Bojalo se momče djevojaka,
I na brdu kuću načinilo,
Od čelika vrata sakovalo,
Udaralo čelgisli mandale.
Pomoli se četa djevojaka, 5
Pred njima je serdar udovica,
Kako dođe pomama je nađe:
Udri nogom u čelikli vrata,
Razbiše se na dvoje na troje,
Ufatiše ono momče mlado, 10
Svezaše mu naopako ruke
Od lakata tere do nokata,
Nz nokata crna krvca lije,
Poćeraše niz to polje ravno,
Pjevajući i puške mećući. 15
Kad su bili nasred polja ravna,
Govorilo ono momče mlado:
„Bogom, sestro, serdar-udovice,
„Pusti mene prebijele ruke."
Udovica za Boga ajala, 20
Pusti njemu prebijele ruke.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 442-443.
