Skoči, kolo, da skočimo,
Da bi nama u čas dobar
Našem bratu domaćinu
S svom gospodom naokolo! —
U Vukića Brankovića 5
Vranac konjic bez biljega,
Na čelo mu sjajan mjesec,
A u grivi vidra igra,
Iz kopita oganj dava.
Za njega mu niko ne zna, 10
Nego sestra Vidosava,
Koja mu je zob davala
Iz leđena srebrnoga;
S Vukićem se posvadila,
Caru ga je poviđela: 15
"Sultan-care gospodare,
"U Vukića brata moga
"Vranac konjic bez biljega,
"Na čelo mu sjajan mjesec,
"A u grivi vidra igra, 20
"Iz kopita oganj dava."
Kad je care razumio,
Car Vukiću poručuje:
"O Vukiću, slugo moja,
"Pošlji mene konja tvoga, 25
"Ja ću tebe i dva moja,
"I dva grada nevardana,
"I dv'je mome neljubljene."
Kad je Vukić razumio,
Vukić caru poručuje: 30
"Sultan-care gospodare,
"Ne dam tebe konja moga,
"Da mi davaš i tri tvoja
"I tri grada nevardana
"I tri mome neljubljene. 35
"Zdravo bila glava moja,
"A pod njome vranac konjic,
"Konje ću ti otimati,
"Gradove ti osvojiti,
"Hoću mome obljubiti." 40
A sad skoči da skočimo,
Da vidimo ko će bolje,
Ko l' će bolje, ko li gore,
A ja viđu ko ne more.
Ko se skoro oženio, 45
Svakog dobra poželjeo,
I u selo jaranica,
I vezenih maramica.
Kolovođa, diko naša,
Okom treni, kolom kreni, 50
Što l' ti kolo zadr'emalo,
Ali ti se umorilo?
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 205-207.
