Soko lsti preko Sarajeva,
Traži lada gdje će ladovati,
Nađe jelu nasred Sarajeva,
I pod jelom studena vodica,
Na vodici Zumbul udovica, 5
I djevojka pitoma Ružica.
Stade soko misli razmišljati:
Il' će ljubit' Zumbul udovicu,
Il' djevojku pitomu Ružicu.
Sve mislio na jedno smislio, 10
Pa je onda tiho govorio:
„Bolje zlato i poizderato,
„Nego srebro iznova kovato."
Pa on ljubi Zuhmbul udovicu.
Ljuto kune Ružica djevojka: 15
„Sarajevo, cvalo, ne rodilo!
„Zašt' običaj u tebi postade,
„Mladi momci da ljub' udovice,
„Stari starci lijepe djevojke?"
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 335-336.
