Boj na Dodošima (VUK 8)

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu


Boj na Dodošima

0001 Bijela je pokliknula vila
0002 Sa vrh Vesca brda visokoga,
0003 Ter klikuje u pitomu Župu
0004 U Rvaše u selo krvavo,
0005 A na ime Lješevića Vuka:
0006 "Počuj mene, Lješeviću Vuče!
0007 "Ako piješ u mehanu vino,
0008 "Na ljute ti rane izlazilo!
0009 "Ako ležiš u postelji s ljubom,
0010 "Ostala ti ljuba udovica!
0011 "Ustaj, more, časa ne počasi,
0012 "Evo na nas ide silna vojska,
0013 "A pred vojskom tri turska serdara:
0014 "Jedno ti je aga Hasan-aga,
0015 "Za njim vojske četiri hiljade,
0016 "Arbanasa birana junaka;
0017 "A drugo je Mehmede spahija,
0018 "Za spahijom vojske dv’je hiljade,
0019 "Podgorice i Zete prostrane,
0020 "I šnjim Grude brdo ubojito;
0021 "A treće je Mehmed-kapetane
0022 "Od krvavog Spuža na krajinu,
0023 "Za Mehmedom hiljada Turakah,
0024 "Baš hiljada Vlaha i Turakah;
0025 "Silna se je vojska okrenula,
0026 "Na Moraču broda prebrodila,
0027 "U Žabljaku oko učinjela,
0028 "Sad će udrit’ na selo Dodoše,
0029 "I Dodoše ognjem zapaliti."
0030 Kada Vuče razumio vilu,
0031 On latinku pušku dofatio,
0032 Pa istrča pred bijelu kulu,
0033 Puškom meće, a iz grla viče,
0034 Te klikuje đecu Rvašane,
0035 Rvašane i druge Župljane:
0036 "Na noge se sokolovi sivi!
0037 "Istiniti glasi uspadoše,
0038 "E će na nas Turci udariti,
0039 "Udariti na selo Dodoše;
0040 "Već na noge da ih dočekamo,
0041 "I da šnjima krvcu prolijemo,
0042 "Da Dodoše selo odbranimo
0043 "I krajine obraz sačuvamo."
0044 Skoči Vuče, časa ne počasi,
0045 A za njime đeca Rvašani,
0046 Rvašani i drugi Župjani,
0047 Brojem uprav sto i tridest drugah,
0048 Sve puškara i ljuta bojnika;
0049 Brzo pošli kako sokolovi,
0050 U svanuće na Dodoše došli.
0051 Tek što Vuče na Dodoše stiga,
0052 Puškom meće, a iz grla viče
0053 A na ime Janković-Mrđena
0054 I ostale listom Dodošane:
0055 "Na noge se, moji vitezovi!
0056 "Turci će nam sada udariti,
0057 "Da pošteno Turke dočekamo."
0058 Listo đeca na noge skočiše,
0059 I bojničke puške dofatiše.
0060 Taman saba zora otvorila,
0061 I jutrenja istekla danica.
0062 Turska vojska bješe udarila
0063 Niz široko polje Salkovinu,
0064 Put Dodoša zagon učinila.
0065 Ceklinjani vojsku dočekaše
0066 Sa živijem ognjem iz pušakah.
0067 Bog im dade i sreća junačka,
0068 U prvi mah dobro omesiše,
0069 Te pobiše vojsci kalauze;
0070 Od krvi se Turci uzmakoše,
0071 Ceklinjani juriš učiniše,
0072 Karatunu vodu prijeđoše,
0073 Puštiše se u polje široko,
0074 Ter se biju boja sa Turcima.
0075 Puška grmi, krv se prolijeva,
0076 Klikuje se momčad po junaštvu.
0077 Al’ je muka i nevolja ljuta
0078 Na junake pala Crnogorce:
0079 Malo ih je, a mnogo Turakah:
0080 Dvjesta drugah sa sedam hiljadah
0081 Da boj biju u polje široko.
0082 No đe j’ pomoć Boga velikoga
0083 I junačko srce i pregnuće,
0084 Tu se nadaj dobru i poštenju.
0085 Momčad ljuta bojem privrućila,
0086 Malo poljem uzvrnuše Turke,
0087 Gine Turčin, nikad ne prestaje;
0088 Al’ ne daju ugrabiti glave,
0089 Nego Srblje ognjem odbijaju.
0090 No iskoči soko iz Srbaljah
0091 Sivi soko, Lješeviću Vuče,
0092 U Turke je zagon učinio,
0093 Da ugrabi glavu arbanašku,
0094 Arbanaške puške zapucaše,
0095 I ubiše Lješevića Vuka.
0096 U to momčad juriš učiniše
0097 S’ svake strane kako sokolovi,
0098 Preko polja polomiše Turke.
0099 Turci bježe glavom bez obzira,
0100 Vuku s’ sobom mrtve i ranjene;
0101 Ćeraju ih momčad Crnogorska,
0102 Do na Vrbiš doćeraše Turke
0103 Pod krvavim gradom Žabljačkijem.
0104 Ćahu bježat’ Tirci bez obzira,
0105 No Žabljačke bule izlaziše,
0106 Ukoriše tri turska serdara:
0107 "Pi! serdari, ženske strašljivice!
0108 "Budi li ste silu sakupili,
0109 "Sakupili ćenar i krajinu,
0110 "Sedam hiljad’ ljute Arbanije,
0111 "Što bježite glavom bez obzira,
0112 "Ne ćera vas, no dvjesta momčadi
0113 "Od Dodoša i krvave Župe;
0114 "Kako ćete Žabljak ostaviti
0115 "I nesrećno roblje u Žabljaku?"
0116 Kad to čuše turske buljubaše,
0117 Izjede ih ukor i sramota,
0118 Tere natrag silu povratiše,
0119 I žestoko sa njom udariše
0120 Niz krvavo selo Salkovinu.
0121 Al’ da vidiš Srba vitezovah!
0122 Ne šćedoše bježat’ pred Turcima,
0123 No se kolju kako mrki vuci,
0124 Sokoli ih Mrđen poglavica:
0125 "A momčadi, moji sokolovi!
0126 "Spomen’te se lanjskoga junaštva,
0127 "Kad udari silna turska vojska
0128 "Na krvavom Kosovome lugu,
0129 "Ka’ krajine naše kidisaše,
0130 "I viteški Turke razagnaše,
0131 "I besmrtno ime zadobiše."
0132 Boj se bije, a krvca se lije,
0133 A jauču mrtvi i ranjeni.
0134 U to aga Hasan-aga viknu:
0135 "Arbanijo, crn ti obraz bio!
0136 "Đe ti danas zadobi sramotu,
0137 "Boj bijući sa šakom kaurah
0138 "Pod tvrdijem gradom Žabljačkijem,
0139 "Đe gledaju bule i kadune!
0140 "Ne ugrabi svijetla oružja,
0141 "Ni pos’ječe glave crnogorske!"
0142 Arbanija ljuta kidisala,
0143 Ceklinjane malo podagnala
0144 Do kućišta proza Salkovinu;
0145 Al’ ne bježe šest ljutijeh gujah
0146 I za njima dvadeset momčadi,
0147 Već junački oni uskočiše
0148 U kućište na dno Salkovine
0149 Pod tvrdijem gradom Žabljačkijem:
0150 Prvi bješe Mijat barjaktare,
0151 Drugo bješe Savićev Dojica,
0152 Treće bješe Šutanović Niko,
0153 A četvrto Savićević Rade,
0154 Peto bješe pope Dojkoviću,
0155 A no šesto Janković Krcune.
0156 Na njih udri ljuta Arbanija,
0157 Kućište je vojska opasala,
0158 Al’ se muški brane Crnogorci,
0159 Turke biju, nikad ne prestaju,
0160 Na daju se primać’ do kućišta,
0161 A kamo li osvojit’ kućište.
0162 U to do’še tri turska serdara
0163 I na vojsku juriš učinili;
0164 U to sila mahom kidisala,
0165 Za kućišta rukom dofatila,
0166 Pofataše puške crnogorske,
0167 Pofataše puške za grliće.
0168 Ljuta ti je muka odoljela!
0169 U muku se poznaju junaci:
0170 Neki miču za puške dugačke,
0171 Da im puške ne unesu Turci;
0172 Neki lete kako sokolovi,
0173 Nose male puške u rukama,
0174 Od argata trče do argata,
0175 Te mi Turke biju proz argate;
0176 Neki brane vrata od Turakah,
0177 Da ih turska sila ne podavi;
0178 Neki brane zida od kućišta,
0179 Da u njemu ne uskoče Turci.
0180 Puške punit’ ne imaju kada,
0181 Već se biju puškam’ vrzimice.
0182 Dvoje vratah na pusto kućište,
0183 Te bijesna sila kidisala.
0184 Zapucaše puške arbanaške:
0185 Prva puška pukla, te je pogodila,
0186 Pogodila Nikolina Iva,
0187 Ludo d’jete, ali zmiju ljutu,
0188 Ostade mu majka samoranka;
0189 A proz Jova Bogdanović-Luku;
0190 Oba pali jedan svrh drugoga.
0191 U to mloge pukle arbanaške
0192 Preko zida i proz dvoje vratah
0193 Još trojicu na mrtvo ubiše
0194 I šestinu ranom obraniše,
0195 Deset pali jedan svrh drugoga
0196 U kućište od ognja turskoga.
0197 No da vidiš i više nevolje!
0198 Kleti Turci bolje kidisaše,
0199 U kućište oganj uturiše,
0200 Dva ostožja slame zapališe,
0201 Kućište se dimom zamaglilo.
0202 A nagreše ljuti Arbanasi
0203 Nekolika mrtvih i ranjenih,
0204 Na vrata ti juriš učiniše:
0205 Tu Nik-Đeka prvi kidisao
0206 Sa Mirašem bratom rođenijem
0207 Od Hotskoga brda valjatnoga
0208 S golim nožom na bijela vrata,
0209 No ga ljuta zmija susretnula,
0210 Ljuta zmija Savićev Dajica,
0211 Arbanasu riječ besjedio:
0212 "Arbanase, od kurve kopile!
0213 "Ne naprijed, nemaš kud ovamo;
0214 "Nije ovo mrtva turska raja,
0215 "No su ovo momčad crnogorska,
0216 "Ostaće ti majka kukavica,"
0217 A upiri svijetlu latinku,
0218 Te Nik-Đeki srce opalio.
0219 U to pukle neke Crnogorske,
0220 I Mirašu srce opališe;
0221 Pala braća jedan svrh drugoga
0222 Oba mrtva na prag od kućišta;
0223 A zagna se Miloš barjaktare,
0224 U kućište Đeku uvukao,
0225 Valjatnu mu glavu okinuo;
0226 Pa se zagna Turčinov Dajica
0227 I Mirašu glavu okinuo,
0228 Okide je na prag od kućišta.
0229 Arbanasi opet kidisaše
0230 Na oboje vratah od kućišta;
0231 No ceklinske puške zapucaše,
0232 Arbanasa pet šest prevrgoše,
0233 S mrtvijema vrata zatvoriše.
0234 No se zagna pope Dojkoviću
0235 Sa sokolom Janković-Krcunom,
0236 Dvije turske glave posjekoše,
0237 Posjekoše na prag od kućišta,
0238 Od kućišta odagnaše Turke.
0239 A u tom im druga sreća bila:
0240 Ceklinjani polomiše vojsku
0241 Niz široko polje Salkovinu.
0242 Da ti se je nagledati, druže!
0243 Kako bježe tri turska serdara
0244 I za njima ljuta Arbanija
0245 Niz široko polje Salkovinu!
0246 Ćeraju ih momčad Ceklinjani,
0247 Dok u Žabljak ućeraše Turke.
0248 Pod Žabljak se momčad iskupiše,
0249 Iz triputa šemluk učiniše,
0250 Pa od boja malo počinuše.
0251 No doziva Salković Bojica
0252 Hujk-Jusufa Hotskoga glavara:
0253 "Dobro jutro, Hujko pobratime!
0254 "Kako ti je na uranku bilo
0255 "Boj bijući niza Salkovinu
0256 "S ovo malo Ceklinske momčadi?
0257 "Esu li ve kako dočekali?
0258 "Esu li vi mesa pripravili,
0259 "Da se doma prazni ne vraćata?"
0260 Odgovara Hujko sa Žabljaka:
0261 "A Boga mi, mio pobratime!
0262 "Pošteno nas momčad dočekaše,
0263 "Dosta nama mesa pripraviše;
0264 "Šta ću kriti, kada će se znati?
0265 "Sto i dvadest mrtva i ranjena
0266 "Sve birana momka i bojnika,
0267 "Među njima Lekića spahiju;
0268 "No te molim, mio pobratime,
0269 "Braću Hote meni povratite,
0270 "Na kućište te sam ostavio;
0271 "I kaži mi što je tamo bilo?"
0272 No Boica njemu odgovara:
0273 "Ne mogu ti braću povratiti;
0274 "Običaja nije na krajinu,
0275 "Da se vrću mrtve tjelesine;
0276 "A što pitaš, pravo ću ti kazat’,
0277 "Šta ste nama kvara učinjeli:
0278 "Jednoga ste ubili sokola,
0279 "Baš sokola Lješevića Vuka,
0280 "I još druge šestoro momčadi,
0281 "I desetak ranom obranili:
0282 "A šićara uzeli nijeste,
0283 "Do po puške Miloš-barjaktara."



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu i o vojevanju Crnogoraca, knjiga osma, Beograd, 1900.