Bojevi Crnogoraca i Hercegovaca s Turcima godine 1862.

Izvor: Викизворник

0001 Na hiljadu i osme stotine
0002 I šezdeset i prve godine
0003 Savjet čini Abdul Azis care,
0004 Od sve turske zemlje gospodare
0005 U bijelu stojnu Carigradu,
0006 Pa na savjet okupio Turke,
0007 Turske paše i svoje redžale,
0008 I četiri velika vezira,
0009 Pa im tako care govoraše:
0010 "Čujte mene, četiri vezira,
0011 "I svi moji paše i redžali,
0012 "Vi mojega brata saraniste,
0013 "Brata moga Abdul-Medžid-cara,
0014 "Njegovu mi krunu pokloniste,
0015 "Pak i mene carem učiniste.
0016 "Ako ste me carem postavili,
0017 "Nijeste mi sreću okušali,
0018 "Zeman dođe treba vojevati,
0019 "Na kaure sreću okušati,
0020 "Kao što su stari vojevali,
0021 "Na kaure sreću okušali,
0022 "Naše sablje krvi napojili,
0023 "I njihovo carstvo razorili.
0024 "To sve stoji u pravome dinu,
0025 "Da osmanska duša sreće nema,
0026 "Ni pristupka pri našemu dinu,
0027 "Ko ne pije krvi od kaura.
0028 "Znadete li, Turci, braćo draga,
0029 "Od kad stari iz Azije doše,
0030 "Te ih Grci za braću uzeše,
0031 "I na srpsko carstvo navukoše,
0032 "Te strašnoga zmaja predobiše,
0033 "Na Kosovu zadobiše carstvo,
0034 "Lazarevu krunu pogaziše,
0035 "I njegove crkve razoriše,
0036 "Murat pade, al’ zadobi carstvo.
0037 "Kamo sreća da Miloš ne dođe,
0038 "Da našega cara ne raspara,
0039 "S Milošem se vazda Srbi fale,
0040 "E mrcino krunu ne ispušti.
0041 "S Kosova se Turci povratiše,
0042 "I grčkome caru zaratiše,
0043 "Konstantina cara predobiše,
0044 "I njegovo carstvo osvojiše,
0045 "Pa poredom naši ratovaše.
0046 "Predobiše kralja bugarskoga,
0047 "I silnoga Sibinjanin-Janka,
0048 "Velikoga od Erdelja bana,
0049 "Predobiše Skandar-bega Đura,
0050 "Od Krojane viteza i bana,
0051 "Predobiše posavskoga bana,
0052 "Osvojiše Ungariju ravnu,
0053 "I bogati Srijem kod Dunava,
0054 "Osvojiše Liku i Grbavu,
0055 "I lijepu zemlju Slavoniju,
0056 "Ravni Kotar i svu Dalmaciju,
0057 "Dubrovačku i Boku Kotorsku,
0058 "To su naši osvojili stari.
0059 "Pa još više staše vojevati,
0060 "Na tvrdoga Beča udariše,
0061 "I strašni mu bedem salomiše.
0062 "Da mu drugi kralji ne skočiše,
0063 "Te Poljaci u pomoću doše,
0064 "I na našeg cara udariše,
0065 "I našu je vojsku predobio,
0066 "I Poljaci Beča obraniše.
0067 "Baš da ne bi hrabroga Poljaka,
0068 "Ćasmo treću krunu pogaziti,
0069 "Silenoga od Beča ćesara.
0070 "Ma ako mu bedem salomiše,
0071 "Turci pod njim sreću ostaviše,
0072 "Silna Krnja i strašna Zelenka
0073 "I Margitu od boja lubardu,
0074 "Valjala je po Stambola moga.
0075 "To je moja teška rana ljuta,
0076 "Koja stoji nasred srca moga,
0077 "Što ni pod Beč ostaše lubarde.
0078 "Al’ se tome nije ni čuditi,
0079 "Njemu drugi kralji pomogoše,
0080 "Te tu naše ostaše lubarde,
0081 "Pak toliko ni žalosti nemam.
0082 "Al’ su moje više rane ljute,
0083 "Ne dadu mi stati ni zaspati,
0084 "Na te Crne Gore i klisure,
0085 "U koje su zmije šaroviti,
0086 "Naše kolju Turke zmajovite.
0087 "Kad promislim u računu mome,
0088 "Kakva carstva naši pogaziše,
0089 "I slavenske strašne banovine,
0090 "Ali Crnu Goru ne mogoše,
0091 "No tu mnoge vojske izgiboše,
0092 "Mnoge paše i silni veziri,
0093 "Silne vojske od našijeh cara.
0094 "I čujte me, četiri vezira:
0095 "Kad promislim za takvoga vraga,
0096 "Odmah bi me zaboljela glava,
0097 "Trešne mi se srce u prsima
0098 "Baš od toga vraga neviđena,
0099 "Koja nema kreposti ni snage,
0100 "Koja nema topova ni rane,
0101 "Koja mora ni brodova nema,
0102 "Kuća mala, pak ni vrata nema.
0103 "Ma sam čuo i višega vraga,
0104 "Na nju drugi kralji ratovaše,
0105 "Ne moga je niko spodobiti,
0106 "Najposlijed strašni Bonaparte
0107 "Po svijeta bješe osvojio,
0108 "Pa na Crnu Goru navojštio,
0109 "I on toga ne predobi vraga;
0110 "Tu izgubi Kampanjela bana,
0111 "I njegove vojske nekoliko.
0112 "Čudna vraga, Turci, braćo draga,
0113 "Što su one gore porodile,
0114 "Kakve strašne sile nadvladaše,
0115 "I slobodu svoju održaše,
0116 "Kaurski je pripoznaše kralji,
0117 "Digoše im glavu nad oblakom,
0118 "Uzvišuju hrabrost do nebesa,
0119 ”Ratujući sa našijem carstvom.
0120 "Čudne bruke od našijeh cara,
0121 "Kako toga ne dobiše vraga.
0122 "Pak mi sada više jade kažu,
0123 "Kraljevi im postaviše knjaza
0124 "Bez testira i našeg fermana.
0125 "Ma čujte me, veliki veziri,
0126 "Znadete li, nije davno bilo,
0127 "Kad sakupi vojsku Medžid care
0128 "Na hiljadu i osme stotine
0129 "I pedeset i treće godine,
0130 "Car se diže, i pokupi vojsku,
0131 "Spravi vojsku stotinu hiljadah
0132 "Da pogubi crnogorskog knjaza,
0133 "A pred vojskom Omer-pašu moga,
0134 "I s Omerom spravi sedam paša,
0135 "Da pobije ljute Crnogorce.
0136 "Doista ih pogubiti ćaše,
0137 "I Danila crnogorskog knjaza,
0138 "Da mu ne bi od Beča ćesara,
0139 "I onoga cara rusinskoga.
0140 "Spravi ćesar svoga đenerala,
0141 "Đenerala Stratimira Đura,
0142 "Koji bješe Vojvodini glava,
0143 "Šnjim hrabroga Lužan-kapetana,
0144 "I otpravi ubojne topove,
0145 "I tobdžije careve soldate,
0146 "Koji znadu topom upravljati,
0147 "Otpravi ih maloj Gori Crnoj,
0148 "Da odbrane knjaza od Turakah,
0149 "A otpravi care Nikolaje,
0150 "Kovalevskog svoga đenerala,
0151 "Odbrani mi crnogorskog knjaza.
0152 "Znadete li, Turci, braćo draga,
0153 "Car se Medžid ljuto rasrdio,
0154 "Kad ne daše njemu Crnogorce
0155 "Da ih turska čizma ne počeplje.
0156 "Sultan Medžid to Rusu povrati,
0157 "On povrati Rusu i ćesaru,
0158 "Povrati im žalost i sramotu.
0159 "Baš se bješe vrlo domislio,
0160 "On zakupi dva velika kralja,
0161 "Engleskoga i šnjim francuskoga,
0162 "I trećega od Pijemonta kralja,
0163 "Pa na Rusa šnjima udariše,
0164 "A ćesaru laže obećaše,
0165 "Car mu dvije zemlje poklanjaše,
0166 "Valakiju i šnjom Moldaviju,
0167 "Da ne dođe Rusu u pomoću.
0168 "Sreća Rusu te ga ne dobiše,
0169 "A da Rusa tada predobiše,
0170 "Sve po redu ćaše ratovati,
0171 "Ćaše tader Francu predobiti,
0172 "A Engleza stavit’ izmećara,
0173 "Da on vuče po moru brodove,
0174 "Da im vozi ranu i topove,
0175 "Ćaše Beču slomiti rogove,
0176 "I povratit’ našu starevinu.
0177 "Tako bješe sultan uredio,
0178 "Ja sam njegov račun naodio,
0179 "Žalost moja, nije pogodio."
0180 To im Azis care izgovara,
0181 I za prve care prigovara,
0182 Pak za sebe poče govoriti,
0183 Baš kakvu će uredbu činiti:
0184 "Čujte, moja četiri vezira!
0185 "I veliki paše i redžali,
0186 "Sada valja mene ratovati.
0187 "Nemojte se, Turci, prepanuti,
0188 "Dokle imam u magazu blaga,
0189 "Učiniću što je meni drago,
0190 "Svakom ću ih brukom tovariti,
0191 "I kaurske kralje pogaziti,
0192 "Kad ih mogu kupiti za blago.
0193 "Ne cijene obraz ni poštenje;
0194 "Svoj krst fale, a nogam’ ga gaze,
0195 "Ko im više paru mita daje,
0196 "Sve igraju po njegovoj ćudi,
0197 "Postali su krsta izdajice,
0198 "Otačastva crne kukavice,
0199 "Za paru bi krsta popljuvali,
0200 "I na svoju vjeru pohulili,
0201 "Svi kauri oni su jednaci,
0202 "Bezobrazni i novi i stari,
0203 "Turčin pravi vazda dina fali,
0204 "Ne prodaje sebe u tuđina,
0205 "No dovijek s’ječe kaurina.
0206 "Kad se tresne miška osmanlijska,
0207 "Prepašće se kaurske budale.
0208 "Ma čujte me, Turci, braćo draga,
0209 "Valja mudar smisa uraditi,
0210 "Bezobrazne kaure varati
0211 "Kako ćemo sada ratovati.
0212 "Iz glave sam račun učinio,
0213 "I svega ga perom ispisao,
0214 "Sad ću vi ga redom kaževati,
0215 "Svi slušajte, Turci, na divanu,
0216 "Kako moje pero izgovara.
0217 "Valja sada vojsku podignuti,
0218 "Pak postavit’ oko Gore Crne,
0219 "I spodobit’ kaurske Bošnjake,
0220 "Lažne njima obećati dare,
0221 "Pa ih skupit’ u moje nizame,
0222 "Pak spodobit’ Arbaniju ravnu,
0223 "Koji jesu lakomi na blago
0224 "Vatreni su vazda na oružje,
0225 "Ma su vazda bezobražne kurve
0226 "Od vremena Kastrijota Đura,
0227 "Domovinu za novce izdaju,
0228 "Svoju majku za pare prodaju,
0229 "Izjeli bi sisu materinu,
0230 "Zagrišće je zubom do rebara,
0231 "Ako njima paru mita damo,
0232 "Svi će doći u nizamu mome.
0233 "Kad spodobim Arbaniju ravnu,
0234 "I spodim Bosnu kalovitu,
0235 "Spodobiću tader Hercegovce,
0236 "Koji jesu na glasu junaci,
0237 "Što kaursku vjeru drže tvrdo,
0238 "On bi svoju glavu izgubio,
0239 "Ali ne bi vjeru prevratio.
0240 "Kad spodobim moje Hercegovce,
0241 "Posjeć’ ću im četiri glavara,
0242 "Koji dižu raju na oružje:
0243 "Od Zubaca Vukalović-Luku,
0244 "Koji mi je osvojio šance,
0245 "I od mora spodobio krilo,
0246 "Zatvori mi more i brodove,
0247 "Da ne vozim ranu i topove,
0248 "I nizame plaćene soldate,
0249 "Da kaurske kosti ne pretucam,
0250 "Što ni piše u koranu mome;
0251 "Pogubiću Vasiljev-Jovana,
0252 "Koji mi je Gacko osvojio,
0253 "I široko polje Nevesinje;
0254 "Pogubiću Cerović-Novicu,
0255 "Što ga Srbi drže perjanicu,
0256 "Osvoji mi Pivu i Dromnjaka,
0257 "I pos’ječe Smail-bega moga
0258 "S pobratimom Karadžićem Šujom,
0259 "Razuri mi Kolašina grada,
0260 "Srbiji je prikučiva često,
0261 "Sve on radi Srbom se stanuti,
0262 "I na mene pušku obratiti
0263 "Sve iz glave crnogorskog knjaza
0264 "I konsula kaurskih budala;
0265 "Posjeći ću vojvodu Milana,
0266 "Sa Veruša Koma visokoga,
0267 "Zatvori mi grada Gusinskoga,
0268 "I salomi Arbaniji krilo,
0269 "Da se više s Bosnom ne sastaje.
0270 "Pa ću tader knjazu udariti,
0271 "Su četiri strane navaliti,
0272 "A ćesaru mito obećati,
0273 "Valja njega mudro prevariti,
0274 "Misli moju Bosnu spodobiti,
0275 "Kaurin je, ma se prevario.
0276 "Kad pogubim crnogorskog knjaza
0277 "I njegove hrabre vojevode,
0278 "I serdare i te kapetane,
0279 "Što su knjazu najbolji glavari,
0280 "Vojvodu ću Mirka uhvatiti,
0281 "Neću njega posjeć’ sabljom britkom,
0282 "Nego ću mu kožu oderati,
0283 "I nove mu muke udariti,
0284 "Što ih nema u koranu mome,
0285 "Pa na muke dušu istrgati.
0286 "On mi poče strašno ratovati,
0287 "Iz busije gubi vojsku moju,
0288 "Ka što bješe od Krojane bane.
0289 "Kad spodobim malu Goru Crnu,
0290 "I spodobim crnogorskog knjaza,
0291 "I njegove od vojske glavare,
0292 "Sve ću tader uzet’ u nizame.
0293 "Pa ću silnu vojsku podignuti,
0294 "Crnu Goru i Hercegovinu,
0295 "Arbaniju i šnjom Rumeliju,
0296 "I nizame od Stambola moga,
0297 "I široku Bosnu kalovitu,
0298 "Treba s vojskom na Srbiju poći.
0299 "Lasno ću je nogam’ pogaziti,
0300 "U njih zbora za junaštvo nema;
0301 "Kad nestade Đura i Miloša,
0302 "I njegove hrabre vojevode,
0303 "Već Srbina za junaštvo nema,
0304 "Ni se Crni porodio Đuro,
0305 "Niti Đuro porodi junaka,
0306 "Pa ga zato Srbi proćeraše,
0307 "A Miloša dovedoše starca,
0308 "Da Srbiju diže na oružje.
0309 "Sreća naša te mnogo ne živje,
0310 "A da živje Miloš i Danilo,
0311 "Ćahu od nas bruku napraviti,
0312 "I svi Turci muku dočekati,
0313 "Ćahu složit’ Srbe i Slovene,
0314 "I Bugarsku zemlju svukoliku,
0315 "Ćahu doći do Stambola moga,
0316 "Pa ni mene lako bit’ ne ćaše,
0317 "Sreća turska, oba nestadoše.
0318 "Mihaila takvoga mi kažu,
0319 "Da ne valja ništa za junaštvo,
0320 "Niti traži svoju starevinu,
0321 "Ni da radi spomen da ostavi.
0322 "Baš se nije Miloš porodio,
0323 "Ni još Crni iz Topole Đura,
0324 "Turci im se sabljom kunijahu,
0325 "Njihove su miške nestanule,
0326 "A njihove sablje zarđale,
0327 "Da ne s’jeku osmanlijske glave."
0328 Pa još Azis care izgovara,
0329 I Turcima tako prigovara:
0330 "Kad spodobim što sam naumio,
0331 "Sve ću posjeć’ srpske poglavare,
0332 "Uhvatiću Mihaila knjaza,
0333 "Slomiću mu rebra na četvoro,
0334 "I otsjeć’ mu od ramena ruke,
0335 "Da njemački pero ne opiše,
0336 "Da ćesara ne bi sjetovao,
0337 "E na njega hoću udariti,
0338 "Valja Turci više vojevati.
0339 "Potražiću moju starevinu,
0340 "Kraljevinu ugarskoga kralja,
0341 "I državu posavskoga bana,
0342 "I bogati Srijem kod Dunava,
0343 "Karavlašku i Karabogdansku,
0344 "Slavoniju i široku Liku,
0345 "Kotar ravni i svu Dalmaciju,
0346 "Dubrovačku i Boku Kotorsku,
0347 "Tvrdi Kotor Vukašina kralja.
0348 "I čujte me, Turci, braćo draga!
0349 "Kad spodobim srpske banovine,
0350 "Banovine srpske i slavjanske,
0351 "I ugarsku strašnu kraljevinu,
0352 "Tader mislim na Beč udariti,
0353 "Potražiću Krnja i Zelenka,
0354 "I Margitu ubojnu lubardu.
0355 "Kad osvojim Bečkoga ćesara,
0356 "Udariću na zemlju Poljačku,
0357 "Da osvetim naše rane ljute,
0358 "Koje su ni pod Beč udarili."
0359 I jošt care govoriti ćaše,
0360 No ne dadu četiri vezira,
0361 No ovako njemu besjediše:
0362 "Sultan-care, dragi gospodare!
0363 "Molimo te, čestiti sultane,
0364 "Sve udari što si namislio,
0365 "Ma se prođi od Beča ćesara,
0366 "I Poljaka na glasu junaka,
0367 "Da te zmija ne udari ljuta,
0368 "Da ne skoče kralji i kauri,
0369 "Da od tebe bruku ne urade,
0370 "E je Poljska u tri silna kralja,
0371 "U Beču su kraljeva stolice,
0372 "Hoće tebe uhvatit’ groznica,
0373 "E kraljevi Beča pustit’ neće,
0374 "Ni Poljačku i ako je pusta."
0375 Nogo Azis care progovara:
0376 "Ne budal’te, četiri vezira,
0377 "Vi ne znate što u mene spava,
0378 "Ja sam dobar posa uradio,
0379 "U Engleza novce uzajmio,
0380 "Kaurske sam kralje pomutio,
0381 "Ćesara sam Rusu omrazio,
0382 "A Francuza s ćesarom svadio,
0383 "Taliju sam zemlju uzbunio,
0384 "I od svoga cara odvojio,
0385 "Polačku sam zemlju uzmutio,
0386 "Mnoge Rusu građe izgorio,
0387 "To sam, Turci, braćo, uradio,
0388 "S velikijem engleskijem novcem.
0389 "Ja se uzdam u korana moga,
0390 "Teško sam ih s novcem zadobio,
0391 "I kaurske kralje izbunio,
0392 "I neslogu njima opazio.
0393 "Dokle imam u Engleza novca,
0394 "Svakom ću ih brukom tovariti.
0395 "No čujte me, četiri vezira,
0396 "Nemojte mi posa oštetiti,
0397 "Da ne radim što sam naumio."
0398 Digoše se četiri vezira,
0399 Stidno mu se oni pokloniše,
0400 Sva četiri njemu zahvališe.
0401 "Fala tebi, čestiti sultane,
0402 "Kad si tako srdit na kaure,
0403 "Kad si takvi posa uradio,
0404 "I kaurske kralje posvadio.
0405 "Mi smo željno uru iščekali,
0406 "Da pijemo krvi od kaura,
0407 "I hoćemo rado ratovati.
0408 "Azis-care, mili gospodare,
0409 "Ti naličiš na cara Murata,
0410 "Koji ni je zadobio carstvo."
0411 Tader care Omer-pašu zvaše:
0412 "O Omere, sve moje uzdanje,
0413 "Uzmi vojsku šezdeset hiljada,
0414 "I četiri vjerne paše moje:
0415 "Derviš-pašu i Husein-pašu,
0416 "Abdi-pašu i Izmail-pašu,
0417 "Hajde šnjima lomnoj Gori Crnoj.
0418 "Pak počini na Hercegovini,
0419 "I spodobi kaurske Bošnjake,
0420 "Hercegovce glasite junake,
0421 "I uhvati četiri vojvode:
0422 "Cerovića od sela Drobnjaka,
0423 "Što pos’ječe Čengijć-bega moga,
0424 "I razori Kolašina grada,
0425 "Što osvoji Pivu i Dromnjaka,
0426 "I uhvati vojvodu Milana
0427 "S pobratimom popom Zaharijom,
0428 "Što slomiše Arbaniji krilo,
0429 "I uhvati srpsku vojevodu
0430 "Od Banjana Vasiljev-Jovana,
0431 "Koji mi je Gacko spodobio,
0432 "I široko polje Nevesinjsko,
0433 "I uhvati vojevodu Luku,
0434 "Od Zubacah kod Trebinja grada,
0435 "Što je moje osvojio šance
0436 "Kod Novoga kaurskoga grada,
0437 "Što je moja zatvorio krila
0438 "Od široka mora velikoga,
0439 "Da ne gušim kaurske Bošnjake,
0440 "Da ne tučem moje Hercegovce,
0441 "Da topuzom kosti ne pretucam,
0442 "Kako smo se vazda naučili,
0443 "To sve piše u ćitapu mome,
0444 "Da kauri ne podižu glavu.
0445 "Ti pos’jeci srpske poglavare.
0446 "Radi mudro prevariti knjaza
0447 "I njegova zločestoga baba,
0448 "Teško mito ti obećaj knjazu
0449 "I njegovu zločestome babu,
0450 "Obećaj im što im dati nećeš,
0451 "Kauri su lakomi na blago,
0452 "E da bi ih lažom prevario,
0453 "Dok bi moju spodobio raju.
0454 "No Omere, moja desna ruko,
0455 "Kad pos’ječeš srpske poglavare,
0456 "Udri knjazu su četiri strane,
0457 "I pokreni Arnaute gladne,
0458 "I sve moje Arbanase ljute,
0459 "Što su željni pljačke i šićara.
0460 "Njima strašno mito obećavaj,
0461 "Što ujagme, ali što ukradu,
0462 "Da nikome dijela ne dadu.
0463 "Pa podigni sve moje Bošnjake,
0464 "Hercegovce na glasu junake,
0465 "Pa udari lomnoj Gori Crnoj,
0466 "Ti pogubi crnogorskog knjaza,
0467 "Razvali mu crkve i oltare,
0468 "Pos’jeci mu srpske poglavare,
0469 "A ufati vojevodu Mirka,
0470 "Ne s’jeci ga, pravoga ti dina!
0471 "No ga pošlji u Stambolu mome,
0472 "Ja ću njemu muke udariti,
0473 "I na muke dušu istrgnuti.
0474 "Čuj, Omere, od vojske serdare,
0475 "Kad spodobiš lomnu Goru Crnu,
0476 "Kreni s vojskom u tu Bosnu ravnu,
0477 "Sve pokupi u mome nizamu,
0478 "Pa okreni na Srbiju s vojskom,
0479 "Napiši mi list knjige bijele,
0480 "Na mezilje u Stambolu mome,
0481 "I ja ću se tader podignuti,
0482 "Iskupiti nadolinske Turke,
0483 "I Aziju zvaću u pomoću,
0484 "Od Azije i zemlje Afrike,
0485 "Ja ću s vojskom na Srbiju doći;
0486 "Ti otuda, a ja odovuda,
0487 "Da Srbiju nogam’ pogazimo.
0488 "Dovući ću tope ubojite,
0489 "I Srbiju stavit’ pod kopita.
0490 "Tražićemo srpske banovine,
0491 "I kaurske strašne kraljevine,
0492 "Što su naši na sablje dobili,
0493 "Kad su prijed šnjima ratovali."
0494 Omer skoči, caru ruku ljubi.
0495 Otolen je s vojskom okrenuo,
0496 Uze vojske šezdeset hiljada,
0497 Uze silnu ranu i topove,
0498 Ode s vojskom preko Rumelije.
0499 A kad care vojsku opravio,
0500 Vezirima care govoraše:
0501 "Vidite li, četiri vezira,
0502 "Kako mogu kupit’ kaurina?
0503 "Vidite li one poturice,
0504 "Svoga krsta grdne izdajice,
0505 "Za pare je vjeru prevrnuo,
0506 "I na braću sablju naostrio,
0507 "Pak veselo na kaure kreće,
0508 "Da kaurske bogomolje valja.
0509 "Takva ti je vjera u kaura!"
0510 Baš se tome Turci radovahu,
0511 Rugahu se, pa se veseljahu.
0512 Omer-paša s vojskom dolazaše
0513 Na Vranješe nadno Bosne ravne,
0514 Pak na troje vojsku dijeljaše.
0515 On ostavi pašu Huseina
0516 Nasred Hasa kod široka Lima
0517 Da spodobi nahiju Gusinsku,
0518 I pogubi popa Zahariju,
0519 I Milana od Koma planine.
0520 Abdi-pašu Omer otpravio
0521 Na tvrdome Skadru na Bojanu,
0522 Ne dade mu vojske nikoliko,
0523 Nako samo tri četiri sluge,
0524 Avdi-pašu Omer sjetovaše,
0525 Da mu smiri Arbaniju ljutu.
0526 A ostavi paši Huseinu,
0527 Ostavi mu dvadest hiljada.
0528 Omer-paša preko Tare minu,
0529 A kad dođe polju Nevesinju,
0530 Tu ostavi dvadeset hiljada,
0531 A pred njima Derviš-pašu svoga,
0532 Pak Derviša Omer sjetovaše,
0533 Da spodobi Pivu i Dromnjake,
0534 I Šarance na glasu junake,
0535 Da uhvati Cerovića Nova.
0536 Otolen se Omer okrenuo,
0537 I na Gacko polje dolazio,
0538 I otolen vojsku otpravio
0539 Put Trebinja bijeloga grada,
0540 Da potraži Vukalović-Luku.
0541 Spravi vojske dvadeset hiljada,
0542 A pred njima Smail-pašu svoga.
0543 Pak Smaila Omer sjetovaše,
0544 Da uhvati Vukalović-Luku,
0545 I njegove glasite vojnike.
0546 Omer-paša tako govorio,
0547 I svijema pašam’ naredio,
0548 Kad osvoje što im govorio,
0549 I uhvate srpske poglavare,
0550 Tader ćemo knjazu zaratiti.
0551 A kad Omer vojske razredio,
0552 Poče Omer laže prosipati.
0553 Ne hćeše ga Srbi poslušati,
0554 Turske su im laže dodijale,
0555 Započeše Srbi ratovati:
0556 "Stan, Omere, krsta izdajice,
0557 "Ti ako si obraz ocrnio,
0558 "Baš nijesi sada ugodio,
0559 "No će mnoge zakukati majke,
0560 "Dok spodobiš naše Hercegovce."
0561 Zametnu se kavga na sve strane.
0562 S’jeku Srbi iz busije Turke,
0563 S’jeku Turke koji više može,
0564 Boga mole da im pripomože.
0565 Dragi Bože, čuda velikoga!
0566 Đe se bore Srbah šest hiljada
0567 Sa turskijeh šezdeset hiljada
0568 Oko ravna Hasa i Gusinja,
0569 Oko Tare i Pive krvave,
0570 I široka polja Gatačkoga,
0571 I ravnoga polja Nevesinja,
0572 Po Rudina i po Korjenićah,
0573 Po Zubaca i po Kruševica,
0574 I Trebinja bijeloga grada.
0575 Strašna borba bješe na sve strane,
0576 Ratovaše po godine dana,
0577 Kad ne bješe doba ni zemana,
0578 Od Mitrova jesenjega dana
0579 Do prvoga od proljeća Marča.
0580 Tešku žalost Srbi dočekaše,
0581 E im pomoć’ niko ne hoćaše;
0582 Knjaz hoćaše, ali ne smijaše,
0583 Pod krijući šilje Crnogorce,
0584 Da mu brane braću Hercegovce.
0585 Ah žalosti da je viđet’ kome,
0586 Kakav Turci zulum ogradiše,
0587 Sve bijele crkve razoriše,
0588 I lijepe srpske manastire,
0589 Zaćeraše robje po planini
0590 U studenu ledu i šnijegu,
0591 Jadne starce i tu đecu ludu,
0592 Da u šnijeg ispuštaju dušu.
0593 Jošt se srpski narod ne predaje,
0594 Sve se bore hrabri Hercegovci,
0595 Pomagahu ljuti Crnogorci.
0596 Omer teški zulum učinio,
0597 I svoju je vojsku izgubio,
0598 A još nije raju osvojio.
0599 Omer caru knjigu otpravio,
0600 I u knjigu cara pozdravio,
0601 Da je svoju vojsku pogubio,
0602 A još nije raju spodobio,
0603 Crnu Goru okom ni vidio:
0604 "No te molim, mili gospodare,
0605 "Pošlji vojske šezdeset hiljada,
0606 "Na dvoje ćeš vojsku razdvojiti,
0607 "Polak pošlji Arbaniji ravnoj
0608 "Na bijelu Skadru na Bojanu,
0609 "Polak pošlji na Hercegovinu.
0610 "I čuj mene, mili gospodare,
0611 "Ako vojsku otpraviti nećeš,
0612 "Ja ti više vojevati neću,
0613 "Nego mi je nestanula rana,
0614 "Treći dijel vojske izginuo,
0615 "A knjaz mene iz prevare tuče,
0616 "On ne sluša kralja ni potence."
0617 Kad je care knjigu proučio,
0618 Na nju se je ljuto nasrdio,
0619 Pak je silnu vojsku pokupio
0620 Od široke zemlje Nadolije,
0621 I od svoga bijela Stambola,
0622 Otpravio šezdeset hiljada
0623 I četiri paše od Stambola
0624 Vojsku spravi Omeru serdaru.
0625 Polak vojske Avdi-paši dođe,
0626 Polak dođe Omeru serdaru
0627 Na široko Gacko polje ravno,
0628 Pa se Turci vrlo posiliše.
0629 Avdi-paša poče ratovati,
0630 Arbaniju diže na oružje,
0631 Na Krnjice selo udario,
0632 No mu loša sreća priskočila,
0633 Opazi ga crnogorski knjaže,
0634 Pa mu posla hrabre Crnogorce,
0635 Okoliše u Krnjice Turke,
0636 Tu im grdne rane udariše,
0637 Hiljadu im glava posjekoše,
0638 Pet stotina živi uhvatiše,
0639 Pet stotina i pedeset drugah,
0640 Uhvatiše arbanaškog bana,
0641 Dovedoše na Cetinje ravno.
0642 Pa se druga zametnula kavga
0643 U krvavu Dugu spomenitu,
0644 Koja će se vazde spominjati,
0645 Dokle traje danka i junaka.
0646 Derviš paša s vojskom okrenuo,
0647 Da prodere niz Dugu krvavu,
0648 Da izbavi grada Nišickoga,
0649 Kojega su Srbi okolili.
0650 Dočeka ga Petre Vukotiću
0651 I vatreni jadni Crnogorci,
0652 Šnjima bjehu braća Hercegovci,
0653 Tu se strašne vojske udariše.
0654 Bože dragi, čuda velikoga!
0655 Stoji jeka zelene planine
0656 Od crnoga vatrenoga praha,
0657 Od ječanja ranjeni junaka,
0658 Sve se tresu zelene planine,
0659 Na to Turci pleći obratiše,
0660 Bogu fala, Srbi zadobiše.
0661 No udari paša Huseine
0662 Na nahiju na kraj vode Lima,
0663 Dočeka ga vojvoda Milane
0664 S pobratimom popom Zaharijem,
0665 Vasojević krvavo koljeno,
0666 Huseina pašu dočekaše,
0667 Pos’ječe mu vojske šest hiljada,
0668 I prećera preko vode Lima.
0669 Husein se paša povraćaše,
0670 I daleko s vojskom odmicaše,
0671 Dokle dođe đe se ne bojaše,
0672 Na Bijelo Polje počinuo.
0673 No evo ti velikoga vraga,
0674 Udari mu Cerovića Novo,
0675 Bješe silnu vojsku pokupio
0676 Od Rovacah i dvije Morače,
0677 Od uskoka i Drobnjaka svoga,
0678 Od Pivljana i od Šaranaca,
0679 Bješe puno vojske šest hiljada,
0680 Pak udari paši isprijeka,
0681 Osam hiljad’ pos’ječe nizama,
0682 I Bivora izgore mu grada.
0683 Pa se peta zametnula kavga,
0684 Abdi-paša okrenuo vojsku
0685 Arbaniju i svoga nizama,
0686 A Dervišu knjige otpravio,
0687 Od Krnjica žalost objavio,
0688 Kako mu je izginula vojska:
0689 "I tvoju sam žalost razumio,
0690 "Baš u Dugu đe si izginuo,
0691 "I treću sam žalost razumio
0692 "Od nesretna paše Huseina,
0693 "Jere mu je vojska izginula.
0694 "No Dervišu pašo, razumi me,
0695 "Ja ću s mojom vojskom udariti
0696 "Na Brđane i na Crnogorce,
0697 "Da bih moju žalost osvetio
0698 "Na Krnjice što sam izgubio,
0699 "Udri otud, ja ću odovuda."
0700 Pak je Avdi paša udario,
0701 I tvrdi je Medun osvojio.
0702 Bez krvi ga Kuči ne puštaše,
0703 No tu silni Turci izgiboše,
0704 I bijela grada osvojiše.
0705 Tader Derviš vojsku okrenuo,
0706 Bješe više vojske okupio
0707 Od sve Bošne i Hercegovine,
0708 I nizame careve soldate,
0709 Diže vojske četrdes’t hiljada,
0710 Šnjom okrenu niz Dugu krvavu.
0711 Vojvoda ga Petar dočekao
0712 Su njegovo vojske pet hiljada,
0713 No je Petru sreća dobra bila,
0714 E mu dođe vojske tri hiljade,
0715 A pred njima četiri vojvode:
0716 Od Njeguša Radonjića Iva
0717 Sa vojvodom Martinović-Markom
0718 Od ravnoga polja cetinskoga,
0719 Sa vojvodom Petrom s Ljubotina,
0720 Petar vodi gardu izabranu
0721 Baš hiljadu birani vojnika,
0722 Što Turcima leđa ne okreću,
0723 Niti znadu natrag uzmaknuti,
0724 Dokle tursku ne razbiju vojsku,
0725 Četvrti je srpski vojevoda
0726 Od Ćeklića Matanović Đuro.
0727 A kad vojske tri hiljade dođe,
0728 A pred njima četiri vojvode,
0729 Tu vojvodu Vukotića naše,
0730 I uz njega tri dobra serdara,
0731 I tri srpske dobre vojevode:
0732 Baš od Cuca vojvodu Iliju,
0733 Od Bjelica Gorčil vojevoda,
0734 Od Banjana vojvoda Jovane,
0735 Silni serdar Radojev Šćepane,
0736 Serdar Šogo od Župe krvave,
0737 Treći serdar Đoko od Banjana.
0738 Kad se dvije vojske sastadoše,
0739 Vukotić se Petar radovaše,
0740 Na četvoro vojsku dijelio,
0741 I busije tvrde postavio,
0742 I Derviša pašu dočekaše
0743 I njegovo četrdes’t hiljada.
0744 Među sobom upuštiše Turke,
0745 Su četiri strana udariše.
0746 Dragi Bože, da je viđet’ kome
0747 Strašne bitke i krvi velike,
0748 Sva potamnje zelena planina
0749 Od crnoga praha i olova,
0750 I od pare konjske i junačke,
0751 Podgone se vojske šest sahata.
0752 Još da vidiš, dragi pobratime,
0753 Načelnike, srpske vojevode,
0754 I serdare i te kapetane,
0755 I ostale hrabrene vojnike
0756 Jednako se svi na mejdan bore,
0757 Vojvode su konje uznojili,
0758 I u crnu krvcu ogreznuli;
0759 Ne znadu se Srbi umoriti,
0760 Ma ne mogu Turke pob’jediti.
0761 Noć uhtati, borbu ostaviše,
0762 I viteške ruke odmoriše.
0763 Tu obije vojske konačiše.
0764 A kad sjutra zora osvanula,
0765 Među sobom vjeru uhvatiše
0766 Da se više na megdan ne bore,
0767 Dokle malo ruke ne odmore,
0768 Da pokupe mrtve i ranjene.
0769 A kad treće jutro osvitaše,
0770 Pak se opet vojske udariše,
0771 Već od zraka do mrkloga mraka,
0772 Sve pritište tjelešina mrtva,
0773 Ima puno dva sahata puta,
0774 Pade mrtav junak do junaka
0775 Pogiboše vojski poglavari,
0776 I hitreni mnogi barjaktari,
0777 I tu turske paše pogiboše,
0778 I juzbaše i turske bimbaše,
0779 Što po redu brojit’ ne umijem,
0780 I vojvode srpske izgiboše:
0781 Tu pogibe vojvoda Ilija,
0782 Koji bješe srca Cmiljanića,
0783 A desnice serdar-Jankovića;
0784 I pogibe Gorčil vojevoda,
0785 Mlado momče hitro na oružje;
0786 Tu pogibe Radojev Šćepane,
0787 Silni serdar sa sred Markovine,
0788 Bješe srca ognjenoga Vuka,
0789 A desnice Veljka vojevode;
0790 Serdar Đoko od sela Banjana,
0791 I on pade u Dugu krvavu,
0792 Bješe junak žalosna mu majka;
0793 Serdar Šogo od Župe Krvave,
0794 I njega su rane dopanule;
0795 Tu je srpske vojske poginulo,
0796 Mrtva pade dvanajest stotina,
0797 A toliko ima ranjenoga;
0798 Pade turske šesnajest hiljada,
0799 Za ranjene kazat’ ne umjem.
0800 Ali Derviš paša knjigu piše,
0801 Vukotića Petra pozdravljaše,
0802 I još Petra Bogom bratimljaše:
0803 "Bogom brate, Petre vojevoda,
0804 "Oprosti mi život na megdanu,
0805 "Predobi me u Dugu krvavu,
0806 "No me pušti, Petre, na amanu
0807 "Da ja idem Gacku polju ravnom."
0808 Vukotić mu tvrdu vjeru daje.
0809 Na njega se Srbi ražljutiše,
0810 Jere svoju želju ne svršiše.
0811 Žalosni se Derviš povratio,
0812 I na Gacko polje dolazio.
0813 Suze roni, knjigu napravio,
0814 Pa je posla u gradu Mostaru
0815 A na ruke Omeru serdaru,
0816 Kako mu je bilo na medanu.
0817 Kad Omeru glasi dopadoše,
0818 Do tri mu se jada kojasiše:
0819 Teška žalost od Duge krvave,
0820 Druga žalost paše Huseina,
0821 Treća žalost od sela Krnjicah.
0822 Smržnu mu se jezik u vilicam’,
0823 Pak žalosne suze prosipaše,
0824 A rukama bradu skubijaše,
0825 I žalosno Omer izgovara,
0826 Što će radit’ od života svoga.
0827 Omer krenu iz grada Mostara,
0828 Dokle dođe moru na obalu,
0829 A otolen Skadru na Bojanu,
0830 Pak žalosnu knjigu napravio,
0831 I sultana cara pozdravio,
0832 Kako mu je s knjazom ratovanje.
0833 Azis care knjigu proučio,
0834 I od nje se teško uzmučio.
0835 Bradu skube, po glavi se tuče,
0836 Srdito je care ustanuo,
0837 Pa na troje ferman otpravio,
0838 U Aziju i zemlju Afriku,
0839 I široku zemlju Nadoliju:
0840 "Ko je Turčin i turskog imena,
0841 "I koga je bula porodila,
0842 "Ko vjeruje sveca Muhameda,
0843 "Neka hita u Stambolu mome,
0844 "Naostrite sablje demiškinje,
0845 "Da s’ječete od kaura glave."
0846 A kad Turci ferman proučiše,
0847 Oni brzo vojsku pokupiše,
0848 Đegođ naše glasita junaka,
0849 Otpraviše put Stambola grada.
0850 Dođe vojske četrdes’t hiljada,
0851 Čerkezije dvanajest hiljada,
0852 Što su vazdan Rusom ratovali,
0853 Osam hiljad’ Zebeka junaka,
0854 Koji nose puške šarovite,
0855 U njih zrna od šesnajest drama,
0856 A svaka je duga po tri lakta,
0857 I njihove palošine strašne,
0858 Dugi su im lakat i tri kvarta,
0859 Presjekli bi sindžir gvožđe ljuto,
0860 A neka li kosti od junaka;
0861 Čerkeza je i Zebeka strašna
0862 Dvadest hiljad’ birana vojnika,
0863 A dvadeset drugijeh Turaka,
0864 Dođe vojske četrdes’t hiljada,
0865 Počinuše bijelu Stambolu.
0866 Sultan im se dobro radovaše,
0867 Po Stambolu vojsku pokupio,
0868 Dvadest hiljad’ pokupi nizama,
0869 Pa opremi šezdest hiljada,
0870 Otpravi ih maloj Gori Crnoj.
0871 Poglavare care sjetovaše,
0872 I na dvoje vojsku dijeljaše,
0873 Polak spravi Arbaniji ravnoj;
0874 Čerkeziju i Zebecke Turke,
0875 Deset hiljad’ svojega nizama,
0876 Polak posla na Hercegovinu.
0877 No su cara muke dopanule,
0878 Vojsku spravi, ma zahire nema,
0879 Nego bješe haznu potrošio,
0880 Ratujući s crnogorskim knjazem.
0881 Pa je care ferman opravio,
0882 Sve englesko carstvo pozdravio,
0883 I kraljicu te se priručio:
0884 "O, kraljice, Bogom posestrimo,
0885 "Jes’ li moju žalost opazila,
0886 "Đe je moja vojska izginula?
0887 "Da j’ od koga, ni po jada moga,
0888 "Od nekakvog gorskoga hajduka,
0889 "Crnogorskog knjaza zločestoga,
0890 "I njegova naroda maloga.
0891 "Ja sam dva put vojsku otpravio,
0892 "Sto i dvadest hiljada vojnika,
0893 "Obije mi vojske predobio,
0894 "Svu sam moju haznu istrošio,
0895 "Ema nemam pare ni dinara.
0896 "Pozajmi mi od tvojega blaga,
0897 "A evo ti tursku vjeru dajem,
0898 "Ako dobih crnogorskog knjaza,
0899 "Sve ću tvoje blago povratiti,
0900 "Duplo ću ga tebi namiriti,
0901 "Crnogorce hoću porobiti,
0902 "I hoću ih tebe darovati,
0903 "Da na moru budu izmećari,
0904 "Četiri ti sveca pokloniti,
0905 "Što ih kažu u te Gore Crne:
0906 "Vasiliju i Petra vladiku
0907 "I Stefana i šnjim Arseniju,
0908 "Što se šnjima Crna Gora fali,
0909 "Valjaće ti po kraljevstva tvoga."
0910 Kad kraljica ferman proučila,
0911 Na turske se laže slakomila,
0912 Ženska glava pa se prevarila,
0913 I za novce obraz pokvarila,
0914 Da se stidi što je uradila,
0915 Veliki mu novac pozajmila,
0916 Sto hiljada dade milijuna,
0917 Sve lijera engleskoga zlata;
0918 Neka što je novac uzajmila,
0919 No mu dade vojsku i topove,
0920 Dade topa dvadeset i četiri,
0921 Na oluke što su izrađeni,
0922 I dade mu praha i olova,
0923 Olovo je pusto načinjeno,
0924 Na katulu te je naređeno,
0925 Kad pogodi nesretnjeg čojeka,
0926 Pak u njega zrno puknut’ ćaša,
0927 Žalosnoga čojka rastvaraše;
0928 Baš kojega pogoditi ćaše,
0929 Baš skapulat’ niko ne mogaše.
0930 I dade mu trista oficera,
0931 Da mu tursku upravljaju vojsku,
0932 I dade mu pet stotin’ soldata,
0933 Kanunera najboljeg junaka.
0934 Pak kraljica cara pozdravljaše,
0935 Objavi mu što je uzajmila.
0936 To uradi engleska kraljica,
0937 Ona ružna morska žabarica,
0938 Pred svijetom obraz ocrnila,
0939 Sad se stidi, što si uradila,
0940 Nek ti sultan sad blago povrati,
0941 Nek ti dade sultan Crnogorce
0942 Da ti budu tvoji moreplovci.
0943 Ne dadu se lako Crnogorci,
0944 E nijesu žabe iz lužine
0945 Nego mrki od planine vuci,
0946 Kad uhvate čojka nekrštena,
0947 Ogule mu kožu do za vrata.
0948 A kad sultan care razumio,
0949 Omeru je knjigu otpravio:
0950 "Čuj, Omere, vojski poglavare,
0951 "Eto vojska, a eto topovi,
0952 "Imaš rane, imaš džebehane,
0953 "Nemoj više laže prosipati,
0954 "Kako si se vazda naučio.
0955 "I čuj mene, Omere serdare,
0956 "Ne dobi li sada Goru Crnu,
0957 "Ne pogubiš crnogorskog knjaza,
0958 "Ne ufatiš Petrovića Mirka,
0959 "Ne pošlješ ga u Stambolu mome,
0960 "Ne pošječeš srpske vojevode,
0961 "I njegove vojske načelnike,
0962 "Kunem ti se vjerom i ćitapom,
0963 "Mojom ću ti sabljom posjeć’ glavu.
0964 "Sve sam tvoje laži opazio."
0965 Kad Omeru vojska dolazila,
0966 I carev mu ferman dolazaše,
0967 Pa carevi ferman proučio,
0968 Od njega se teško uzmučio.
0969 Drukčije mu biti ne mogaše,
0970 No okrenu vojsku na Brđane.
0971 Dođe vojska Spužu na krajinu,
0972 I tu paše tabor učiniše.
0973 Od Praskvice do kraj Visočice
0974 Puno ima tri sahata puta,
0975 Sve je turska pritisnula vojska,
0976 Konj do konja, junak do junaka,
0977 Šezdeset je hiljada vojnika;
0978 Zelene se turski čadorovi
0979 Ka planinske jele i borovi.
0980 A kad viđe crnogorski knjaže,
0981 On je svoju vojsku pokupio,
0982 Osam hiljad’ otpravi vojnika,
0983 A pred njima Petrovića Mirka,
0984 Petrovića Mirka i Krcuna,
0985 I vojvodu Petra s Ljubotinja,
0986 I junaka Zegu iz Banata,
0987 I pisara Petranović Steva,
0988 Da on služi Mirku za pisara,
0989 I ostale srpske načelnike.
0990 Mudri Vaclik kod knjaza sjeđaše,
0991 Na sve strane perom upravljaše.
0992 U Brda je vojsku otpravio,
0993 Pak je knjaže knjigu napravio,
0994 Vukotića Petra pozdravio:
0995 "Mili taste, Petre Vukotiću,
0996 "Pošlji mene vojske polovinu
0997 "U široka Brda na krajinu,
0998 "Jer će mi ih izgoreti Turci."
0999 Vukotić je knjaza poslušao,
1000 Polak mu je vojske otpravio,
1001 Šilje vojske četiri hiljade,
1002 A četiri sebi ostavio,
1003 Da od Duge karaule čuva.
1004 Dođe vojska u Brda široka,
1005 I tu Mirka Petrovića naše
1006 Kod Sušice na Poškalje ravno.
1007 Kad se dvije vojske sastaviše,
1008 Napolak ih Mirko dijeljaše,
1009 Opravio vojske šest hiljada,
1010 A pred njima Petrovića Krca,
1011 I vojvodu Jola Piletića,
1012 I serdara Mata Boškovića,
1013 Ode vojska selu Martiniće,
1014 Osta Marko lugu Kosovome
1015 Su njegove četiri vojvode,
1016 S Radonjićem i s Martinovićem,
1017 I s vojvodom Petrom s Ljubotinja,
1018 I s vojvodom Uskoković-Jovom,
1019 Šnjim je peti srpska vojevoda,
1020 Mlado momče Labud od Ceklina.
1021 Tu se dvije vojske udariše.
1022 Boj se bije, crna krvca lije,
1023 Stoji jeka brda i dolina
1024 I velike zelene planine.
1025 Borahu se za neđelju dana,
1026 I tu mnogo vojske izgiboše.
1027 Turska sila Srbe predobila,
1028 Martiniće selo izgorješe,
1029 I Novo im selo opališe
1030 Udno ravna luga Kosovoga.
1031 Kad to viđe Petrovića Mirko,
1032 Pa viteza konja zakročio,
1033 Trže sablju u desnici ruci,
1034 Pa poviknu svoje Crnogorce,
1035 Pa pred vojskom juriši na Turke,
1036 Na vojvode gleda poprijeko.
1037 Vojvode se srpske ukoriše,
1038 A u Turke konje ugoniše,
1039 Bože mili, čuda velikoga!
1040 Baš sokola Petrovića Mirka
1041 Kako muti i razgoni Turke,
1042 I njegovi hrabri vitezovi,
1043 Pet hiljada posjekoše glava,
1044 I do Spuža poćeraše Turke,
1045 I tu mnogi Srbi izgiboše,
1046 Tri stotine Srbah poginulo.
1047 Al’ udari Petrovića Krco
1048 Od Glizice sela Martinića,
1049 I tu strašno pob’jediše Turke.
1050 Od krvave Prentine glavice
1051 Do zelene gore Visočice,
1052 Dv’je hiljade glava posjekoše,
1053 I tu mnogi Srbi izgiboše,
1054 Pet stotina u boj’ pogiboše.
1055 Kad Dervišu glasi dopadoše,
1056 Jer je Petar vojsku predvojio,
1057 I na Brda borbu razumio,
1058 Vukotića Petra prevario,
1059 Ne šće Derviš Dugom udariti,
1060 Đe je prijed vojsku pogubio,
1061 Dva konaka vojskom zaminuo,
1062 Pa niz Kitu s vojskom udario.
1063 Dočeka ga Vasiljev Jovane,
1064 Ubiše se u Kitu planinu,
1065 Ali Jovan Petra klikovaše.
1066 Kad Vukotić Petar razumio,
1067 Krvavu je Dugu ostavio,
1068 U zelenu Kitu dolazio,
1069 Na Derviša pašu udario,
1070 I dosta mu vojske pogubio,
1071 Rašćera mu vojsku do Grebica,
1072 I ote mu b’jele čadorove,
1073 I svu ranu što je za vojnike.
1074 Pa počinu paša na Banjane,
1075 Pak rasturi knjige na sve strane,
1076 I veliku vojsku pokupio,
1077 Od sve Bosne i Hercegovine,
1078 I njegove careve nizame,
1079 Pak se opet Derviš povratio,
1080 I na Kitu s vojskom udario.
1081 Dočeka ga vojvoda Jovane
1082 Sa vojvodom Petrom Vukotićem.
1083 Boj se bije u Kitu planinu,
1084 Traja borba za neđelju dana,
1085 Ubiše se ognjem iz pušaka;
1086 Turci žežu ubojne topove,
1087 Crnogorci za to i ne mare,
1088 Nego pale svoje dževerdane,
1089 I valjaju proz planinu Turke.
1090 Derviš paša vojsku prekoraše,
1091 I svojom ih sabljom povraćaše,
1092 Pa na Srbe Turci nasrnuše.
1093 Malo Srbah, a mnogo Turakah,
1094 Bješe Srbah tri hiljade drugah,
1095 A hiljada mrtva i ranjena.
1096 U Derviša četrdest hiljada,
1097 Bješe mnogo vojske izgubio,
1098 A iznova druge namirio.
1099 Crnogorci puške pobacaše,
1100 A plamene nože povadiše,
1101 Ubiše se drvljem i kamenjem,
1102 I desnicam’ i golijem nožem,
1103 Razagnaše po planini Turke.
1104 Tu pogibe vojvoda Jovane,
1105 To je desna Vukotića ruka
1106 Zaćeraše pašu na Banjane,
1107 Ma izgubi vojske tri hiljade.
1108 U to Petru knjiga dolazila
1109 Od Nikole crnogorskog knjaza:
1110 "Čuj, vojvoda, Petre Vukotiću,
1111 "Prođ’ se vraga Nišickoga grada,
1112 "I megdana zelene planine,
1113 "Hajde s vojskom gori Planinici,
1114 "Čekaj Turke na mojoj granici."
1115 Vukotić je knjigu proučio,
1116 Pa pokupi mrtve i ranjene,
1117 Prenese ih preko Planinice,
1118 Pod Ostrogom kod bijele crkve,
1119 Tu je svoju braću saranio,
1120 Pak postavi vojsku na granicu,
1121 Na visoko brdo Planinicu,
1122 Na pogledu grada Nišickoga.
1123 Derviš-paša u Nikšiće dođe
1124 Sa njegovo četrdes’t hiljada.
1125 Puštiše se iz zatvora Turci,
1126 Sve Nišicko polje uhvatiše.
1127 Vukotiću pomoć dolazaše,
1128 Dođe njemu hiljada vojnika,
1129 A pred njima srpske vojevode,
1130 Od Cetinja Martinović Marko,
1131 I vojvoda Radonjiću Ivo.
1132 Bješe vojsku otpravio Mirko
1133 Da granicu od Turaka brane.
1134 Što je fajde, dragi pobratime,
1135 Velika je vojska u Turaka.
1136 Vukotić je vojsku uredio,
1137 Dva sahata puta uhvatio,
1138 Ali Derviš vojsku okrenuo,
1139 U široko vojsku postavio,
1140 Od ravnoga Dola Papratnoga
1141 Do Ostroga i do Buhavice,
1142 Ima puno četiri sahata.
1143 Pa se dvije vojske udariše,
1144 Ali Srbi oganj oboriše
1145 Jednak puče četiri hiljade,
1146 Pade turske vojske tri hiljade,
1147 Sve mrtvoga i ranjena druga.
1148 Tader Turci oganj oboriše,
1149 Puče puške četrdes’t hiljade,
1150 I dvadeset ubojni topova,
1151 Pade srpski hiljada junaka.
1152 Pa na Srbe Turci navališe,
1153 I oba im krila osvojiše.
1154 No Srbima mala pomoć dođe,
1155 Od Rovaca druga pet stotina,
1156 A pred njim’ je Paviću serdare,
1157 Te Turcima krilo salomiše,
1158 I tu srpsku vojsku izbaviše.
1159 Ema Derviš s vojskom prelazio,
1160 Niz široka Brda obratio.
1161 Trče Turci koji bolje može,
1162 Niti žegu, niti kuće pale,
1163 No sve trče Spužu krvavome.
1164 Vojvoda ga opazio Mirko,
1165 A kad viđe niz Pješivce Turke,
1166 Jedanak je konja okročio,
1167 Sobom uze hiljadu vojnika,
1168 Sve brzoga izabrana momka,
1169 Polećeše gori Planinici,
1170 A tu Mirko tri vojvode nađe.
1171 Kara Mirko tri srpske vojvode,
1172 Zamahuje sabljom do za vrata,
1173 Što puštiše Planinicom Turke.
1174 Radonjić mu Ivo govoraše:
1175 "Prođ’ se mene, Petroviću Mirko,
1176 "Sila slada zemlje i gradove,
1177 "A nekoli čete u planinu.
1178 "Da ja branim goru Planinicu
1179 "Od turskijeh četrdes’t hiljada
1180 "Sa mojijeh tri hiljade drugah."
1181 Derviš dođe Spužu krvavome,
1182 Na mezile Brda prelazio,
1183 Tu je sedam paša naodio,
1184 I njihove šezdeset hiljada.
1185 Tu se stade vojske sto hiljada.
1186 Mirko svoju vojsku okrenuo,
1187 Na Orlju je Luku počinuo,
1188 I na jedno vojsku okupio
1189 Skupi vojske petnaest hiljada.
1190 U širinu vojsku postavio,
1191 Od Glavice do Poškalja ravna.
1192 Pak se Turska vojska okrenula,
1193 I dvije se vojske udariše,
1194 Tu se bore za petnaest dana,
1195 I tu strašne vojske izgiboše.
1196 Al’ je turska sila odoljela,
1197 I iz polja Srbe išćeraše.
1198 Nije malo vojske sto hiljada,
1199 I šezdeset od boja topova,
1200 Turci mnoga sela izoreše,
1201 Pa i Orlju Luku osvojiše,
1202 Na nju pade hiljada Turaka,
1203 Što na samu pogiboše kulu.
1204 A nekali na mjesta ostala,
1205 Mirko b’jelu kulu zapalio,
1206 Zapalio, pak je ostavio,
1207 I na Doljan šance zakopao.
1208 Pa na njega Turci nasrnuše,
1209 Na šance ih Srbi dočekaše,
1210 Vojvoda ih Mirko slobođaše,
1211 Ubiše se ognjem iz pušaka.
1212 Pogiboše pet hiljad’ Turaka,
1213 Tu Zebeki izgiboše strašni,
1214 I Čerkezi na glasu junaci,
1215 Tu Zebecke puške ostadoše,
1216 Te ih hrabri Srbi pograbiše,
1217 I tu dosta Srba poginulo,
1218 Tri stotine birana junaka,
1219 Tu se rani Petar vojevoda,
1220 Baš vojvoda Petar s Ljubotinja,
1221 I njegova braća izgiboše,
1222 Sedamdeset i četiri druga
1223 Od samoga sela Ljubotinja.
1224 Pak se dvije vojske razdvojiše,
1225 I četiri dana počinuše.
1226 Peti danak Turci udariše
1227 Na Jednoše polje Zagarača,
1228 Tu se bore vojske po megdanu
1229 Već od zraka do mrkloga mraka.
1230 Ali Turci pleći obratiše,
1231 Za njima se Srbi natisnuše,
1232 Do Spuža ih grada doćeraše,
1233 Hiljadu im glava posjekoše.
1234 Što je fajde, dragi pogratime,
1235 Jere Derviš na prevaru radi.
1236 Pa ih Spuža vojsku okrenuo,
1237 Sve on radi na Cetinje doći,
1238 Noćno vojska Lješkopolje minu,
1239 Pa u zoru na Kokote dođe.
1240 Tu ne bješe Srba ni jednoga,
1241 No je srpska u Zagorač vojska,
1242 Nako žene i đeca nejaka,
1243 Pak su žene stražu postavile,
1244 I u zoru vojsku opazile,
1245 Ženske glave ma srca junačka,
1246 Svaka svoju zapalila kulu,
1247 Kupe starce i đecu nejaku,
1248 Pobjegoše nahijom Lješanskom.
1249 Pa to srpska opazila vojska,
1250 Hitro momci puške dohvatiše,
1251 I Komane selo prelaziše,
1252 U nahiju zastadoše Turke.
1253 Na Kornet se vojske dočekaše
1254 Na njem’ bjehu Turci počinuli,
1255 Na bijelu vojvodinu kulu.
1256 Kad vojvoda Uskoković dođe
1257 I vitezi hrabri Crnogorci,
1258 Na kulu se turski barjak vije,
1259 U vojvode srce puče živo,
1260 Pa Maksima brata klikovaše,
1261 Na b’jelu se kulu zagonjaše,
1262 I od kule Turke poćeraše.
1263 Tu vojvodu rane dopadoše
1264 I Maksima brata vojvodina.
1265 Zaćeraše niz Liješnja Turke.
1266 Kad vojvoda Mirko dolazaše,
1267 Niz nahiju Turke poćeraše,
1268 Pak na Sinjac Turke naćeraše,
1269 Vojska turska Blatom zaminula,
1270 Dokle dođe gradu Žabljačkome.
1271 Na Dodoše sila udarila,
1272 Tu Srbina ništa ne imaše,
1273 Nako mala na Dodoše straža.
1274 Srpska straža selo izgorela,
1275 Ženske glave đecu pokupiše,
1276 Dokle doše u Ceklinsku Župu.
1277 U to srpska vojska dolazila
1278 Na Rvaše, te je počinula,
1279 Na Rvaše i selo Družiće.
1280 Derviš-paša na Karuča dođe,
1281 I njegova sva vojska ostala.
1282 Tu se dvije vojske udariše
1283 U krvavu od nahije Župu,
1284 Tu se bore sedam osam dana.
1285 Dragi Bože, na svemu ti hvala!
1286 Kad se strašne vojske podgonjahu
1287 Po Rvašah i sela Družića,
1288 Boj se bije i ginu junaci.
1289 Ma da vidiš, dragi pobratime,
1290 Crnogorske hrabre sokolove,
1291 Kad se svojim duhom dijeljahu,
1292 Pak šarenu pušku celivahu,
1293 Ranjen junak tako govoraše:
1294 "Šarka puško, moj uzdani druže,
1295 "Žalost moja đe se razdvojismo,
1296 "Da ne streljam nekrštene Turke.
1297 "Ostri nože, moja desna ruko,
1298 "Duga žalost đe se rastadosmo,
1299 "Da ne s’ječem obrezane Turke.
1300 "Sad su moje salomljene ruke,
1301 "Ranjeno je srce u prsima,
1302 "Dušmanske me puške pogodiše,
1303 "Da ne mogu duhom disat’ više."
1304 Ali crnu zemlju celivaše,
1305 Suze roni, pak joj govoraše:
1306 "Crna zemljo, mila majko moja,
1307 "Koja si me vrlo odgojila,
1308 "Od svakoga slobodna si bila,
1309 "Žao mi se s duhom dijeliti,
1310 "Dok ne viđu ko će zadobiti."
1311 Pak ranjeni junak govoraše,
1312 "A na nebo oči okretaše:
1313 "Sad te molim, od nebesa care,
1314 "Ne molim te da mi dušu spasiš,
1315 "No da naše potomke odbraniš.
1316 "Skloni, Bože, milo srce tvoje,
1317 "I odbrani sve potomke moje.
1318 "Spasitelju, pruži duge ruke,
1319 "Ti pob’jedi nekrštene Turke,
1320 "Ti obrani crkve i oltare,
1321 "Očisti ni zemlju od nekrsti,
1322 "Crnu Goru, milu majku moju.
1323 "Ti izvrši silnu volju tvoju,
1324 "A ispuni tešku želju moju."
1325 Crnogorac tako govoraše,
1326 Pa još više govoriti ćaše,
1327 No ga zemlja sebi zovijaše,
1328 To izusti, a dušu ispusti.
1329 Pa svi tako Crnogorci mrahu
1330 Na megdanu đere se borahu,
1331 Pa Srpkinje k njima dolazahu,
1332 Na svoja ih leđa odnosahu,
1333 Pred bijelom crkvom donosahu.
1334 Stare majke kopaju sinove,
1335 A ljubovce svoje gospodare,
1336 Mile sestre svoju braću hrabru,
1337 Junački se s njima rastavljahu
1338 S mrtvijema tere govorahu.
1339 Majka svome sinu govoraše:
1340 "S Bogom, sine, drago srce moje,
1341 "Žao mi je to oružje tvoje,
1342 "Neću ti ga, sine, zapuštati,
1343 "Raniću ga mojoj unučadi,
1344 "Raniću im puške i andžara,
1345 "Da dušmane i ždere i para.
1346 "S Bogom, sine, mila srećo moja.
1347 "Mili Bože, smiluj volju tvoju,
1348 "Ti mu spasi dušicu njegovu,
1349 "I uzvisi njegove potomke,
1350 "Da podrane i babe i majke,
1351 "I pob’jede nekrštene Turke."
1352 Crnogorske ljube govorahu,
1353 S muževima kad se razdvajahu:
1354 "S Bogom, s Bogom, mili gospodare,
1355 "Ostaj s Bogom, hrabreni junače,
1356 "Ti si moju želju ispunio,
1357 "Kad si dobar na megdanu bio,
1358 "Sad me neće druge prekoreti
1359 "Na dogovor, đe ćemo zboriti,
1360 "Da nijesi junak dobar bio,
1361 "Ni da si se na megdan borio."
1362 Pak oružje s groba uzimaše,
1363 Bez suza se s mužom razdvajaše,
1364 Ma od srca teško uzdisaše.
1365 Ali sestra bratu govoraše
1366 Na to groblje, đe ga saranjaše:
1367 "S Bogom, brate, moja vječna falo,
1368 "Već se s tobom sestra kleti neće.
1369 "Žalost moja ni viđet’ te neću.
1370 "S Bogom, brate, svuđe falo moja,
1371 "Pisaće se strašna borba tvoja,
1372 "I junaci pjevat’ na sve strane,
1373 "Da si bio junak na megdanu,
1374 "Za svog krsta izgubio glavu,
1375 "I za vjeru i slobodu dragu,
1376 "I za svoga mila gospodara,
1377 "Ti izgubi tvoju dobru glavu.
1378 "Staroga ću poljubiti baba,
1379 "I staricu našu milu majku,
1380 "I vjerenu tvoju ljubu dragu,
1381 "Da podižu tvoju đecu ludu."
1382 Kleti Turci osvojiše Župu,
1383 Ali Srbi pogoreše kule,
1384 Meterize selo osvojiše,
1385 I Dujevu selo na krajinu,
1386 I lijepo selo Riječane,
1387 Šinđonaško selo osvojiše,
1388 I maleno selo Arbanase,
1389 I tu mnogi Turci izgiboše,
1390 Što je fajde, kad je spodobiše.
1391 Na Rijeku Turci dolaziše.
1392 A kad knjazu glasi dopadoše,
1393 Da mu Turci na Rijeku doše,
1394 Skoči knjaže na noge lagane,
1395 Pa priziva svoje vjerne sluge,
1396 Te mu sluge konja dovedoše.
1397 Hitreno se na vojsku oprema,
1398 Pa pripasa sablju od pojasa,
1399 A u pojas puške dvije male,
1400 U zlatni su kalup slijevane,
1401 Od dva grla, a četiri zrna,
1402 O ramenu objesi šišanu,
1403 Pa okroči na konja zelenka,
1404 Vije mu se od zlate čelenka.
1405 Šinu konja bičem pletenijem,
1406 Pa poleće poljem zelenijem.
1407 Cetinjsko je polje preletio,
1408 I Dobrsko selo prelazio,
1409 Na Košćele knjaz Nikola dođe,
1410 I tu Mirka svoga baba nađe,
1411 I njegovu svu vojsku ostalu.
1412 Dobro mu se vojska radovaše,
1413 I od srca svak se veseljaše.
1414 U to knjazu dva vojvode doše,
1415 Od Drobnjaka Cerovića Novo,
1416 I za njim je hiljada vojnika,
1417 Dođe drugi srpski vojevoda,
1418 Od Veruša Vasojević Milo,
1419 Od Veruša visoke planine
1420 I za njime druga pet stotina.
1421 Kad je knjaže vojsku pregledao,
1422 Pa Nikola na noge ustade,
1423 Molitvu im blagoslov daje,
1424 I ovako poče govoriti,
1425 Već kako će na Turke udriti:
1426 "O vojvode i moji serdari
1427 "Kapetani, moji stotinaši,
1428 "I hrabreni svi moji junaci,
1429 "Dobro ste se do sada borili,
1430 "Ma ste vrlo, braćo, izginuli,
1431 "A vi živi te ste ostanuli,
1432 "Desetoga ne mogu poznati,
1433 "Kako vi je potamnjelo lice,
1434 "I kako ste krvlju okupani.
1435 "Krv proliste za vjeru Hristovu,
1436 "Za krst časni i za otačastvo."
1437 Još im knjaže više govoraše,
1438 Baš kad svoju vojsku upravljaše:
1439 "Čuj vojvode i moji serdari,
1440 "Stotinaši, moji kapetani,
1441 "Turska ne je sila pritisnula,
1442 "I neka mi sela osvojila,
1443 "Ma da će ne i sve osvojiti,
1444 "Al’ se tome nije ni čuditi.
1445 "Udriše ni cari i kraljevi,
1446 "Nije šala Otmanović care,
1447 "On je dosta kruna pogazio,
1448 "Banovine strašne spodobio,
1449 "A neka li naši narod mali.
1450 "Al’ na cara ni žalosti nemam,
1451 "E vi, braćo, to i sami znate,
1452 "Krst i nekrst nigde se ne slažu.
1453 "Nekrsti bi jade oprostio,
1454 "Ma ne mogu onom tirjaninu,
1455 "Kršćanskome grdnom dušmaninu,
1456 "Koji mene za novce prodaje,
1457 "Svoga krsta u nekrst izdaje,
1458 "Ni se stidi časti ni poštenja,
1459 "Ni našega Hrista spasitelja.
1460 "Svu je haznu svoju otvorio,
1461 "Crn mu obraz pred svijetom bio.
1462 "I čujte me, moji Crnogorci,
1463 "Ako ćemo i svi izginuti,
1464 "Naše ime neće poginuti,
1465 "No će zasjat’ naša sveta pravda
1466 "U našega spasitelja draga,
1467 "No udrite da svi poginemo,
1468 "Da se pasjoj vjeri ne predamo.
1469 "Vječni ćemo spomen ostaviti,
1470 "Naša će se hrabrost spominjati
1471 "Dokle traje sunca i mjeseca."
1472 Pa sva vojska na noge ustade:
1473 "Tako, tako, mili gospodare,
1474 (Pa počeše njemu govoriti)
1475 "Do jednoga hoćemo ginuti.
1476 "Čuj ne dobro, mili gospodare,
1477 "Mnoge će se slomiti miščice,
1478 "Dok prijeđu Turci Košćelice,
1479 "I mnoge se iskestit’ vilice,
1480 "Dok svladaju naše utrobice."
1481 Knjaz započe vojsku upravljati,
1482 I na troje stade dijeliti:
1483 Dv’je nahije vojske otpravio
1484 Na Dubovo i selo Začira,
1485 A pred njima vojevodu Mirka,
1486 I četiri hiljade vojnika;
1487 Pak je drugu vojsku otpravio
1488 Na maleno selo Ljumoviće,
1489 A pred njima Jola Piletića;
1490 I sokola Nova Cerovića,
1491 I Milana s planine Veruše,
1492 I serdara od Crnice Tura,
1493 A za njima četiri hiljade;
1494 A četiri sebi ostavio,
1495 I uz knjaza tri srpske vojvode:
1496 Svog ujaka Martinović-Marka,
1497 I svog tasta Petra Vukotića,
1498 I svog zeta Iva Radonjića.
1499 Kad se divno vojska uredila,
1500 Strašnijem se bojem udarila.
1501 Al’ udari vojevoda Mirko
1502 Nalijevo od Turaka krilo
1503 Od maloga sela Začirskoga
1504 Do maloga sela na Dubovo.
1505 Strašno su se vojske zakrvile,
1506 Sve to bjehu Arbanasi ljuti,
1507 I birani glasiti junaci,
1508 I Šestani Srpski krajišnici.
1509 Crnogorske puške zapucaše,
1510 Turske čalme puste ostadoše,
1511 Ostadoše turski čadorovi.
1512 Crnogorci Turke poćeraše,
1513 Dv’je hiljade glava posjekoše
1514 Niz lijepo selo Riječansko,
1515 Iz Dujeve išćeraše Turke,
1516 Sve sagnaše u lugove Turke.
1517 Al’ udari Cerović Novica,
1518 Sa vojvodom Jolom Piletićem,
1519 I serdarom od Crmnice Turom,
1520 I Milanom s Veruša planine,
1521 I četiri hiljade vojnika,
1522 Pa na desno udariše krilo.
1523 Od Ćepače vode Dubenice
1524 I Vjetuša vrha visokoga
1525 Do Krečkoga klanca tiješnoga
1526 Sve je turska vojska pritisnula,
1527 Ima puno dva sahata puta.
1528 Ma na Turke Srbi udariše,
1529 Turci svoja leđa okrenuše,
1530 Bogu fala, te ih poćeraše,
1531 Tri hiljade glava posjekoše,
1532 I na Blato naćeraše Turke.
1533 Ma pogibe Crmnički serdare,
1534 Hrabri šenat od Crmnice Turo.
1535 Kad se oba salomiše krila,
1536 Tader knjaže na noge ustade,
1537 A poviknu svoje vojevode,
1538 I vojvode vojsku okrenuše,
1539 I na silu tursku udariše.
1540 Od tvrdoga brda od Oboda
1541 Do Vjetuša vrha velikoga
1542 Turci bjehu šance zakopali.
1543 Ma kad na njih Srbi udariše.
1544 Turski šanci pusti ostadoše,
1545 Niz strmena Brda zaćeraše.
1546 Sve drug druga glasom klikovaše,
1547 Ćerajući Turke sijekući,
1548 Tri hiljade pogibe Turaka,
1549 Tri hiljade i sedam stotina,
1550 Saćeraše u Rijeku Turke,
1551 I u grdne bare i lugove,
1552 Đe vranama opadaju krila
1553 Od groznice i od ognja živa.
1554 Crnogorci Brda ugrabiše,
1555 I na Brda šance ogradiše.
1556 Nikola se knjaže radovaše,
1557 I milome Bogu zafaljaše,
1558 Ma sva vojska knjazu govoraše:
1559 "Molimo te, mili gospodare,
1560 "Nemoj više u vojsku stojati,
1561 "Nego hajde na polje Cetinje,
1562 "Sjedi, knjaže, u svojoj stolici,
1563 "Neka Turke fataju groznice.
1564 Knjaz je svojoj vojski zafalio,
1565 Pa zelenka konja okročio:
1566 "S Bogom, s Bogom, mila braćo moja!
1567 "Mili Bože, smiluj volju tvoju,
1568 "Ti sačuvaj malu vojsku moju
1569 "Od dva naša tirjanina strašna,
1570 "Turskog cara i Engleskog kralja,
1571 "I trećega ako pomoć’ dođe,
1572 "Smiluj, Bože, blagu volju tvoju,
1573 "I sačuvaj ovu vojsku moju.
1574 "S Bogom, s Bogom, hrabreni junaci!"
1575 Knjaz Nikola na Cetinje dođe,
1576 Sjede knjaže u svojoj stolici,
1577 Al’ mu srce mirovat’ ne daje,
1578 Nego svaki danak putovaše,
1579 Na zelenu goru izlazaše,
1580 Na visoko Brdo Vrtijevka,
1581 Svoju vojsku na durbin gledaše.
1582 Sve ga prati jedan izdajica,
1583 Bezobrazna crna kukavica,
1584 Što ne znade obraz cijeniti,
1585 Ni kako će državu braniti,
1586 No sve radi knjaza pogubiti,
1587 Ma ne smije nemu uložiti,
1588 Kako će se takvi cijeniti,
1589 On će bručan pred svijetom biti.
1590 Sjećaju se, braćo, ženske glave,
1591 Što je hrabrost i srce junačko,
1592 I kako se otačestvo brani.
1593 I knjeginja spazi se Darinka
1594 Za državu i za narod hrabri,
1595 Spazila se, pa se ustanula,
1596 Sobom uze milu šćercu svoju,
1597 A potraži zemlju i državu.
1598 Ne mogaše želju iščekati,
1599 Dok ne vidi hrabrene junake,
1600 I prelazi carstva i kraljevstva,
1601 Da ogleda hrabrena čudestva,
1602 Kako joj se bori domovina.
1603 Al’ knjaginja u Kotoru dođe,
1604 U to knjaza glasi dopadoše,
1605 Pa je brže konje otpravljaše,
1606 Posla sluge, te je susretaše.
1607 Kad knjeginja na Cetinje dođe,
1608 Tu Nikolu knjaza naođaše.
1609 Proli suze, ter ga celivaše,
1610 Pa ga ljubi kao majka sina,
1611 Knjaz Darinku u bijelu ruku,
1612 Poljubi je ka rođenu majku,
1613 Ljubezno joj šćercu milovaše,
1614 Suze roni pa je celivaše,
1615 I Nikola knjaže govoraše:
1616 "Blago meni, mila strina moja!
1617 "Jere si se k mene potežila,
1618 "Da ti vidiš đe ću poginuti,
1619 "Kako će me sile savladati."
1620 Knjeginja ga vrlo slobođaše:
1621 "A ne boj se, pile od sokola,
1622 "Nije lašno dobit’ Crnogorce,
1623 "No ustani da ih pregledamo,
1624 "Da ja viđu ranjene junake."
1625 Pa Darinka gleda ranjenike,
1626 I grdne im rane pregledaše,
1627 Cekinima svakog darivaše,
1628 Pa poslijed knjazu govoraše:
1629 "Sad hajdemo vojsku pregledati."
1630 Otolen se gospoda okrenu
1631 Niz zeleno polje te suminu,
1632 Dokle brdu Vrtijevki dođe,
1633 Pak na durbin vojsku pregledaše.
1634 Srpska vojska Brda uhvatila,
1635 Turska leži Lugu zelenome.
1636 Ma su Turke muke spopanule,
1637 Od groznice i od ognja živa
1638 Sva se turska poboljela vojska,
1639 Crnogorci pjevaju iz glasa,
1640 I čekaju na megdanu Turke.
1641 Ma ne oće ona izdajica,
1642 Iz Dobroga Radoniću Savo,
1643 No ih vazde o prevari radi.
1644 Prijed su mu započeli stari,
1645 Već koji su gospodu izdali,
1646 Najprva je izdajica bila
1647 Na Cetinju Radonjiću Vuko,
1648 Pa je Kadić započeo Tomo,
1649 Najposlijed Radoniću Savo
1650 Na knjaza je pušku opalio,
1651 Crn mu obraz pred svijetom bio.
1652 Al’ se boža volja smilovala,
1653 Da on jadno srpstvo ne ugasi.
1654 Što uradi, Savo Radonjiću!
1655 Al’ neka te, crni Brankoviću.
1656 Knjaz je tvoga oca pogubio,
1657 A biće mu nešto zakrivio.
1658 Baš da nije ništa zakrivio,
1659 Ti sad ne bi osvetu činio,
1660 Da je devet brata izgubio
1661 Od tvojega oca i matere,
1662 Da su bili kao Jugovići,
1663 A u srcu kao Obiliću,
1664 Ne bi zato sade promislio,
1665 A nekali pušku obratio,
1666 I na svoga knjaza ispalio.
1667 Stid te bilo sv’jetu na vidiku!
1668 Puška knjazu ne dovati meso,
1669 Al’ je mnoga srca obranila,
1670 Ta izdaja kad se dogodila.
1671 No uteče Radonjiću Savo,
1672 Knjaz ostade zdravo na megdanu.
1673 Otolen se gospoda okreću,
1674 I niz polje zeleno se šeću,
1675 Knjaz knjeginom u dvorove dođe,
1676 Tu počinu na Cetinje ravno.
1677 Vojska staja tri neđelje dana.
1678 Sva se turska usmrđela vojska,
1679 Omer-paša žalost dočekao,
1680 Pa na cara knjigu otpravio,
1681 Da je neka sela izgorio,
1682 Ma je silnu vojsku izgubio,
1683 Što mu nije u boj poginulo,
1684 Sva se druga poboljela vojska.
1685 Nego Omer caru govoraše,
1686 Da mu pošlje iznova vojnike,
1687 Ako misli dobit’ Crnogorce.
1688 A kad cara glasi dopadoše,
1689 Po koljenu šakom udaraše,
1690 Pa se tamo i ovamo šeta,
1691 Niti spava, ni se razgovara,
1692 Niti klanja, ni avdes uzima,
1693 Treći danak jedva izgovara:
1694 "Grdna glasa što mi srce para
1695 "Od mojega Omera serdara!"
1696 Pa je sultan knjigu napravio,
1697 I Omera u nju pozdravio:
1698 "Čuj, Omere, od vojske glavaru,
1699 "Ti se radi pomiriti s knjazom.
1700 "Od mene ti više vojske nema,
1701 "Ni zahire što je za vojnika,
1702 "No se miri, al’ kako ti drago."
1703 Kad Omera glasi dopadoše,
1704 Al’ se tome glasu radovaše,
1705 Poslanika svoga opravljaše,
1706 I po njemu knjaza pozdravljaše:
1707 "Odi, knjaže, da se umirimo."
1708 Al’ Nikola knjaže ne oćaše,
1709 Dok ne vidi ko će zadobiti.
1710 Opet Omer knjaza zamolio:
1711 "Ja te molim da se umirimo,
1712 "Eto tvoja slava i država,
1713 "Već na tebe care vojštit’ neće,
1714 "Dokle bude jednog Crnogorca,
1715 "Sultan će te za knjaza poznati,
1716 "Njegovijem perom potpisati."
1717 I na tvoje knjaže pristanuo,
1718 Dokle Omer vojsku izmaknuo,
1719 Pa poslijed poče đetinjiti,
1720 Ka da ništa nije ni zborio,
1721 Zapita mu džadu i putove,
1722 I nikakve preko Brda kule.
1723 Ma Nikola knjaže govoraše:
1724 "Stan’, Omere, jadna poturico,
1725 "Ne ugodi što si naumio,
1726 "Možeš zborit’, e si izmaknuo."
1727 I na tome borbu prekidoše,
1728 Na zapetu pušku ostadoše.
1729 Ali Omer vojsku izbrajaše,
1730 Koliko je vojske izgubio,
1731 Od kade se borit’ započeo,
1732 Ali mu je vojske izginulo
1733 Dvadeset hiljad na Hercegovinu
1734 Dokle mu je knjaže udario.
1735 A s knjazom je Omer izgubio
1736 Baš šezdeset hiljada vojnika,
1737 I suviše roba zarobljena
1738 Ima puno hiljada vojnika.
1739 Knjaz izgubi hrabrenih junaka,
1740 Pet hiljada svojeg vojnika
1741 Pet hiljada i sedam stotina,
1742 Koji u tom boju pogiboše,
1743 Ema vječnu slavu zadobiše.
1744 Pogiboše tri srpske vojvode,
1745 Dva vojvode ranom obranjeni,
1746 Pogiboše tri srpska serdara,
1747 Četvrtoga rane dopadoše,
1748 Pogiboše sedam kapetana,
1749 Koji jesu vojski poglavari,
1750 Pogiboše momčad barjaktari,
1751 Pogiboše lafi izabrani,
1752 Što ih redom brojit’ ne umijem,
1753 E bi duga ova pjesma bila.
1754 Koja bi ih usta prebroila,
1755 Al’ sitnijem perom opisala!?
1756 Knjaz Nikola okupio vojsku
1757 Na ravnome polju Cetinjskome,
1758 A kad vojsku postavi u redu,
1759 Među njima gospoda okrenu,
1760 Al’ Nikola vojsku pregledaše,
1761 Suze roni, pak im govoraše:
1762 "Kamo moji hrabri vitezovi,
1763 "Kamo moji vojvode izbrani,
1764 "Što su bili lafi odabrani,
1765 "Kapetani, moji sokolovi,
1766 "I serdari, krilati orlovi,
1767 "Kamo moji gvozdeni junaci,
1768 "Puno mi se vojske okrnjilo
1769 "Sad se srce moje rastvorilo?"
1770 Pak sva vojska knjaza slobođaše,
1771 I iz svega srca govoraše:
1772 "Sv’jetli knjaže, mili gospodare,
1773 "Što ih žališ čudit’ ti se nije,
1774 "No da žalost sade ostavimo,
1775 "Mi smo našu braću osvetili,
1776 "Pogubili deset za jednoga,
1777 "Sad će drugi prispjeti potomci,
1778 ”Što će biti kao mrki vuci."
1779 Knjaz Nikola suze otiraše,
1780 I svoj vojski puno zafaljaše,
1781 Suze tire, poče govoriti:
1782 "Čujte dobro, hrabreni vojnici,
1783 "Od Kosova vazde slobodnici
1784 "Nijesmo se za sebe borili
1785 "Ni ovakve glave izgubili,
1786 "Nego, braćo, borbu započesmo
1787 "Za sve naše Srpstvo i Slavenstvo,
1788 "Da se otmu oni iz šužanstva
1789 "Ali niko ne će ustanuti,
1790 ”Ne šćeše se uzbunit’ Bošnjaci,
1791 ”Niti Srbi doše u pomoći,
1792 ”Arbanija ne šće ustanuti,
1793 "Kastrijota Đura spomenuti,
1794 "Hercegovci nama spomogoše,
1795 "Krajičnici šnjima izgiboše;
1796 "Bugarska se zemlja uzbunila,
1797 "Žalost moje daleko je bila,
1798 "Pomogoše Grci i Slavljani,
1799 "Što mogoše, to ni spomogoše,
1800 "Pomogoše novcem i zahirom,
1801 "Vojskom šćahu, ali ne smijahu.
1802 "Fala Česka, fala Grčka moja,
1803 "Fala braćo, posavski narode,
1804 "Fala vama, l’jepa Krovacijo,
1805 "Tebe fala, zemljo Slavonijo,
1806 "I pitoma zemljo Dalmacijo,
1807 "Fala vama, Grci i Slavjani,
1808 "Koji ste se za nas spominjali.
1809 "Fala vama, gospođe izbrane,
1810 "Što ste naše rane žalovale.
1811 "Fala svakom bratu kršćaninu,
1812 "Ko poznaje Hrista Spasitelja,
1813 "I ko mi je nadodao ruku,
1814 "Da odbranim moju milu majku,
1815 "Koja mi je vazda trudna bila.
1816 "Ma od sebe slobodna je bila."
1817 Još Nikola knjaže govoraše:
1818 "Crnogorci, slobodni junaci!
1819 "Ja ću danak vama ostaviti,
1820 "I što mognem to ću popraviti,
1821 "Do košulje sve ću potrošiti,
1822 "Bog će vaše trude naplatiti."
1823 Knjaz Nikola više govoraše,
1824 Crnogorsku vilu pozdravljaše,
1825 Koja sjedi na Lovćen planinu:
1826 "Pozdravljam te, mila sestro moja,
1827 "Koja si mi borbe izbrojila,
1828 "Na glasita mjesta spominjala."
1829 Kad je vila knjaza razumjela,
1830 Glasovitim grlom zapjevala:
1831 "Vesel’te se, hrabreni junaci,
1832 "Svi ste, braćo, sada Obilići,
1833 "Miloševi pravizi potomci,
1834 "Kosovske ste rane osvetili,
1835 "Sasvijem ste sada završili."
1836 Crnogorci knjazu zafališe,
1837 I bijeloj na Lovćenu vili,
1838 Iz pušaka oganj oboriše,
1839 I svojemu knjezu zafališe:
1840 "Živi, živi, Nikolaja knjaže,
1841 "Živi, Mirko, vojvoda izbrani,
1842 "Jesi srca Ban-vojvode Janka,
1843 "I desnice Kastrijota Đura.
1844 "Svi življeli, braćo Petrovići,
1845 "I vazda ni gospodari bili.
1846 "Žive bile, obije knjeginje,
1847 "Žive bile, Bog vas poživio!
1848 "Živa bila, Nikolina majka,
1849 "Koja jesi porodila knjaza,
1850 "Koji stado od zvjeradi brani,
1851 "Živi, živi, Bog vas poživio!"
1852 Crnogorci pjesme zapjevaše.
1853 Kad gospodi svojoj zafališe,
1854 Veselo se vojska rastaljaše,
1855 I ova se pjesma svršivaše,
1856 Mrtvijema u raju našljeđe,
1857 A živima radost i veselje,
1858 To velimo, Bogu se molimo.