Razbole se Đerzeleze, na Gerzovu ravnu polju,
grdna rano, Đerzeleze!
Viš' glave mu bojno koplje, a za koplje doro svezan,
grdna rano, Đerzeleze!
Viš’ njeg’ grana od jablana, na njoj stoji sivi soko, 5
grdna rano, Đerzeleze!
Dorat njišći, soko vrišći, stoji jeka Đerzeleza,
grdna rano, Đerzeleza
Hendek kopa dobar doro, hendek kopa do koljena,
grdna rano, do koljena, 10
Preda nj pada na koljena, uzima ga po pojasu,
grdna rano, Đerzeleza
Ne bi li ga navalio, da ga nosi do Saraj’va,
grdna rano, Đerzeleza!
Progovara Đerzeleze: „A bora ti, moj dorate, 15
vjerni druže, moj dorate!
Ti salomi zlatno sedlo, i sakrši biser uzdu,
vjerni druže, moj dorate!
A bora ti, moj sokole, ti odleti do Saraj'va,
vjerni druže, moj sokole! 20
Pod tekiju Sinanovu, b’jelu dvoru moje seke,
grdna rano, dilber-Ajke!
Moga vranca nek’ opremi, pa ga dade Husejinu,
vjernom sluzi Husejinu!
Neka meni brzo dođe, na Gerzovo ravno polje 25
vjerni sluga Husejine!
Seki kaži da će kosti na Genzovu ostanuti,
grdna rano, Đerzeleza!"
Odmah seka opremila Husejina i vranina,
svome bratu, Đerzelezu. 30
Na Gerzovo Huso dođe, Đerzeleza zdravo nađe,
svoga agu Đerzeleza.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 701-702.
