Boj oko Drežnika

Izvor: Викизворник


Boj oko Drežnika

0001 San usnila drežnička đevojka,
0002 U Drežniku, na Krajini gradu,
0003 A kada se oda sna prenula,
0004 Svome babi sanak kazivala:
0005 „Da moj babo, aga Ibraime,
0006 Kakav sam ti noćas san usnila ─
0007 Da je magla do Drežnika pala,
0008 I kroz maglu gora prolistala,
0009 A iz magle tri košute riču!”
0010 Njoj govori aga Ibraime:
0011 „Jao Ajko, moja mila ćerko,
0012 U z’o čas mi taki san usnila,
0013 A u gori babi kazivala!
0014 Lasno mu se mogu dosjetiti ─
0015 Što je magla do Drežnika pala,
0016 To je pala ćesareva vojska;
0017 Što kroz maglu gora prolistala,
0018 Ono su ti krstati barjaci;
0019 Što iz magle tri košute riču,
0020 Ono su ti ubojni topovi”.
0021 U to vreme zadugo ne bilo,
0022 A kauri Drežnik osvojiše,
0023 Pro Korane Turke prećeraše.
0024 Poletiše dva vrana gavrana
0025 Od Travnika, grada vezirskoga,
0026 Doletiše do Ostrošca grada,
0027 Pred bijelu Beširević’ kulu;
0028 To ne bila dva vrana gavrana,
0029 Veće dvije itre pašalije,
0030 Doniješe dvije buruntije
0031 Od vezira, paše sa Travnika,
0032 A na ruke begu Ibraimu:
0033 „Je si l’ čuo, beže Ibraime,
0034 To ti paša sa Travnika piše ─
0035 Ja otimaj Drežnik od kaura,
0036 Ja u Travnik šalji tvoju glavu!”
0037 A kad beže viđe buruntije,
0038 On pokupi ljute krajišnike
0039 Od Glamoča do Novoga grada,
0040 Sa svimjesta on se dobro vlada,
0041 Vodi Turke do Drežnika grada.
0042 Kad dođoše prema Izačića,
0043 Izačićke bule mudre biše,
0044 One Turkom ručka ne dadoše,
0045 A da su im lakši na konjicu,
0046 Da ćeraju vlae po poljicu.
0047 Kad dođoše doKorane ladne,
0048 Onđe Turci oklanjaše podne,
0049 I još beže bradu umivaše,
0050 I on dobro Turke sjetovaše:
0051 „O, vi moji Turci krajišnici,
0052 Oće moja otpuznuti brada
0053 Dok Drežnika ne osvojim grada!
0054 Kad dođete do Pašine luke,
0055 Svaki svoje okrvav’te ruke,
0056 Svak po jednu odsijec’te glavu,
0057 Ja ću dvije, da vam krivo nije ─
0058 Jednu oću Mamul’ kapetana,
0059 A drugu ću Pearnika mlada,
0060 To će meni biti veća vala!
0061 Kad dođete do Drežnika grada,
0062 Da vidite kaurskije jada ─
0063 Kako Ture kod Drežnika grada
0064 Kaurina na koplje nabada;
0065 Kauri se ne mogu da brane
0066 Od toraba, teleći mješina,
0067 Biće dosta mrtvije lešina!”
0068 Turci idu kraj vode Korane,
0069 I na konjma pritežu kolane.
0070 Kad dođoše do Drežnika grada,
0071 Da vidite velikije jada,
0072 I složno se onđe udariše
0073 I kaure uma zabuniše.
0074 Kad Pearnik razabrao glase,
0075 Britku sablju pripasuje na se,
0076 I u ruke gvozdene ćulumke,
0077 A ščime će navijati Turke.
0078 Tu pristiže Mamul’ kapetane,
0079 I za njime mladi Pearniče
0080 Na zelenu konju velikome.
0081 A kakav je konjic Pearnikov ─
0082 Zelen mu je ka’ zelena trava,
0083 Na zelene i ne gleda trave,
0084 Veće turske on otkida glave,
0085 Zemlju kopa od velike muke
0086 Što ne more sve potući Turke!
0087 Ja kad oni Turke poćeraše,
0088 Nad Koransku među naćeraše,
0089 Da je kome čuda pogledati,
0090 Al’ ti bi se mog’o nasmijati ─
0091 Kako Turci sa konjica skaču,
0092 A ne skaču na noge junačke,
0093 Već na ruke i ćelave glave!
0094 Turci viču po njiovoj vjeri:
0095 „Pomozi nam, sveče Muamede!”
0096 A kauri: „Isus i Marija!”
0097 Od Turaka biće govnarija.
0098 Od Turaka malo tko uteče
0099 I pred njima beže Ibraime.
0100 Pro Korane Turci pobjegoše,
0101 Bježeć’ begu Turci prkosiše:
0102 „Bog t’ ubio, beže Ibraime,
0103 Zašt’ ov’like ti podiže Turke,
0104 Te nam mlogi Turci izgiboše,
0105 Ostadoše udovice bule
0106 Da se jadne s kaurima gule?
0107 Kamo vala, što se juče vališ
0108 Da ti dvije glave odsiječeš
0109 Jedno glavu Mamul’ kapetana,
0110 Da ćeš drugu Pearnika mlada?
0111 Eto danas vidi ti se vala ─
0112 Ti bježeći od Mamule starca,
0113 Leteći si okozio jarca!”



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.