Boj Crnogoraca s Mahmut-pašom (SANU)

Izvor: Викизворник


Boj Crnogoraca s Mahmut-pašom (bitka kod Visočice 1796)

0001 Makmud vezir savjet učinio,
0002 Na savjetu Turke okupio,
0003 I pred njima Makmud besedio:
0004 „Evo zgoda, braćo jeničari,
0005 Da mi silnu vojsku sakupimo
0006 I da Crnu Goru poaramo,
0007 Crnu Goru i primorje ravno,
0008 Koje jesmo želili odavno,
0009 Do bijela grada Dubrovnika,
0010 To je naša želja prevelika!
0011 A sad nema u Boku Kotorsku
0012 Principova broda nijednoga,
0013 Već sve pođe put Talije ravne,
0014 Da čuvaju Mletke od Francuza,
0015 I oni su naši prijatelji.
0016 Crna Gora nije u jedinstvo,
0017 S nama boja učiniti neće,
0018 Neg’ evo ti njemu rane ljute,
0019 Brđani nam zatvoriše pute!
0020 Ali ću im prijed udariti,
0021 Na Nikšiće tabor učiniti
0022 I tu silnu vojsku sakupiti
0023 Od sve Bosne i Hercegovine,
0024 Pak otale vojsku dijeliti —
0025 Jednu pravo na rijeku malu,
0026 Drugu vojsku neka se povrne.
0027 Nek’ udari preko Gore Crne,
0028 Da udari na primorje ravno,
0029 To će biti i Pricipu jadno,
0030 I voziće na moru brodove,
0031 U brodove bumbe i topove,
0032 Prak, olovo i drugu zairu,
0033 Da o boju rade, a ne miru.
0034 Postaviću brata Ibrahima
0035 U Novome, gradu bijelome,
0036 Neka, veli, i Latini znadu,
0037 A sinovca, mladoga Mehmeda,
0038 U Dubrovnik neka gospoduje
0039 Da se ovo nadaleko čuje!”
0040 Pa napisa lis’ knjige bijele,
0041 Odasla je do Petra vladike
0042 Na Cetinje, nasred Gore Crne,
0043 U knjizi ga Makmud pozdravljaše
0044 I ovako Makmud govoraše:
0045 „Prijatelju, Petroviću Petre,
0046 Sad ako ćeš da smo prijatelji,
0047 Da ne dadeš pomoć Brđanima —
0048 Evo jesam vojsku sakupio
0049 I ognjene vjetre obratio
0050 Na Pipera i Bjelopavloviće!”
0051 Kad vladici knjiga dopanula
0052 I kad viđe što mu Makmud piše,
0053 Crnogorce na skup sakupio
0054 I pred njima knjigu proučio;
0055 Suze roni, ovako govori:
0056 „Crnogorci, moja braćo draga,
0057 Vidite li što nam Makmud piše —
0058 Baš se Turčin jako posilio
0059 I neslogu našu opazio;
0060 Nego, braćo, ako Boga znate,
0061 Da Brđane braću ne izdamo!”
0062 Crnogorci božu vjeru daju
0063 Da Brđane nigda ne izdaju.
0064 Kad to viđe Petroviću Petre,
0065 Slogu dobru, pa se veseljaše,
0066 Pa Mahmudu ljduski odgovara:
0067 „Što mi pišeš, Makmude vezire,
0068 Da ti izdam od Brda Brđane,
0069 To bi prije oči izvadio,
0070 Nego da bi taku učinio,
0071 Što mi zakon dopustit’ ne može,
0072 Brđani su moji Crnogorci;
0073 A što kažeš silovitu vojsku,
0074 Sva je sila u Boga jedina!
0075 Ako si se, pašo, posilio,
0076 Što si, bolan, mučke prevario
0077 Kad sam bio u zemlju Moskovsku,
0078 Te si moju crkvu opalio
0079 I manastir na polje Cetinje,
0080 Te si teške rane zadavao
0081 Naporedo svakom Crnogorcu —
0082 Ove rane podnosit’ nećemo,
0083 Bog će dati da ig osvetimo,
0084 No se prođi naše Gore Crne,
0085 Ne vrijeđaj rane crnogorske,
0086 Jer tako mi Boga jedinoga,
0087 Udriće te jadi iznenada
0088 Od kojije preboljeti nećeš!”
0089 Kad Makmudu knjiga dolazila,
0090 Pa kad viđe što vladika piše,
0091 Udri telal po ordiji redom:
0092 „Ko mi živa uvati vladiku,
0093 Evo njemu Zeta, zemlja ravna,
0094 A u Zeti tri bijela grada!”
0095 Reče Jakup Serdarović-aga
0096 I delija Memed kokotlija:
0097 „Mi ćemo ga živa ufatiti
0098 I doves’ ga tebi pod čadora!”
0099 A vladika topa užežaše
0100 Navrg ravne Vrtijel-planine,
0101 Glavarima knjige opravljaše
0102 Da klikuju braću Crnogorce.
0103 To začuše mladi Crnogorci,
0104 Ostaviše majke i ljubovce,
0105 I čobani prebijele ovce,
0106 Svaki ita, za vladiku pita,
0107 Dokle su ga bili dostignuli,
0108 Preko Zete vode pregazili,
0109 Na Slatini tabor postavili,
0110 Kod bijele Aranđelske crkve.
0111 Tu vladika dade blagoslova,
0112 Sva se vojska krstom prekrstila
0113 I živu se Bogu poklonila.
0114 U četvrtak vojske narediše,
0115 A u petak Turci udariše.
0116 Da je kome stati pa gledati
0117 Kako trubi iskra od junaka,
0118 Kako stoji vriska od konjika,
0119 Kako stoji zveka od andžara;
0120 I kako je magla popadnula,
0121 Ne bi rek’o, dragi pobratime,
0122 Da je ono bojak ognjeviti,
0123 Nego suđen danak strahoviti.
0124 Za šes’ šata boja žestokoga
0125 Pogone se vojske po megdanu,
0126 Crnogorci, tako i Brđani,
0127 Svi jedanak Boga pomenuše,
0128 Pa plamene nože povadiše,
0129 A u Turke juriš učiniše.
0130 Da je kome stati pa gledati
0131 Tešku muku Makmuda vezira —
0132 Bez turbana i bez buzdovana,
0133 Bez oružja i konjica vrana!
0134 Tu pogibe vojske od Turaka
0135 Beše na broj petnaest hiljada,
0136 A suviše age i begovi
0137 A pašine birane delije,
0138 Kojijema donesoše glave
0139 Pred bijelom crkvom Aranđelom,
0140 Među njima Jakupova glava
0141 I delije Memed-Kokotlije,
0142 Koji su se tvrdo zaverili
0143 Da vladici posijeku glavu
0144 Ili živa dovedu Mahmudu.
0145 Tu pogibe osamnaest druga,
0146 Sve junaka hitra Crnogorca,
0147 Među njima tri dobra junaka —
0148 Hrcun Sava od sela Bjelice,
0149 I barjaktar s Ljubotinja Stanko
0150 I od Brda Vojvodiću Bego;
0151 Njima ime poginuti neće
0152 Kad razbiše Makmuda vezira!



Izvor[uredi]

SANU IV - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.