Dadoše mu gusle javorove;
Ode Milan po bijelu sv’jetu,
A nikom se junak ne kazuje:
Ko je, što je, i od kuda li je; 55
Nit’ šta ište osim kruva b’jela
I po čašu crljenoga vina.
Hoda tako za tri godinice,
Kad četvrta nastade godina,
Al’ je svome vođi govorio: 60
„Povedi me u bijelo L’jevno,
„Jer su tamo Turci milostivi."
Dovede ga u bijelo L’jevno.
„Vod’ m’ u kulu bega od Lijevna:
Uvede ga u bijelu kulu, 65
Beg ga pušti sebi na tavane,
Pa govori belse od Lijevna:
„Kaži sl’jepče, kad si osl’jepio.“
„„U kol’jevci, beže gospodine,
„„Ja očiju upazio n’jesam, 70
„„A od roda ja nemam nikoga,
„„Jer je mene djevojka rodila.
„„Imaš, beže ti koga od roda,
„„Kad si tako srca milostiva.““
„Imam, sl’jepče, dva nejaka sina, 75
„Evo držim oba na koljenu;
„De slijepče, pa malo progusli,
„Nek’ su rahat djeca u babajka."
Poče Milan tanko popjevati:
„Mili bože, čuda velikoga! 80
„Davno t’ mi je sunce pomrčalo,
„Evo danas Bog i sreća dade,
„Te mi opet obasjalo sunce,
„Kod dobroga bega od Lijevna,
„Daj de, beže, da ti ljubim ruku, 85
„Kad si tako srca milostiva."
Beg mu pruži, da poljubi ruku;
Lijevom ga rukom uhvatio,
Uvatio za desnicu ruku,
Desnom rukom za grlo bijelo; 90
„Stani, beže, da ti zajam vratim,
„Ja sam glavom Milane hajduče,
„Kom si crne oči iskopao.“
Nokti mu je grlo iščupao,
I oba mu sina udavio; 95
Bijelu mu kulu zapalio,
Pa je i sam u njoj izgorio.
