Borčulović Ibro i kapetan-djevojka

Izvor: Викизворник


Borčulović Ibro i kapetan-djevojka

0001 Tursko momče rano podranilo,
0002 Cetini gradu po bedenu hoda,
0003 Po hendecih i parmaklucih,
0004 Po tabijah i carskih topovih,
0005 Podvikuje, gleda divojaka,
0006 Divojke mu ni mukaet nisu,
0007 Jer je momak vrlo ogolio,
0008 Na njem ništa od odila nejma,
0009 Na kraci mu sajali-čakšire,
0010 Saja spala, ostala postava,
0011 Kroz čakšire propala kolina,
0012 A na plećih od saje dolama,
0013 Kroz dolamu pleća propanula,
0014 Kroz kapu mu perčin ispanuo.
0015 Nego što mu je svijetlo oružije:
0016 Za pasom mu dvije puške male,
0017 Puške male, kape pozlaćene,
0018 A pod njima pala okovana,
0019 Oko njega srmali silahi,
0020 U ruci mu duga granalija,
0021 Na njoj dvan’est od zlata limova,
0022 Poviruje, gleda djevojaka,
0023 Djevojke mu ni mukaet nisu.
0024 Kada vidi momak na bedenu,
0025 On okrenu gradu na kapiju.
0026 Kada gradu na kapiju dođe,
0027 Stara adžu u kapiji nađe,
0028 Crljenim se ogrno binjišom,
0029 A u desnu ruku okljastio,
0030 A u ivu nogu ohromio,
0031 Na desnu se ruku podnimio,
0032 A proliva suze iz očiju,
0033 Njemu momak veli u kapiji:
0034 „Iktijaru na mučnu zemnau!
0035 Tako zdravo bio i veselo!
0036 Dede meni u kapiji kaži:
0037 Što prolivaš suze iz očiju?“
0038 „ „Prođi me se, momak jabandžija!
0039 Da ti kažem, meni fajde nejma,
0040 Ne pitaj me, ne zadaji jada!“ “
0041 Njemu momak veli u kapiji:
0042 „Iktijaru na mučnu zemanu!
0043 Daj mi jade u kapiji kaži;
0044 Ako fajde nije od meneka,
0045 Ne će tebi biti ni zarara.“
0046 „ „Kad me pitaš, momak jabandžija,
0047 Znaš li ovog adžu u kapiji?
0048 Ovo j’ adže kodža-Mehmedbeže
0049 Sa Cetine, sa ljute Krajine,
0050 Vidiš, sinko, bijele Cetine,
0051 Kako nam je vatrom izgorila,
0052 Naša sela gradu do bedena!
0053 Vid’ de sela kodža-Mehmedbega,
0054 Dok su usprav kod Cetine bila,
0055 Tad su m’ sela i odžaci bili,
0056 Sad selišta i ogarevišta.
0057 Vid’ de oje na ćojluku kule!
0058 Dok sam imao na ćojluku kulu,
0059 Imo u njoj ostarilu ljubu,
0060 Dvoje djece imo na odžaku:
0061 Ći Hatija i mlađi Alija,
0062 Evo ima za sedam godina,
0063 Kako mi je kula izgorila,
0064 Sad joj s’ tice po mazgalih ležu.
0065 Ja sam bio kod Stambola bila,
0066 U Stambolu na carskom hizmetu.
0067 Ostala mi na ćojluku kula
0068 I u njojzi ostarila ljuba,
0069 Dvoje djece moje kod matere.
0070 Posli mene Janković-Stojane,
0071 On podigo vojsku uz Kotare,
0072 Porobio, vatrom zapalio,
0073 Na moju se kulu navratio,
0074 I moju je kulu zapalio,
0075 Starku moju konj’ma prigazili,
0076 Tada mi je svijet prominula.
0077 Ufatio dvoje djece moje,
0078 Ćer Hatiju i mlađeg Aliju,
0079 Ći mi bila od deset godina,
0080 A Ailja od sedam godina.
0081 Kad sam jadan došo od Stambola,
0082 Udario na žalost veliku,
0083 Nejma kule, nejma stare ljube,
0084 Nejma djece moje na Cetini.
0085 Ja provodih žalost na Cetini
0086 Sve dan po dan po godine dana.
0087 Kad nastala druga polovina,
0088 Što je moja kula izgorila,
0089 Ta se j’ žalost mogla priboliti,
0090 Ja sam sebi bolju načinio;
0091 Što m’ je starka svijet prominula,
0092 Ni tu m’ jada učinili nisu,
0093 Jer sam sebi štetu namirio,
0094 Ja sam mlađu ljubu nabavio,
0095 Sad ja mlađu imam na odžaku;
0096 Van što su mi djeca zarobita,
0097 Ta se žalsot priboliti ne će,
0098 Čuj, moj sine, do edžela moga.
0099 Sada ima za sedam godina,
0100 Za njih glasa ni habera nejma.
0101 Da ja za njih mogu opaziti,
0102 Ja bi svoju djecu iskupljivo,
0103 Kupovo ih za novce gotove.
0104 Kad je moja kula izgorila,
0105 Onda j’ roblje sišlo na Kotare,
0106 Tri stotine roba i robinje,
0107 Sve se roblje natrag povratilo
0108 Za ucinu i za gotovinu
0109 Posli djece ovog Mehmedbega.
0110 U ’vo, sine, sedam godin dana,
0111 Sedmero sam blago potrošio
0112 Ja šaljući svoje uhodnike,
0113 Da mi djecu traže po Kotaru,
0114 Za njih glasa nejma ni habera,
0115 Evo nejma još nedilja dana,
0116 Kako mi je bila knjiga stigla
0117 Sa Islama sa kamen-Kotara
0118 A od kule Janković-serdara
0119 Od Hatije moje jedinice,
0120 Ona mi je knjigu opravila
0121 I u knjizi mene ocvilila:
0122 „ „ „Eto t’ knjiga, babo, na Cetinu!
0123 Je li tvoja u životu glava?
0124 Jesi l’ zdravo stigo od Stambola,
0125 Udario na žalost veliku,
0126 Nejma kule, nejma djece tvoje,
0127 Nejma naše majke na Cetini.
0128 Jesi l’ sada zdravo i veselo,
0129 Jesi l’ bolju kulu namistio,
0130 U nju mlađu ljubu naselio,
0131 Svoju djecu ti zaboravio?
0132 Evo naske na Islamu, babo,
0133 U nevolji Janković-Stojana,
0134 Sve zajedno u jednoj velikoj odaji,
0135 Joiš nam glavi kidisali nisu,
0136 A mi vjere privirili nismo,
0137 Postili smo sedam ramazana,
0138 Nikad nam za to nije zavidio.
0139 Lipo nam je kod Stojana bilo
0140 Sve dan po dan za sedam godina.
0141 Al sad evo jada i žalosti,
0142 Mi smo čuli, babo-roditelju,
0143 Da je stigla uz more đemija
0144 Od Ćorfeza, preko sinjeg mora,
0145 I u njojzi kapetan-divojka,
0146 Išćerala mala gotovoga,
0147 Da kupuje roblje po Kotaru,
0148 Da nas goni priko sinjeg mora,
0149 Već oklen se roblje ne povraća.
0150 Gdje je lipa kapetan-divojka?
0151 Eno j’, babo, više Zadra bila,
0152 Na Vedrinah morau na jaliji
0153 Niže kule Laze kapetana.
0154 Na obali čador razapela,
0155 Raspisala knjige po Kotaru,
0156 Sve na knjige pozvala serdare,
0157 A i s njima mlade kapetane,
0158 A za tursko roblje raspitala.
0159 Sve je, babo, roblje pripasala,
0160 Šta sad roblja ima na Kotaru,
0161 U ’vo, babo, sedam godin dana
0162 Kotarani što su zarobili,
0163 Dvi stotine roba i robinje,
0164 Po tefteru kapetan-divojke
0165 Sve će sada u nedilju saći
0166 Debelome moru na jaliju
0167 Do čadora kapetan-divojke,
0168 Uzet će nas kapetan-divojka,
0169 Ode s nami preko sinjeg mora!
0170 Eto knjige tvoje jedinice,
0171 Ja te molim, babo-roditelju,
0172 Ako ti je u životu glava,
0173 Hodi meni u nedilju siđi
0174 Debelome moru na jaliju,
0175 Da te vidi dvoje djece tvoje.
0176 Ako s’, babo, jako ostario,
0177 Ti ne žali mala gotovoga,
0178 Van junaka na Cetini traži,
0179 Pošalji ga meni u nedilju,
0180 Neka vidi sužnje nevoljnike.
0181 Cetina je gnjizdo sokolovo,
0182 Do sad s’ u njoj sokolovi legli.“ “ “
0183 Koja fajda, momak jabandžija,
0184 Što ja imam mala gotovoga,
0185 Kad junaka na Cetini nejma.
0186 Pola b’ dao dostojanja svoga,
0187 Pola mala, a pola irada,
0188 Držo bi ga ka i sina svoga,
0189 Ako bi ga mio Bog pomogo,
0190 Te bi mogo djecu izbaviti,
0191 Utišiti bega na Cetini
0192 I s mojom me djecom sastaviti:
0193 Trista mu evo pod muhurom kesa,
0194 Evo mu čitluk stotinu dimova
0195 I agaluk šezdeset nefera.“ “
0196 To govori beže u kapiji,
0197 A sluša ga momak jabandžija,
0198 Grozne momku suze udariše:
0199 „Ja potrebo, sam te Bog ubio,
0200 Siromaštvo, ni tebe ne bilo!
0201 Na koga ćeš posli priskočiti,
0202 Kad nestane glave na menika?
0203 Sad da konja imam i odilo,
0204 Svoje glave ne bi požalio,
0205 Ja bi sašo na Vedrine ravne,
0206 Ja b’ ovoga adžu utišio,
0207 S njegovom ga djecom sastavio.
0208 Ja bi tamo glavu izgubio.“
0209 Kad ču beže, što prnjo govori:
0210 „Bogom sinko, momak jabandžija!
0211 Dede mi se u kapiji kaži,
0212 Kaži mi se, ko si i oklen si?“
0213 „ „Iz bliz asam, iz daleka nisam.
0214 Ja sam, adže, od Skradina bila,
0215 Od Skradina i debela mora.
0216 Jesi l’ čuo borčul-odobašu?
0217 Ovo je j’ glavom Borčulović Ibro,
0218 Sin jedini borčul-odobaše.“ “
0219 „Ti si, sinko, Borčulović Ibro!
0220 Ja ti babu roditelja znadem.
0221 Što si tako ogolio, sine!?“
0222 „ „Prođ’ se, adže, za to me ne pitaj!
0223 Kad sam osto iza babe svoga,
0224 U zo čas se na piće navrgo,
0225 A imo sam trijest pobratima,
0226 Sve popio s njima dostojanje,
0227 Najstrag prodo u Skradinu kulu,
0228 A ja tuđu našo pod kiriju,
0229 I u tuđu majku priselio.
0230 Kad nestalo dostojanja moga,
0231 Sad ja pobre nemam ni jednoga.
0232 Evo ima četiri godine,
0233 Vavik stojim ja u tuđoj kuli,
0234 Još kirije potplatio nisam,
0235 Ja je čime ni platiti nejmam,
0236 Jer u mene nigdi ništa nejma.
0237 Za kiriju men soisali
0238 I prid pašu mene pozovnuli,
0239 Ja se našeg paše poplašio,
0240 Pa pobigoh od Skradina bila.
0241 Evo ima po godine dana,
0242 Da se vavik po Krajini vucam,
0243 Ne smim, adže, do Skradina sići
0244 A na pašu i jadnu kiriju.“ “
0245 Njemu adže veli u kapiji:
0246 „Lako j’, sine, za tvoju kiriju!
0247 Samo meni u kapiji kaži:
0248 Ti dok konja imaš i odilo,
0249 Bi li moju djecu potražio?“
0250 „ „Bi, amidža, vjeru ti zadajem!
0251 Ako konja imaš i odilo,
0252 Ja ću saći do čadora bila,
0253 Do čadora kapetan-divojke,
0254 Dočekati roblje kod čadora,
0255 Ja ću djecu tvoju izbaviti,
0256 Ja ću tamo izgubiti glavu.“ “
0257 „Hajdmo, sinko, do konaka moga!“
0258 Dovede ga do konaka svoga.
0259 Istom sili i kahvu popili,
0260 Mehmedbeže sanduk otvorio,
0261 Izvadi mu crljene čakšire,
0262 A na njima kovče pozlaćene;
0263 A izvdi crljenu ječermu,
0264 Na njojzi su toke i ilike,
0265 Prid njeg metnu dugačku dolamu,
0266 A dade mu ćurak do silaha,
0267 Sve po ćurku od zlata krugovi,
0268 Na njima njišu igle i sindžiri,
0269 Zlatne igle, srmali-sindžiri;
0270 Dade njemu morastu malvutu,
0271 Dade njemu pošu Stamboliju,
0272 Prid njeg metnu čizme i kalčine,
0273 A dade mu adžemkinju ćordu:
0274 „Eto, sine, Borčulović-Ibro!“
0275 Oblači se momak u odaji,
0276 S sebe skida prnjavo odilo,
0277 A baca ga momak u odaju:
0278 „Hajde tamo, ne bio te amo!“
0279 Kad se spremi momak u odaji:
0280 „Imaš li, adže, ata na jaslama,
0281 Da ja spremim ata kod jasala?“
0282 „ „Ima ih, sine, sedam kod jasala,
0283 Biraj ata, kakva tebi drago!“ “
0284 Pa ga svede konj’ma i jaslama,
0285 A gleda ih Borčulović Ibro,
0286 Svakog pleskom kucnu po sapima,
0287 Niki s’ makne, a niki ne makne,
0288 Tome momku suze udariše:
0289 „Kuku, majko, velike žalosti!
0290 Ovde ata nejma za meneka,
0291 Za Vedrina i debela mora
0292 Do čadora kapetan-divojke,
0293 Ovde brata đogatova nejma.
0294 Kuku, đogo, i brate i druže!
0295 Da si mi se sada dogodio,
0296 Da na tebi do čadora siđem,
0297 Žalio ne bi tamo poginuti,
0298 Ovde druga do čadora nejma.“
0299 Uze ga adže za desnicu ruku,
0300 U prezidu vrata otvorio.
0301 Kad uvede Borčulović-Ibru,
0302 Kad li dorat svezat na jaslama:
0303 „Eto, sine, dore Stambolije!
0304 Kako sam ga sveo iz Stambola,
0305 Još ga nikad ja uzjaho nisam.“
0306 Fati s’ momak čula na doratu,
0307 Stade cika ata kod jasala,
0308 Ćide dobar na jasle skočiti.
0309 Zateče ga Ibro od jasala,
0310 Pa po grivi zagrli hajvana,
0311 A zapjeva momak kod dorata:
0312 „Evo meni na Primorje druga,
0313 Evo dore, brata đogatova!“
0314 Čul obali, timar učinio,
0315 Pa na konjma sedlo podignuo,
0316 Kolan steže, a selembet veže,
0317 Griska ga dorat po mišici livoj,
0318 Zauzda ga uzdom rešmalijom,
0319 Povrati se begu u odaju,
0320 Onda veli bega u odaji:
0321 „Imaš li, adže, nimačko odilo?“
0322 Jedan beže sanduk otvorio,
0323 Prid njeg meće sedmero odilo:
0324 „Biraj, sine, kako tebi drago!“
0325 Kapetansko odabra odilo,
0326 U bisage metnuo odilo,
0327 A na noge skoči u odaji:
0328 „Meni je, adže, vakat pohoditi,
0329 Jer nam sutra osviće nedilja.“
0330 Pa on sađe u podrum doratu,
0331 Na dorata podiže bisage,
0332 On izvede doru u avliju,
0333 Za njim sađe kodža-Mehmedbeže,
0334 Njemu veli Ibro u avliji:
0335 „Kaž’ mi, adže, cinu doratovu,
0336 Po što ciniš konja i odilo?
0337 Ako s’ zdravo ja natrag povratim,
0338 Platit ću ti konja i odilo.“
0339 „ „Cina je, sine, konju i odilu,
0340 Ibrahime, dvista madžarija.
0341 Ako bi mi djecu izbavio,
0342 Ja ti pare ni dinara ne ću.“ “
0343 Još mu dade pedeset dukata:
0344 „ „Da ti tamo bide do potrebe,
0345 Nek se za što imaš napojiti.“ “
0346 Uzjaha Ibro konja u avliji,
0347 Otišće ga na avlijnska vrata,
0348 Goni doru gradu na kapiju,
0349 Sve se pod njim hahvan zaskakiva.
0350 S obi stran ekraj mermer-kaldrme,
0351 S obi strane u gusto pendžeri,
0352 Nanose se na pendžer divojke,
0353 Udovice po avlijnskih vratih,
0354 Puštenice po sokacih trču,
0355 Divičice sve se dovikuju:
0356 „Gledaj, Hato, vid’ de, sestro Zlato,
0357 Vid’ de momka i pod njim dorata!
0358 Blago majci, koja ga rodila,
0359 A sestrici, koja othranila,
0360 Divičici, kojoj suđen bide
0361 U odaji s njome na jataku!“
0362 Sve s pendžera momka dovikuju:
0363 „Serhatlija na konju doratu!
0364 Digni glavu, ne želio majke,
0365 vid’ de, dragi, lipih divojaka!“
0366 Goni Ibro, ni mukaet nije,
0367 Išćera ata gradu na kapiju,
0368 Polje priđe, pod Lipovac siđe,
0369 Već mu sunce pade za planinu.
0370 Pod Lipovcem odjaha dorat,a
0371 Poa povadi nimačko odilo.
0372 Kad obuče nimačko odilo,
0373 Pod planinom uzjaha dorata,
0374 U Lipovac stazu ugazio,
0375 Stazu priđe, na Križice siđe,
0376 Dok udrai u stazu Bukovcu,
0377 Bukovici i Lašakovici,
0378 Svu noć momak ljuto putovao,
0379 Viš izvrže na Kotar dorata,
0380 Njemu bio danak osvanuo.
0381 Dok dan svano, ogranulo sunce,
0382 Na Vedrine išćera dorata,
0383 Gleda čador moru na obali,
0384 Kakav je čador kapetan-divojke?
0385 Čador joj je od bijel esvile,
0386 A avlija crljena kadifa,
0387 A na šiljku od zlata jabuka,
0388 U njoj svitli sedam kamenova,
0389 Pod njom sjedi kapetan-divojka,
0390 A dvori je dvanaest sluškinja,
0391 Ona gleda konja i junaka,
0392 Sluškinjama veli u čadoru:
0393 „Vid’te, mojih dvanaest sluškinja,
0394 Dobra konja, na njem kapetana,
0395 Blago majci, koja ga rodila,
0396 A sestrici, koja othranila
0397 Na čistome krilu djevojačkom,
0398 Eto ga uprav do čadora moga!
0399 Kumrijice, moja sluškinjice!
0400 Ajt’ iziđ’te pred moju avliju,
0401 Dočekujte onog gospodina,
0402 Ufat’te mu konja velikoga,
0403 Dovedi ga pred čador divojci,
0404 Da ja vidim onog kapetana,
0405 Da ga pitam, ko je i oklen je.“
0406 Pojagmi se dvanaest sluškinja,
0407 Iskočiše na avlijnska vrata,
0408 A dojaha momak na doratu,
0409 Sluškinjama dobro jutro viknu,
0410 A Kumrija konja ufatila:
0411 „Zdravo bio, mlad gospodičine!
0412 Sjaši doru moru na jaliji,
0413 Tebe zove kapetan-divojka,
0414 Da gospoji pod čador iziđeš.“
0415 U tom momak odjaha dorata.
0416 Dok dođoše do dva plaćenika,
0417 Od sluškinje konja ujagmiše,
0418 Kraj čadora vodaju dorata,
0419 Odvede ga Kumrija sluškinja.
0420 Kada uđe pod čador divojci,
0421 Dočeka ga u čadoru svome:
0422 „Zdravo bio, nezna gospodine!
0423 Kad si tako jutros podranio,
0424 Tako zdravo bio i veselo!
0425 Ti oklen si, od kraja kojeg si,
0426 Kog si soja, kakva si plemena?“
0427 „ „Davor lipa kapetan-divojko!
0428 Iz bliza nisam ja, ja sam iz daleka,
0429 Ako s’ čula Senja bijeloga,
0430 Ja sam, draga, iznad Senja bila,
0431 Iznad Senja, ispod Ogulina.
0432 Jesi l’ čula Đuru kapetana,
0433 Što ga zovu Moružinovića:
0434 Ovo j’ Đuro Moružinoviću,
0435 Kojeg Đure na svem kraju nejma.“
0436 Njega gleda kapetan-divojka:
0437 „Ti si Đuro Moružinoviću?
0438 Čula sam te, a vidila nisam,
0439 Tebe fale, da si junak pravi,
0440 Ti si prva duka ćesarova,
0441 Što se s Turci krešeš po granici,
0442 Dobro čuvaš kraljeve granice.“
0443 A povika Kumriju sluškinju:
0444 „Ponesi nam vino i rakiju,
0445 Da s’ zajedno ovde napijemo.“
0446 Donesoše vino i rakiju.
0447 Kad se oni pića napojiše,
0448 Njemu veli kapetan-divojka:
0449 „Gospodine, Đuro kapetane!
0450 Kad si Senja ostavio svoga,
0451 Što si prešo na Kotar kameni?“
0452 „ „Ne pitaj me, kićena divojko!
0453 Evo ima tri nedilje dana,
0454 Da sam Senja ostavio svoga,
0455 A izjaho na Kotar dorata,
0456 Po Kotaru gledam divojaka,
0457 Jer sam jošte momak neoženjen,
0458 S tog sam Senja ostavio svoga.“
0459 Njemu veli kapetan-divojka:
0460 „Ne budali, Đuro kapetane!
0461 Ti ne gledaš ovud divojaka.
0462 A ja na te jutros gledajući,
0463 Ti da tražiš za se divojaka,
0464 Lako se je tebi oženiti,
0465 U tebe je urdin od ćesara,
0466 Kog posičeš, za njeg se ne pita.“
0467 „ „Nije tako, kapetan-divojko!
0468 Što ja imam urdin od ćesara,
0469 Još ne dadu meni izabrati,
0470 Izabrati, pa se oženiti.
0471 A da dadu Đuri izabrati,
0472 Lako bi se oženio Đuro,
0473 Ja bi znao, kog bi izabrao,
0474 Ja veš dalje ne bi ni tražio,
0475 A od take kićene divojke.“ “
0476 „Gospodine, Đuro kapetane!
0477 Ti ne gledaš ’vakih divojaka.
0478 Ti da ’vakih hoćeš divojaka,
0479 Davno bi se, Đuro, oženio.
0480 Tako zdravo bio i veselo!
0481 Al je šala, al istina prava,
0482 Ti gledaš li ’vakih divojaka?
0483 Ako bi mi bio mušterija,
0484 Čula sam te, a vidila nisam,
0485 Po čuvenju pa mi omilio,
0486 Sad kad sam te očima vidila,
0487 Ja bi t’ ljuba bila kod kolina.“
0488 Nasmija se Borčulović Ibro:
0489 „Nije fajde, kićena divojko,
0490 Što je tebi Đuro mušterija,
0491 Kad ti ne ćeš Senju bijelome,
0492 A ni mome domu Ogulinu.“
0493 „ „Ne ću, Đuro, vjeru ti zadajem,
0494 Gospodine Moružinoviću!
0495 Ako bi se sa mnom oženio,
0496 Ti ostavi Senja bijeloga,
0497 Hajde sa mnom do Ćorfeza moga,
0498 Ja ću t’ ljuba biti kod kolina,
0499 A u mene nigdi nikog nejma,
0500 Neg mi stara u odžaku majka,
0501 A svoga sam ćaću poželila,
0502 A ja brata ni imala nisam.“
0503 To govori kapetan-divojka,
0504 Pjana glava Borčulović-Ibre,
0505 Vrlo lipa kapetan-divojka,
0506 Tu joj vjeru dade od sebeka,
0507 Da će s njome preko sinjeg mora.
0508 Kad djevojka vjeru ujagmila:
0509 „Kumrijice, moja sluškinjice!
0510 Pones’te nam vino i rakiju,
0511 Da s’ napijem svojim gospodinom
0512 Iznad Senja Moružinovićem,
0513 ’Vakog Đure na svem sv’jetu nejma.
0514 Blago ti je kićenoj divojci,
0515 Zapade mi Moružinoviću!
0516 Gospodine, Đuro kapetane,
0517 Evo ima punih petn’est dana,
0518 Da ja sjedim u čadoru svome.
0519 Dolazili kotarski serdari,
0520 Svi serdari, a i kapetani,
0521 Rekli svesti roblje do čadora.
0522 Ja sam došla roblje kupovati,
0523 Da kupujem roblje po Kotaru.
0524 Zla đavola na ćenaru kažu,
0525 Na ćenaru, na turskom Skradinu,
0526 A nikakva Borčulović-Ibru,
0527 Da je đavo, veći već ne more,
0528 Da se vuca u čunici lađi,
0529 On se vuca po debelu moru,
0530 Bojala se Borčulović-Ibre,
0531 Da me ne bi kako prevario.
0532 Sad zapadam Moružinovića,
0533 Ja s’ ne bojim od Skradina Ibre.“
0534 „ „Ne boj s’, draga, sveg turskog Skradina,
0535 Ni Turčina paše skradinskoga,
0536 Da kamo li Borčulović-Ibre,
0537 Dok je tvoga Đure kapetana!“ “
0538 A povika kapetan-divojka:
0539 „Haj iziđ’mo pred moju avliju!
0540 Sad će doći kotarski serdari,
0541 Dovoditi roblje niz Kotare.“
0542 Iziđoše peid halvat-avliju,
0543 Sluškije im piće iznesoše,
0544 Već dolaz ekotarski serdari.
0545 A dogone roblje niz Kotare,
0546 Kupuje ga kapetan-divojka,
0547 Ona roblje meće u đemiju,
0548 Baška muško meće u odaje,
0549 Baška žensko meće u odaje,
0550 Đuro pije, ni mukaet nije.
0551 Kad stigoše kotarski serdari,
0552 S njima dođe Grgo kapetane
0553 I doćera roblja trijestero,
0554 Kupi roblje kapetan-divojka,
0555 Plaćenici roblje rastavljaju,
0556 Sve su roblje lako rastavili.
0557 Kad su dvoje stali rastavljati,
0558 Jednog agu i gospoju mladu,
0559 To je dvoje mučno rastaviti,
0560 A nikakva Vranu Omeragu
0561 I gospoju Omeraginicu,
0562 Što je aga skoro nabavio,
0563 S njome nije bio na odžaku,
0564 Nije s njome tri noći noćio,
0565 Namah ga je Grgo osužnjio,
0566 Osužnjio i njeg i gospoju.
0567 A zacvili Omeraginica,
0568 Savija se oko age svoga:
0569 „Kuku, aga, rane nepribone!
0570 Evo ima po godine dana,
0571 Kako nas je Grgo osužnjio,
0572 Nije naske ćio rastaviti,
0573 Lipo nam je u sužanjstvu bilo.
0574 Vid’ de ove kapetan-divojke,
0575 Gdje nas hoće da rastavi ovde!
0576 Mene s tobom rastaviti ne će,
0577 Prije će mi odrezati ruke.“
0578 A gleda ih Borčulović Ibro,
0579 Grozne njemu suze udariše.
0580 Njemu veli kapetan-divojka:
0581 „Gdje si, dragi, Đuro kapetane?
0582 Što ti, dragi, suze udariše,
0583 Zar ti agu žališ i gospoju?
0584 Sad ja na te, dragi, gledajući,
0585 Ti si Turčin, ja si turska raja,
0586 Ja si vrlo srca milostiva?“
0587 „ „Prođi me se, kapetan-divojko!
0588 Turčin nisam, turska raja nisam,
0589 Već ja jesam srca milostiva.
0590 Gledajući agu i gospoju,
0591 Što s’ od age i gospoje radi,
0592 Ja se i ti milo sastanuli,
0593 Ne daj Bože onake nevolje,
0594 Da mi turske ruke zapanemo,
0595 Da nas stanu Turci rastavljati,
0596 Kako bi se mučno rastavili!
0597 Za to meni suze udariše.
0598 Poslušaj me, kapetan-divojko!
0599 Ovog dvoga nemoj rastavljati,
0600 Njima baška podajte odaju
0601 Poraz sreće i našeg sastanka,
0602 Poraz puta preko sinjeg mora.“ “
0603 Njemu veli kapetan-divojka:
0604 „Milovanje, Đuro kapetane!
0605 Ne daj Bože toga dočekati,
0606 Mene s tobom ne bi rastavili,
0607 Prije bi mi odrizali glavu!
0608 Eto tebe, eto roblja moga,
0609 Ti upravljaj kako tebi drago,
0610 Ja sam tvoja, a đemija tvoja.“
0611 A povika svoje plaćenike:
0612 „Vod’te tamo agu i gospoju,
0613 Njima baška podajte odaju!“
0614 Odvedoše agu i gospoju.
0615 Pomoli se Janković-Stojane,
0616 Roblja trijest goni i petero.
0617 Kada Stojan do čadora dođe,
0618 Ukloni se u avliju Ibro,
0619 Dočeka ga kapetan-divojka,
0620 Uze roblje za novce gotove,
0621 Ode Stojan natrag na Kotare,
0622 A izađe iz avlije Ibro,
0623 Da on roblje vidi Stojanovo.
0624 Plaćenici roblje rastaviše,
0625 Odvedoše roblje u đemiju.
0626 Kad su dvoje stali rastavljati,
0627 Jednog momka i dilber-divojku,
0628 To su djeca bega Mehmedbega.
0629 Tad zacvili bratac i sestrica,
0630 Čudno kuka kićena divojka:
0631 „Kuku, brate, u sestre jedini!
0632 Evo ima za sedam godina,
0633 Da smo vavik u nevolji bili
0634 Mi u kuli Janković-Stojana,
0635 Sve zajedno u jednoj odaji,
0636 Nikad naske nije rastavio,
0637 Lipo nam je u odaji bilo.
0638 Vid’de ove kapetan-divojke,
0639 Hoće naske da rastavi ovde,
0640 Mene s bratom rstaviti ne će,
0641 Prije će mi odrizati glavu.“
0642 Jope Ibri suze udariše:
0643 „Milovanje, kapetan-divojko!
0644 Ti poslušaj Đure kapetana:
0645 Ovog dvoga nemoj rastavljati.
0646 Ja na ovo dvoje gledajući,
0647 Kako cvili kićena divojka,
0648 Konda će biti bratac i sestrica,
0649 I njim baška podajte odaju
0650 Poraz sreće i našeg sastanka.“
0651 A povika kapetan-divojka:
0652 „Ni tog dvoga nemojt’ rastavljati,
0653 Već im baška podajte odaju!“
0654 Već su oni roblje podmirili.
0655 Ibro muči nujan i zlovoljan,
0656 Pa u sebi momak pomislio.
0657 „Kamo sreća, da sam poginuo,
0658 Da divojke ni vidio nisam!
0659 Prevari me kićena divojka,
0660 Ja joj vjeru dadoh od sebeka,
0661 Da ću s njome priko mora poći,
0662 Ja upuštih roblje u đemiju,
0663 A osta mi vjera na Cetini,
0664 Da ću begu djecu izbaviti,
0665 Sad ja ne znam, što ću i kako ću.“
0666 S tog je Ibro nujan i zlovoljan.
0667 Povikuje kapetan-divojka:
0668 „Vod’te doru Đure kapetana
0669 U đemiju, u štalu privež’te.
0670 A podiž’te čador i avliju,
0671 Pa ga tamo nos’te u đemiju,
0672 Tamo ćemo pasti na konake.“
0673 A povika Kumriju sluškinju:
0674 „Hajde leti u našu đemiju,
0675 Pa izberi najbolju odaju,
0676 Naprav’ meni i mom gospodinu!“
0677 Odvedoše doru Stamboliju,
0678 Odnesoše čador i avliju,
0679 Sluškinja im napravi odaju.
0680 Podiže se kapetan-divojka,
0681 Uze Ibru za desnicu ruku.
0682 Kad uđoše oni u odaju,
0683 A povika kapetan-divojka:
0684 „Pones’te nam vina i rakije!“
0685 A sluškinje piće postaviše.
0686 Divojka im veli u odaji:
0687 „Hajte tamo u svoju odaju,
0688 Do u jutro meni amo nejd’te!“
0689 Ibro pije, ni mukaet nije,
0690 Pola noći hladno piše vino.
0691 Njemu veli kapetan-divojka:
0692 „Gospodine Moružinoviću!
0693 Hoćemo li leći u ložnicu?“
0694 „ „Janjci moji, kapetan-divojko!
0695 Baška ćemo leći u ložnicu,
0696 Brez vjenčanja sastajanja nejma.“ “
0697 „Fala tebi, Moružinoviću!
0698 Sad te znadem, da si junak pravi.“
0699 Tako oni konak učinili.
0700 Kad im bio danak osvanuo,
0701 A povika kapetan-divojka:
0702 „Već je nami vakat pohoditi.“
0703 Otiskoše na more đemiju,
0704 A sluškinje pieć donesoše,
0705 Ibro pije, ni mukaet nije,
0706 Neg u lišcu boju prominjuje,
0707 Misli jadan, što će i kako će.
0708 Putovaš eljetni dan do podne,
0709 Ibro muči, ni mukaet nije.
0710 Njemu veli kapetan-divojka:
0711 „Gospodine Đuro kapetane!
0712 Što je tebi u mojoj odaji,
0713 Što ti mučiš, ništa ne divaniš,
0714 A u lišcu boju prominjuješ?
0715 Al ti žališ Senja bijeloga,
0716 A i doma, Ogulina svoga?
0717 Al si dražu imo jaukliju,
0718 Pa si s’ svoje vjere pokajao,
0719 Što si sa mnom vjeru utvrdio?“
0720 Njojzi veli Borčulović Ibro:
0721 „Janjci moji, kapetan-divojkok!
0722 Ja ne žalim Senja bijeloga,
0723 A ni doma, Ogulina svoga,
0724 Draže nisam imo jauklije,
0725 Neg sam vrlo u piću prepio,
0726 Pa me j’ ljujto glava zabolila.
0727 Da iziđem iz naše odaje,
0728 Milovanje, na našu đemiju,
0729 Da pogledam po debelom moru,
0730 Nek me udare iz mora vjetrovi,
0731 Ne bi li me piće popušćalo.“
0732 „ „Hajde, dragi Moružinoviću!
0733 Kad ćeš ići na našu đemiju,
0734 Eto t’, dragi, mala gotovoga,
0735 Ti ponesi mala gotovoga,
0736 A povedi Kumriju sluškinju,
0737 Nek ponese vino i rakiju.
0738 Kad iziđeš na našu đemiju,
0739 Vidit će te moji službenici,
0740 A svi će se tebi pokloniti.
0741 Ne žal’, dragi, mala gotovoga,
0742 Dobro daruj naše službenike,
0743 Neka vide moji službenici,
0744 Da su nova stekli gospodina
0745 Iznad Senja Moružinovića,
0746 Premakni im vina i rakije,
0747 Nek s’ napiju moji službenici,
0748 Neka mome Đuri zafaljuju.
0749 Kad napojiš moje službenike,
0750 Ti ’š viditi na našoj đemiji:
0751 U mene je šezdeset sužanja,
0752 Prekovati sužnji na đemiji,
0753 Oni tegle po moru galiju,
0754 Do smrti im otpuštanja nejma.
0755 Daruj naše sužnje nevoljnike,
0756 A napoj ih vina i rakije.“ “
0757 Hoće Ibro, na noge skočio,
0758 A ponese mala gotovoga,
0759 Za njim pođe Kumrija sluškinja,
0760 A ponese vino i rakiju.
0761 Kad iziđe na đemiju Ibro,
0762 Dočekaše njega plaćenici,
0763 Svi se redom njemu pokloniše,
0764 Darova ih Borčulović Ibro,
0765 Pa Kumriji govori sluškinja:
0766 „Kumrijice, naša sluškinjice!
0767 Premakni im vina i rakije!“
0768 A Kumrija piće položila,
0769 Plaćenike dobro napojiše,
0770 Zafaljuju njemu plaćenici.
0771 Kad opazi sužnje nevoljnike,
0772 A doziva sužnje nevoljnike,
0773 Piće liva Kumrija sluškinja,
0774 Zafaljuju sužnji nevoljnici:
0775 „Fala tebi, novi gospodine,
0776 Iznad Senja Moružinoviću,
0777 Zdravo bio, pa se veselio!“
0778 Ibro gleda, ni mukaet nije.
0779 Kada Ibro do dumena sađe,
0780 Jednog adžu na dumenu nađe,
0781 A kakav je na dumenu adže!
0782 Štrk na nogu, u pasu potanak,
0783 Duga vrata, a oka krvava,
0784 Rusa mu kosa pala po ramenih,
0785 Po njemu je koža ispucala,
0786 Po puklinah porasla mašina,
0787 Poznade ga Borčulović Ibro,
0788 Od Skradina Sarajliju Dedu,
0789 Njemu veli Borčulović Ibro:
0790 „A Boga ti, sužnju nevoljniče!
0791 Kad si tako vrlo ofalio,
0792 Od kada si zapao nevolje,
0793 Pa dumeniš na debelom moru,
0794 Ti upravljaš na moru đemiju?
0795 Pravo meni kod dumena kaži!“
0796 „ „Prođi me se, novi gospodine!
0797 Nije šala ni dvaest nedilja,
0798 A kamo li dvadeset godina,
0799 Da je adže dopao nevolje,
0800 Pa upravljam na moru đemiju,
0801 Sve sam sazno po moru brodove.“ “
0802 Tu ga Ibro dobro darovao,
0803 Adži dade trideset dukata:
0804 „Eto, adže, sužnju nevoljniče!
0805 Neka saznaš novog gospodina
0806 Iznad Senja Moružinovića!
0807 Pravo kaži Đuri kapetanu:
0808 „Ti oklen si, od kraja kojeg si,
0809 Kog si soja, kakva si plemena?“
0810 „ „Fala tebi, novi gospodine
0811 A na daru i gospodstvu tvome
0812 I jabuci iz gospodske ruke,
0813 Zdravo bio, pa se veselio!
0814 Ja sam bio od Skradina bila,
0815 Nisam znao soja ni plemena,
0816 Mene viču Sarajlija Dedo,
0817 Ako s’ čuo Serajliju Dedu.“ “
0818 Nasmija se Borčulović Ibro:
0819 „Čuo sam te, a vidio nisam.“
0820 Od sluškinje piće ujagmio,
0821 Ujagmi joj jaretinu vina,
0822 A uze joj čašu od biljura:
0823 „Hajd’, sluškinjo, u svoju odaju!“
0824 A pobiže Kumrija sluškinja.
0825 Osta Ibro na dumenu s Dedom,
0826 Natoči mu punu čašu vina,
0827 Pa je dade Dedi Sarajliji:
0828 „Eto čaše, Dedo Sarajlija!
0829 Popij čašu, pa mi pravo kaži:
0830 „Tebe fale, da si junak pravi,
0831 Sad da ti je oprostiti ruke
0832 I rumena pića napojiti,
0833 A dati ti gvožđe golotrbo,
0834 Bi li Đuri kidisao glavi,
0835 A zametno na đemiji kavgu?“
0836 Uze Dedo, čašu iskapio:
0837 „Prođi me se, Đuro kapetane!
0838 Meni nije do što no je tebi,
0839 Men’ je teška muka dodijala,
0840 Konopci mi ruke preglodali.“
0841 Jope njemu čašu natočio:
0842 „Na de, sužnju, Dedo Sarajlija!
0843 Dobro će te napojiti Đuro,
0844 Pa ćeš onda meni kazivati!“
0845 Tri je njemu čaše natočio.
0846 Kad je treću čašu iskapio,
0847 Već se adže pića napojio.
0848 Njemu veli Borčulović Ibro:
0849 „Sad mi kaži, Dedo Sarajlija!
0850 Kad ti j’ taka muka dodijala,
0851 Da je tebi otpuštiti ruke,
0852 Bi li na me, Dedo, udario,
0853 Kad sam tebe ’vako poštimao?“
0854 Njemu veli Dedo Sarajlija:
0855 „Odmakni se, Moružinoviću!
0856 Men’ je teška muka dodijala,
0857 Meni nije do što no je tebi;
0858 Ako s’ vesla fatim jasenova,
0859 Prsnut će ti čelo na petero.“
0860 Nasmija se Borčulović Ibro:
0861 „Nemoj, adže, Dedo Sarajlija!
0862 Zar bi mojoj kidisao glavi?
0863 Zar ti mene poznati ne moreš?
0864 Ovo nije Đuro kapetane,
0865 Već je galv Borčulović Ibro.
0866 Molim ti se, Dedo Sarajlija,
0867 Jesi l’ išto pri jakosti, Dedo,
0868 Sad da tvoje ja oprostim ruke,
0869 A dadem ti jaretinu vina,
0870 Predam tebi sablju golotrbu,
0871 Plaćenici u piću prepili,
0872 Da zametneš na đemiji kavgu,
0873 Da otkuješ sužnje nevoljnike,
0874 Da osvojiš na moru đemiju,
0875 Bi li znao uz more izići,
0876 Moj amidža, do Skradina bila?
0877 Ako Boga ne bi i tebeka,
0878 Mi odosmo preko sinjeg mora,
0879 Oklen našeg poraćanja nejma.“
0880 Grozne Dedi suze udariše:
0881 „Ti si sine pobratima moga!
0882 Samo moje ti oprosti ruke,
0883 A podaj mi jaretinu vina
0884 I podaj mi sablju golotrbu!
0885 Hajde natrag gospi u odaju,
0886 Ne staraj se s adžom i s đemijom!
0887 Ja đemiju osvojiti Dedo,
0888 Ja skočiti u debelo more.“
0889 Njemu Ibro oprostio ruke,
0890 Prid njeg metnu jaretinu vina,
0891 Prid njeg baci golotrbu ćordu,
0892 Pa pobiže gospi u odaju,
0893 Dočeka ga ga kapetan-divojka:
0894 „Gdje si, dragi, Đuro kapetane!
0895 Je li tebe popuštilo piće?“
0896 „ „Evo me, lipa kapetan-divojko!
0897 Već je mene popuštilo piće.“ “
0898 Istom sjeli, piće razložiše,
0899 Nek on s gospom hladno pije vino!
0900 Vid’ de adže Dede Sarajlije!
0901 Jaretini grlo otvorio,
0902 Dok god teče u mješini vina,
0903 Vavik adže leži na mješini.
0904 Kad nestade u mješini vina,
0905 Jaretinu u more bacio,
0906 A za golu sablju prifatio,
0907 Pa poteče po đemiji Dedo.
0908 Lako mu je bilo osvojiti,
0909 Plaćenici u piću pripili,
0910 Svakom pala brez uzglavlja glava.
0911 Sarajlija po đemiji hoda,
0912 A on pjane siče plaćenike,
0913 A otkiva sužnje nevoljnike,
0914 Zastavio na moru đemiju.
0915 Nikad ne zna kapetan-divojka,
0916 A dopade Kumrija sluškinja
0917 I povika kapetan-divojku:
0918 „Kuku, lipa kapetan-divojko,
0919 Jadna tvoja na ramenu glava,
0920 Jadan tebi Moružinoviću!
0921 To ti nije Moružinoviću,
0922 Već je glavom Borčulović Ibro,
0923 Prevari te Borčulović Ibro,
0924 Opojio naše plaćenike,
0925 Otpuštio Dedu Sarajliju,
0926 A dao mu sablju golotrbu,
0927 Sve isječe naše plaćenike,
0928 A otkova sužnje nevoljnike,
0929 Ustavi ti na moru đemiju,
0930 Bogme ne ćeš do Ćorfeza svoga,
0931 Mi odosmo do Skradina bila!“
0932 A podviknu kapetan-divojka:
0933 „O đavole, Borčulović-Ibro!
0934 Koje t’ vile meni donesoše?“
0935 Pa pobiže odaji na vrata,
0936 Ufati je Borčulović Ibro:
0937 „Stani, janjci, kapetan-divojko!
0938 Loš te soko nije ukobio,
0939 Nego glava Borčulović Ibro,
0940 Kojeg Ibre na ćenaru nejma.“
0941 Njemu veli kapetan-divojka:
0942 „Pušt’, me Ibro, da skočim u more!
0943 Džaba t’ moja na moru đemija,
0944 U đemiji moja gotovina!“
0945 „ „Nemoj, draga kapetan-divojko!
0946 Zar bi mlada u more skočila?
0947 Ja sam s tobom bio na konaku,
0948 Nisam tebi ni mukaet bio.
0949 Hajmo, janjci, do Skradina moga!
0950 Ako tebi nije povoljito,
0951 Da mi ljuba bideš kod kolina,
0952 Ja ti ne ću sile učiniti,
0953 Držat ću te ka sestru rođenu.“ “
0954 „Pušt’ me, Ibro, da skočim u more,
0955 Ne vodi me do Skradina svoga!
0956 Dok opazi paša u Skradinu,
0957 Ti ćeš mene paši pokloniti,
0958 Ja će m’ paša od tebe oteti,
0959 Paša će me poslati veziru,
0960 A vezir me caru otpremiti,
0961 Car me dati na adžamsko carstvo,
0962 U Adžame, u nemile Turke,
0963 Odoh jadna od ruke do ruke!“
0964 „ „Ne budali, kićena-divojko!
0965 Ne da tebe Borčulović Ibro,
0966 Volim dati glavu sa ramena.“ “
0967 Tako s’ s njome goni u odaji,
0968 Od odaje poletiše vrata,
0969 Kad uskoči Dedo Sarajlija,
0970 A sav krvav ka planinski vuče,
0971 Na njemu se koža pokupila,
0972 Niz pukline otpada mašina.
0973 Stade vika Dede Sarajlije:
0974 „Što je tebi, kapetan-divojko?
0975 Što se s Ibrom goniš u odaji?
0976 Sad ću tvoju odrizati glavu!“
0977 „ „Nemoj, Dedo, kidisati glavi!
0978 Viš ja ne ću, Dedo Sarajlija!“ “
0979 Povrati se Dedo Sarajlija:
0980 „Sjedi, sinko pobratima moga!
0981 Ne staraj se s Dedom i s Đemijom,
0982 Đemiju je osvojio Dedo,
0983 Treće jutro, u rađanje sunca
0984 Stignut ćemo uz more Skradinu.“
0985 Ode Dedo natrag na đemiju,
0986 Neka pravi, kud je njemu drago!
0987 A zacvili kićena divojka:
0988 „O Turčine, Borčulović-Ibro!
0989 Ja te molim u našoj odaji,
0990 Nemoj mene paši pokloniti!
0991 A evo ti vjera djevojačka,
0992 Ja ću t’ ljuba biti kod koljena.“
0993 „ „Ne budali, kićena divojko!
0994 Ne dam tebe ka ni svoje glave.
0995 Jope ti neću krivo učiniti;
0996 Ako tebi nije povoljito,
0997 Da mi bideš ljuba kod kolina.
0998 Držat ću te ka i sestru svoju. “ “
0999 „Meni je, Ibro, za te povoljito,
1000 Samo me nemoj paši pokloniti!“
1001 „ „Ne boj se, draga, kapetan-divojko!
1002 Ne da tebe Borčulović Ibro,
1003 Ja ti biti ni mukaet ne ću,
1004 Dok ne dođem do Skradina svoga.“
1005 Goni Dedo uz more đemiju,
1006 S Ibrom pije kapetan-divojka.
1007 Kad im treće jutro osvanulo,
1008 Viš stigoiše pod Skradin bijeli,
1009 Opaziše u Skradinu Turci,
1010 Oni moru idu na obalu,
1011 Da gledaju, čija je đemija;
1012 A izađe iz đemije Ibro
1013 I izvede kapetan-divojku,
1014 Uz njeg ide Sarajlija Dedo.
1015 Kada Turci Ibru opaziše,
1016 Poznadoše i njega i Dedu:
1017 „Jeste l’, Ibro, zdravo i veselo?“
1018 „ „Jesmo, braćo, milom Bogu fala!“ “
1019 Za to paša čuo u Skradinu,
1020 Da j’ izišo Borčulović Ibro
1021 I išćero uz more đemiju,
1022 Lađa puna roblja natrpata,
1023 A izveo Dedu Sarajliju
1024 I prilipu kapetan-divojku,
1025 On pozovnu Borčulović-Ibru,
1026 Da dovede kapetan-divojku,
1027 Da on Ibru vidi i divojku.
1028 Pođe Ibro, povede divojku,
1029 Za njim pođe Dedo Sarajlija.
1030 Ibro paši u odaji uđe
1031 I uvede kapetan-divojku,
1032 Osta Dedo odaji na vratih.
1033 Dočeka paša Borčulović-Ibru:
1034 „Jesi l’, sinko, zdravo i veselo?“
1035 „ „Jesam, paša, milom Bogu fala!“ “
1036 „Jesi l’ dobro tamo zadobio,
1037 Kamo tebi kapetan-divojka?“
1038 „ „Eno, paša, na moru đemije,
1039 Evo lipe kapetan-divojke!“ “
1040 „A moj sinko, Borčpulović-Ibro!
1041 Nek je tvoja na moru đemija
1042 I sve roblje naše u đemiji!
1043 Moreš roblje Turkom prodavati,
1044 Podaj paši kićenu divojku.“
1045 „ „Nemoj, paša, ja ti ljubim ruku!
1046 Ne da Ibro kićene divojke,
1047 Dao sam joj vjeru od sebeka,
1048 Da je nikom pokloniti ne ću.“ “
1049 Na njeg paša oči upopriči:
1050 „Ja kopile, Borčulović-Ibro!
1051 Brže meni kićenu divojku,
1052 Ja divojku, ja ti ode glava!“
1053 Vid’ de glave Borčulović-Ibre!
1054 Muško bio, dobro zadobio,
1055 Al se Ibro paše preplašio:
1056 „Nemoj, paša, ja ti ruke ljubim,
1057 Ne uzimlji od Ibre divojke,
1058 Sva ti džaba na moru đemija!“
1059 „ „Ne ću, Ibro, od kuje kopile,
1060 Brže meni kićenu divojku!“ “
1061 On na momke svoje povikuje:
1062 „Otmite mi od Ibre divojku,
1063 Vod’te j’ tamo u kulu kamenu!“
1064 Pojagmi se dvanaest momaka,
1065 A odaji poletiše vrata.
1066 Kad uskoči Dedo Sarajlija,
1067 Oko njeg se adžemkinja voza,
1068 Kako uđe, turski salam viknu,
1069 Njemu paša veli u odaji:
1070 „Jesi l’ zdravo, Dedo Sarajlija?“
1071 „ „Jesam, paša, milom Bogu fala!“ “
1072 Sve se Dedo s pašom prigovara,
1073 A sve sablju po balčaku drpa,
1074 Pedalj mu se sablje izvadio,
1075 A govori Dedo Sarajlija:
1076 „Ne vadi se, moja britka ćordo!
1077 Ne će paša Ibrine divojke.“
1078 Kad ga vidi paša u odaji,
1079 Pripade se Dede Sarajlije:
1080 „Ne ću, Dedo, vjeru ti zadajem!
1081 Samo mi nemoj kidisati glavi,
1082 Ja se šalim s Ibrom u odaji.
1083 Hajde, sinko, Borčulović-Ibro!
1084 Vodi svoju kapetan-divojku,
1085 Vodi tamo Dedu Sarajliju,
1086 Ne daj paši kidisati glavi!
1087 Ja ću tvoju kulu iskupiti,
1088 Polat ću ti hodžu i kadiju,
1089 Neka za te poturče divojku,
1090 I ćehaju svoga opremiti,
1091 Nek ti kume bide kod divojke.“
1092 Povrati se Borčulović Ibro
1093 I odvede kićenu divojku,
1094 Za njim ode Dedo Sarajlija.
1095 Dok izveli roblje iz đemije
1096 I iznili blago gotovinu,
1097 Paša mu namah kulu iskupio.
1098 Tad je Ibro kulu naselio,
1099 Njemu veli kapetan-divojka:
1100 „Prodaj, Ibro, na moru đemiju,
1101 već đemija nami ne tribuje,
1102 U nas ima mala gotovoga.“
1103 „ „Milovanje, kapetan-divojko!
1104 Sad smo moju kulu naselili.
1105 Ti si čula, što paša govori,
1106 Sad će doći hodža i kadija
1107 I ćehaja nami na veselje.
1108 Ako tebi nije povoljito,
1109 Da mi ljuba bideš kod kolina,
1110 Ja ti sile učiniti ne ću.“
1111 „ „Janjci moji, Borčulović-Ibro!
1112 Kad me nisi paši popuštio,
1113 Ja ću t’ ljuba biti kod kolina.“ “
1114 Njima stiže hodža i kadija,
1115 I ćehaja dojde na veselje.
1116 Sva tri ih je paša opravio,
1117 Svega će mu pira opremiti
1118 A od straha Dede Sarajlije.
1119 Oženiše Ibru u Skradinu,
1120 Provedoše pira i veselje,
1121 Svi mu sužnji na veselju bili.
1122 Onda sužnji Ibre upitaše:
1123 „Što je našeg glavnog dugovanja?
1124 Kaži nami, Borčulović-Ibro!“
1125 „ „Nikom pare ni dinara nejma.
1126 Svak okreći svojoj domovini,
1127 Puštit ću vas brez pare dinara
1128 A pred zdravlje Borčulović-Ibre
1129 I njegove kapetan-divojke
1130 I amidže, Dede Sarajlije.
1131 Mi Skradina ni vidili ne bi.“ “
1132 Svak okrenu svojoj domovini,
1133 Ustavi djecu bega Mehmedbega,
1134 Tu su bili za nedilju dana.
1135 On dobavi bega Mehmebega,
1136 Pa on begu djecu poklonio.
1137 Kad ih uze beže Mehmedbeže:
1138 „A moj sinko, Borčulović-Ibro!
1139 Pola ću ti dati dostojanja,
1140 Što sam reko, ja poreći ne ću.“
1141 „ „Ne ću ti, beže, pare ni dinara,
1142 Nego samo doru i odilo,
1143 Vratio sam svoje dostojanje.“ “
1144 Ode beže i djecu odvede,
1145 Ustaviše Dedu Sarajliju,
1146 Prifati ga kapetan-gospoja,
1147 Drže Dedu ka i babu svoga,
1148 Oženi ga kapetan-gospoja,
1149 Kumriju mu pokloni sluškinju,
1150 Tu su bili za godinu dana.
1151 Kada druga nastade godina,
1152 Jedno jutro rano podranili,
1153 Piju kahvu u svojoj odaji,
1154 Kod njih sjedi Dedo Sarajlija,
1155 Pogledaše sa džama-pendžera,
1156 Kad đemija pod Skradin iziđe.
1157 Nasmija se kapetan-gospoja:
1158 „Dušo moja, Borčulović-Ibro!
1159 Znaš li, Ibro, čija je đemija?
1160 Đemija je oje stare majke,
1161 Leti, moru na obalu siđi,
1162 Ona j’ meni pošla u pohode,
1163 Sad će ona naske potražiti.“
1164 Podiže se Borčulović Ibro
1165 I uz njega Dedo Sarajlija,
1166 Kad dođoše moru na obalu,
1167 A izašli iz Skradina Turci,
1168 Svi su moru sašli na obalu,
1169 Iz đemije izašla gospoja,
1170 Pa gospoja po obali hoda,
1171 Za njom ide dvanaest sluškinja,
1172 Njima gospe veli na obali:
1173 „Nemojte mi zamiriti, Turci,
1174 Gdje je kula Borčulović-Ibre?“
1175 A veli joj Dedo Sarajlija:
1176 „Ako tražiš Borčulović-Ibru,
1177 Ovo ti je Borčulović Ibro.“
1178 Kad gospoja Ibru opazila,
1179 Ibro njojzi poletio ruci,
1180 A gospoji suze udariše:
1181 „Dragi sine, Borčulović-Ibro!
1182 Je li moje u životu d’jete?“
1183 „ „Punice moja ka i moja majko!
1184 Hajmo mome u Skradinu dvoru,
1185 Ona tebe gleda sa pendžera.“ “
1186 „Što će mi, Ibro, na moru đemija,
1187 U đemiji blago gotovina?
1188 Prodala sam svoje dostojanje,
1189 A ja pošla vami i Skradinu.“
1190 „ „Punice moja ka i moja majko!
1191 Evo adže Dede Sarajlije,
1192 Ti se ne boj na moru đemiji!“ “
1193 Odvede je svome bilu dvoru.
1194 Kad gospoja majku opazila,
1195 Dočeka je u halvat-avliji,
1196 U obi je poljubila ruke,
1197 Izvede je u svoje odaje,
1198 Njojzi majka veli u odaji:
1199 „Ćeri moja, moja jedinice!
1200 Kako ti je u Skradinu bilu,
1201 Je l’ ti sila od Turčina bila?“
1202 „ „Nije, majko, vjeru ti zadajem!
1203 Meni je, majko, povoljito bilo,
1204 Ćio me paša od Ibre oteti,
1205 A ne dade Dedo Sarajlija.“ “
1206 Prigrli gospe Ibru u odaji:
1207 „A moj zete ka i moje d’jete!
1208 Hoćeš mene za majku uzeti?
1209 A nemoj mi krivo učiniti,
1210 Ja se, sinko, poturčiti ne ću.“
1211 „ „Hoću, majko, vjeru ti zadajem,
1212 Krivo ti biti ne će kod meneka,
1213 Eno t’ moje na odžaku majke,
1214 Pa vi sjed’te u halvat-odaji.“
1215 Gospe mu je kulu naselila,
1216 A iznila blago gotovinu,
1217 A povrati na moru đemiju,
1218 Pokloni je svojim plaćenikom,
1219 Onda Ibri veli u odaji:
1220 „Ja moj zete, Borčulović-Ibro!
1221 TI ćeš mene poslušati sine,
1222 Ja ću svoje novce položiti,
1223 Bolju ću ti kulu načiniti.“
1224 Tu je njemu kulu načinila,
1225 Bilu kulu moru na obali,
1226 A visoku od sedam bojeva,
1227 Dobro mu je gospe napravila.
1228 U novu se kulu preselili,
1229 Gospe onda zetu govorila:
1230 „Ovu podaj Dedi Sarajliji,
1231 Kad je vaše oprostio glave.“
1232 Dadoše je Dedi Sarajliji.
1233 Dok im glave u životu bile,
1234 Držo Dedu ka i babu svoga,
1235 A punicu ka i svoju majku.
1236 Davno bilo, sad se spominjalo,
1237 Kud se vilo, i dobro je bilo,
1238 Ja sam čuo, a vidio nisam,
1239 I sad kula Borčulović-Ibre
1240 Da se zove kula u Skradinu,
1241 Da se nikad porušila nije.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898.