Boj Rovčanah za Moraču

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu


Boj Rovčanah za Moraču

0001 Jošte zora ne zabijelila
0002 ni Danica lice pomolila,
0003 do bijela vila pokliknula,
0004 od studene vode Ibrištice,
0005 te klikuje selu Cerovici
0006 po imenu Mitra Golubova.
0007 To ne začu Golubović-Mitre,
0008 no to začu soko Radoslave,
0009 pak je sobom Dmitra dozivao:
0010 "Zlo ti jutro, Mitre Golubović!
0011 Pogibe ti Golubović-Matko
0012 kod studene vode Ibrištice."
0013 Al’ je druga vila klikovala,
0014 od Razvršja vrha visokoga,
0015 te klikuje na Međuriječje
0016 po imenu Matković-Jovana.
0017 "Zlo ti jutro, Matković-Jovane!
0018 Ako more rujno piješ vino
0019 na rane ti danas izlazilo,
0020 ako l’ more vjernu ljubiš ljubu,
0021 udova ti danas ostanula,
0022 pogibe ti Golubović-Matko
0023 kod studene vode Ibrištice."
0024 Pak se otle potoč podignula,
0025 mala potječ trideset junakah,
0026 ižljegoše na Istaće ravno,
0027 o Savinu danu usred zime,
0028 no za njima Tomna Golubova,
0029 ona nosi punu kupu vina:
0030 "Stante sinci, ako boga znate,
0031 da u božju slavu napijete,
0032 da svetoga Sava pomenete,
0033 dako danas Matka osvetite!"
0034 Ižljegoše brdu Jasenovsku,
0035 među oči u Moraču Donju,
0036 ali turska vojska pritisnula
0037 po lijepu polju Ljubotiću,
0038 konj do konja, junak do junaka,
0039 a šatorje jedan uz drugoga,
0040 bojno kopje kolik’ gora crna,
0041 a barjaci kakono oblaci,
0042 da od neba pramen kiše nađe,
0043 ne bi kaplje na travu kanulo.
0044 To gledaše, pa crkvi šljegoše,
0045 te se mole bogu po zakonu,
0046 b’jeloj crkvi prilog priložiše
0047 pa Moraču vodu prijeđoše,
0048 dok se turskoj primakoše vojsci.
0049 No govori Mitar-Golubović:
0050 "O Rovčani, moja braćo draga"!
0051 Nemoj koji puške izmetnuti
0052 dokle moja pukne od obraza,
0053 dako nama dadne bog i sreća
0054 te mi Matka osvetimo brata."
0055 Pa on pade za kamen studeni.
0056 no mu suza oko zalijeva,
0057 žao mu je Matka brata svoga,
0058 te dovati srmajli maramu,
0059 svoje njome suze utiraše,
0060 pak je pušku s ognjem sastavio,
0061 te Turčina dobro pogodio,
0062 živ se naže, mrtav zemlji pade.
0063 No je turska sila kidisala,
0064 pognoše ih na vodu Moraču,
0065 dognoše ih mostu kamenome,
0066 tu se bije trideset Rovčanah,
0067 ižljegoše na dno Pilopaća,
0068 ma da vidiš Meonjić-Severa,
0069 on izvadi mača zelenoga,
0070 u Rovčane juriš učinio,
0071 na njegovu hatu bijelome,
0072 ali puče puška od Rovčanah
0073 te pogodi Meonjić-Severa,
0074 među puca đe mu srce kuca,
0075 živ se naže,mrtav zemlji leže,
0076 od sile je mač u zemlju zab’o,
0077 a to mu je i poslednje bilo.
0078 Tu su suva boja razmetnuli,
0079 pa doziva Mekić-Osmanaga:
0080 "O Stamate, od Rovacah kneže!
0081 o Stamate Đurašinoviću,
0082 je li tebe kogođ ostanuo
0083 od mojega boja žestokoga?"
0084 Njemu veli od Rovacah kneže:
0085 "Oj čuj li me, Mekić-Osmanaga!
0086 Mene nije niko poginuo,
0087 do što si mi Matka ugrabio
0088 kod studine vode Ibrištice,
0089 prije boja i bratinske mišce,
0090 malo mi je momče obranjeno,
0091 a ni njemu ništa biti neće,
0092 vazdan mi je boju pomagalo;
0093 no tako ti dina i amana
0094 i turskoga posta ramazana,
0095 i džamije u kojoj klanjate,
0096 je li tebi kogođ poginuo
0097 od mojega boja sirotnoga?"
0098 No mu veli Mekić-Osmanaga
0099 "O Stamate, jade ćeš mi čuti,
0100 mene nitko ni ostao nije,
0101 mrtvijeh je dvanaes’ Turakah,
0102 ranjenijeh tridest i četiri,
0103 nijedan mi preboljeti neće,
0104 a boljije’ u Kolašin nije."
0105 Pa stadoše mrtve prebijati
0106 sve za Matka vrsnoga junaka,
0107 Omerbašu za odoru našu
0108 što su s Matka Turci ponijeli.
0109 Zdravo bili Rovčani vitezi,
0110 veseli im glavari i knezi!



Izvor[uredi]

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.]