Grk Manojlo prodavaše majku,
Vjerna ljuba njemu govoraše:
"Moj Manojlo, ne prodaji majku;
"Jedno ti je od Boga grehota,
"Drugo ti je od ljudi sramota, 5
"Nego prodaj mene, tvoju ljubu."
Kad to čuo Grčiću Manojlo,
Uze ljubu za bijelu ruku,
Izvede je na Stambol-čaršpju,
Cijeni je hiljadu dukata. 10
Taj se junak naći ne mogaše,
Ko će dati hiljadu dukata,
Nego jedno tursko momče mlado,
Ono dava hiljadu dukata,
I dade mu dara rad' alala, 15
Pa je uze za bijelu ruku,
Odvede je dvoru bijelome.
Kad su bpli nasred druma puta,
Onda veli tursko momče mlado:
"O Bogu ti! robe dragokupe! 20
"Daj mi jednom da poljubim lice."
A veli mu Manojlova ljuba:
"O Bogu mi, tursko momče mlado!
"Mene vjera podnijet' ne može,
"Da se ljube ljubi nevjenčane," 25
Njoj govori tursko momče mlado!
"O Bogu ti, robe dragokupe!
"Koga li si soja i plemena?
"Imadeš li ikoga od roda?" —
"Ja ne imam nikoga od roda, 30
"Već jednoga brata rođenoga,
"Njega su mi zarobili Turci."^
Kad to čulo tursko momče mlado,
Pa besjedi Grčićevoj ljubi:
"Bi li brata po čemu poznala?" — 35
"Da ga vidim, i poznala bih ga,
"Ima madež na ruci desnici."
On zavrnu uz ruke rukave,
Kad mu madež na desnici ruci.
Kada seja brata ugledala, 40
Zavikala iza svega glasa:
"Blago mene od sad do vijeka!
"Evo mene brata rođenoga!"
Odvede je dvoru bijelome;
Pa mi brže sitnu knjigu piše, 45
Te je šalje Grčiću Mapojlu:
"Kupi svate, hajde po đevojku,
"Kupio sam sestru na pazaru;
"Vjenčaji je, i sretnja ti bila!
"I alal ti hiljada dukata!"
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 579-580.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 179-180.
