Boj pod Ozijom

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu


Boj pod Ozijom

Dva galića polećela vrana
Od istoka ispod žarka sunca,
Od Ozije ispod Moskovije,
Prelećeše zemlju Karavlašku,
Niđe crne tice ne padoše,
Dok izišli zemlji Šumadiji,
I svu ravnu zemlju prelećeše,
Dok na mutnu Drinu dolećeše.
Tu umorne tice počinuše,
I hladne se vode napojiše,
I od krvi krila izmivaše;
Pa otole tice polećeše,
I svu ravnu Bosnu prelećeše,
Dok izišle na Zagorje ravno,
Pa se tamo i ovamo vile,
Na čije će dvore popadati,
Đe l’ umorne tice počinuti.
One vile, pa se i savile
Omer-paši na bijelu kulu.
Kako pale, uput zagrajale.
Kako tice jednoliko graču,
Sa krila im brčno perje skače,
Pa ga dolje po avliji pišu
Kako kalem po tabaku karte.
Al’ iz kule niko ne čujaše,
Dok planine ogrijalo sunce,
Tada začu pašinica stara
Iz dušeka, iz šikli odaje.
Kako čula sinje gavranove,
Ne bili joj mili nikoliko,
E je čula bila od starije,
Đe padaju, niđe dobra nije.
Evo ti je kroz bijelu kulu,
Dok iziđe u mermer-avliju,
A pogleda na dimnjak na kulu,
Dok opazi dvije tice crne.
One grdne, pa se nagrdile:
Krvavijeh krila do ramena,
I suviše noge do koljena,
Krvavoga do očiju kljuna.
Kad ih viđe pašinica stara,
Pa pokupi drvlje i kamenje,
Goni tice sa bijele kule.
Vrani letni, pa opet doletni,
Nikako ih sagnat’ ne mogaše.
Mudra bješe, pa se osjetila,
A s vranima riječ besedila:
"Bogom braćo, dva zloslutna vrana,
"Oklen ste mi jutros dolećeli?
"Nije li vas sreća donijela
"Od Ozije grada carevoga,
"Ispod srpske ravne Moskovije,
"Viđeste li dvije silne vojske,
"Jednu tursku, a drugu kaursku
"Kod Ozije grada bijeloga.
"Evo ima tri godine dana,
"Kako su joj vlasi udarili,
"Pa je verman lani dopanuo
"Od čestita cara od Stambola
"A na pašu moga gospodara,
"Te je silnu pokupio vojsku,
"Otišo je pod Oziju s njome,
"I zakle se dinu i jamanu,
"Da će srpsku rašćerati vojsku,
"Dosta od nje jada počiniti,
"A veliko roblje zarobiti,
"I veliki šićar zadobiti.
"Je li tako paša učinio,
"Vodi li mi roba ja robinja,
"Oće li mi na Zagorje brzo,
"Je li zdravo pod Ozijom gradom?"
Prvi graknu, drugi progovara:
"Kad me pitaš, pravo ću ti kazat’.
"Mi smo jutros tice uranile,
"Od Ozije ispod Moskovije,
"Viđeli smo silne dvije vojske,
"Jednu tursku a drugu kaursku,
"I pred njima dvije arambaše,
"Pred moskovskom Milin-dženerale,
"A pred turskom paša sa Zagorja.
"Pa među se vjeru uvatiše,
"Da ne čine među sobom kavge,
"Stara kado, za po godinice.
"Pa se srpska vojska oslabila,
"I u Turcim’ vjeru podržali,
"Na vjeru mu paša udario,
"Čadore mu mnoge razbučio,
"I vojske mu malo izgubio.
"No su Srbi hitri na oružje,
"Pobiše se pod Ozijom gradom
"Sve brzijem prahom i olovom,
"Dokle silne Turke rašćeraše,
"Sto hiljada glava posjekoše,
"Sedamdeset aga zarobiše
"Od sve Bosne i Hercegovine.
"Ako mi ti tome ne vjeruješ,
"Svakog ću ti po imenu kazat’:
"Tri vezira iz Anatolije,
"Sedam paša sa sred Rumelije,
"Od Mostara čelebi pazara
"Najprvoga Beću barjaktara,
"A od Stoca Šarić-kapetana,
"Iz Blagaja Hameta dizdara,
"Od Ljuboške Gavran-kapetana,
"A od Tuzle Tuzlu kapetana,
"S Nevesinja sedam Ljubovića,
"Od Trebinja Rizvan-agić-hadža,
"Od Klobuka buljubašu Zuka,
"Od Nikšića dva Paripovića,
"S Gacka ravna dva Zvizdića mlada,
"A od Ključa ključkog kapetana,
"S Kolašina Turku Romanina;
"Odovle ću preseliti, kado,
"U Kiticu varoš Podgoricu,
"Od nje, kado, podgoričkog bega,
"A od Spuža spuškog kapetana,
"A od Skadra pašu skadarskoga,
"I od Bišća agu Bišćanina,
"A od Peći bega Pećanina,
"Od tvojega ravnoga Zagorja
"Tvoga, kado, Omer-pašu starog.
"Njega su ti uvatili živa,
"I njegova dva nejaka sina,
"I četeres sa Zagorja bega
"Sve Čengića Omer-paše starog,
"Sve su dali moskovskome kralju,
"On ih, kado, u tavnicu baci,
"Tu će njima kosti okapati,
"Ta nijedan doći amo neće.
"Niti gledaj, niti im se nadaj,
"Do tvojega Muhameda sina,
"Njemu kosti okapati neće,
"On je nejak za tamnice carske,
"On će ti se pokrstiti, kado." -
"Jala, vrane, jadna toga glasa!" -
"Bogme, kado, i gorije rana,
"Mi odosmo da jedemo mesa,
"A ti, kado, i kako ti drago."



Izvor[uredi]