Bostan sadi bostandžija Mujo,
Bostan sadi, Bogu se moljaše:
„Daj mi Bože! da mi bostan rodi.“
Dobro mu je bostan urodio,
Sve kadune na bostan pozvao,
Ponajprije Hasan-aginicu
I njeziću Fatu jedinicu.
Sve se kade po bostanu šeću,
Pred njima je jedinica Fata.
Jošt govori bostandžija Mujo:
„Lak' polako, jedinice Fato!
„Ti podigni krzli nogavice,
„Netruni mi po bostanu cvjeće.“
A veli mu jedinica Fata:
„Ti nežališ u bostanu cvjeća,
„No da vidiš nogu pod koljeno.“
To izreče, nizbostan uteče,
Za njom trči bostandžija Mujo,
Pobježe mu jedinica Fata,
Pobježe mu u bijeledvore.
Razbolje se bostandžija Mujo,
Od zla bola odjašikovanja,
Sve mu kade na oblazaj idu,
A ne ima Hasan-aginice,
Ni njezine Fate jedinice.
Čudila se Muj-agina majka,
Što 'vo nema Hasan-aginice,
Ni njezine Fate jedinice.
To začula jedinica Fata,
Pa otide u bijele dvore,
Te umiva prebijelo lice,
I otira bakam i bjelilo,
A oblači muško odijelo,
Pa otide obići jarana.
Kad bijaše na avlijnska vrata,
Pa zavika grlom bijelijem:
„Sakrijte se bule i kadune!
„Ide jaran obići jarana.“
U to doba u odaju Fata,
Ona sjede Muju više glave,
Pa mi pita svog milogjarana:
„Al' je bolest od Boga poslana,
„Ali bolest od jašikovanja?“
Veli njemu bostandžija Mujo:
„Nije bolest od Boga poslana,
„Nego bolest od jašikovanja.“
Pođe Fata dvoru bijelome,
Kada bila avliji na vrata,
Zavikala grlom bijelijem:
„Bog t”ubio bostandžija Mujo!
„Što si htio, u dvor ti je bilo.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 17-18.
