Bolje srebro iz nova kovano, nego zlato na pol razderano
Piše knjigu Tatima divojka,
I šalje ju bolan Imbraimu:
Dušo draga bolan Imbraime,
Jesi l' bolan al si ozdravio,
Ali si se na me razsrdio? 5
Ti mi piši, ako ćeš me zeti,
Jer mi moji prosci dodijaju.
Jedni prosci u Bosnu ponosnu,
Drugi prosci u Hrcegovinu,
Treti prosci tja gradu Novomu, 10
Za mladoga Kapetanovića
Za tvojega prvo bratučeda.
Ako li me ti vazeti nećeš,
Ti mi piši za koga ću poći.
Kad je bolan knjigu razgledao, 15
Brže bolje drugu napisao,
I šalje je Tatimi divojki:
Dušo draga Tatimo divojko!
Bolan jesam ozdravio nisam,
Niti sam se na te razsrdio, 20
Već te prosim draga dušo moja
Ti ne hodi u Bosnu ponosnu,
Nit ti hodi u Hrcegovinu,
Već ti hodi ka gradu Novomu,
Za mladoga Kapitanovića, 25
Za mojega prvo bratučeda.
Kad je mlada knjigu razgledala,
Brže bolje drugu napisala,
I šalje ju ka gradu Novomu
Baš na ruke Kapitanoviću: 30
Dušo draga Kapitanoviću!
Kupi svate tere hodi pome.
Va Novomu veliko veselje,
Va Novomu pucaju lumbarde
I uz njih mi bubnji i svirale. 35
Slušao ih bolan Imbraime,
Starici je govorio majki:
Aj starice stara moja majko,
Ča va Novom pucaju lumbarde,
I uz njih mi bubnji i svirale? 40
Jesu l' Turci Novi zarobili
Il je care s vojskom udario?
Starica mu j' govorila majka:
Nisu Turci Novi zarobili,
Nit je care s vojskom udario, 45
Udaje se tvoje naminjenje,
Naminjeno a ne osuđeno.
Kad to čuje bolan Imbraime,
Starici je govorio majki:
Aj starice stara moja majko 50
Vež mi glavu va šaru mahramu,
Da ja idem k dvoru na sunašce,
Da se žarka ja nagrijem sunca.
Starica ga poslušala majka
Veže glavu va šaru mahramu. 55
I on ide k dvoru na sunašce.
U to doba gospoda svatovi
A i lipa pod vincem divojka,
Kada ga je mlada opazila
I svojoj je svaći govorila: 60
Počekajte gospodo svatovi,
Da ja vidim moje naminjenje,
Naminjeno a ne osuđeno.
Pa ga grli kako i grlicu
A ljubi ga kako i rožicu. 65
Al govori bolan Imbraime:
Hodi s Bogom moje naminjenje,
Naminjeno a ne osuđeno.
Kad te nisam ljubio divojku,
Da bim brzo mladu udovicu. 70
Nij' pasala ni godina dana
Ni godina niti polovina,
Ali umre Kapitanoviću.
Piše knjigu mlada udovica
I šalje ju bolan Imbraimu, 75
Dušo draga, bolan Imbraime,
Kupi svate tere hodi po me,
Z gubila sam Kapetanovića,
A tvojega prvo bratučeda.
Knjigu štije, bolan Imbraime 80
Knjigu štije brzo drugu piše:
Pojdi s Bogom mlada udovice,
Koji te je ljubio divojku,
Nek te ljubi mladu udovicu.
Bolje srebro iz nova kovano, 85
Nego zlato na pol razderano.
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 121-124.
