Pod Travnikom zelena livada,
Po njoj Ivo vrane konje pase.
Stara majka kćerku dozivala:
»Oj, Jelice, mila kćeri moja,
Ti otiđi bratu na livade, 5
Pa odnesi ručak bratu svomu,
A čuvaj se, moja kćeri draga,
I prid bratom nemoj s’ umivati,
Jer je Ivo momče vragolasto!«
Sestra Jela ručak odnosila, 10
Odnosila i bratu donila.
Brate ruča, sestra se umiva.
Misli sestra, da joj brate ruča;
Brat ne ruča, već on sestre gleda,
Pak besjedi sestrici Jelici: 15
»Sestro moja, bila ti si lica,
Daj da brate obljubi ti lišce!«
Al Jeluša bratu progovara:
»Muči, brate, mukom zamuknuo,
Pod nami će trava uvehnuti, 20
Nad nami će sunce pomrčati,
I vedro se nebo prolomiti.«
Brat ne sluša, već sestri dolazi,
Pak je hvata po svilenu pasu,
Pak je baca u zelenu travu, 25
Pa kada je Jelu obljubio,
Ona ode svom bijelu dvoru.
Nedaleko majka j’ ugledala,
Pak prid kćerku biše išetala:
»Oj, Jelušo, mila kćeri moja! 30
Što je tvoje potamnilo lice?
Što su tvoje kose pomršene?
Sto su tvoje oči pomućene?«
A majci je kćerka besidila:
»Prhnuo je vitar sa planine, 35
Pak je moje oči pomutio;
Kroz goru sam, majko, prohodila,
Pak su mi se kose pomrsile;
Vrh mene je ptica proletila,
Pa je meni lišce ublidilo.« — 40
Poručuje ostarila majka,
A na glavu svom sinu Ivanu,
Da on dođe do bijele kule.
Kako stiže poruka Ivanu,
Odmah se je Ivan osjetio 45
Pak napored svoje konje sveza,
I eto ga svojoj kuli biloj.
Naporedo sidala ih majka,
Povadila nože okovane.
Govori joj Jeluša divojka: 50
»Siči mene, a nemoj Ivana!«
Ćordom mahnu ostarila majka,
Čordom mahnu, osiče im glavu,
Pak besjedi ostarila majka:
»Volim biti vaša krvarica, 55
Nego sinu majka i punica.«
Mihovio Pavlinović, II, br. 64. Iz Makarske u Dalmaciji
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 223-225.
