Bostan sadi bostandžija Mujo,
Bostan sadi, Bogu se moljaše:
"Daj mi Bože! da mi bostan rodi."
Dobro mu je bostan urodio,
Sve kadune na bostan pozvao, 5
Ponajprije Hasan-aginicu
I njezinu Fatu jedinicu.
Sve se kade po bostanu šeću,
Pred njima je jedinica Fata.
Jošt govori bostandžija Mujo: 10
"Lak' polako, jedinice Fato!
"Ti podigni krzli nogavice,
"Ne truni mi po bostanu cv'jeća."
A veli mu jedinica Fata:
Ti ne žališ u bostanu cv'jeća, 15
"No da vidiš nogu pod kooljeno."
To izreče, niz bostan uteče,
Za njom trči bostandžija Mujo,
Pobježe mu jedinica Fata,
Pobježe mu u bijele dvore. 20
Razbolje se bostandžija Mujo,
Od zla bola od jašikovanja,
Sve mu kade na oblazaj idu,
A ne ima Hasan-aginice,
Ni njezine Fate jedinice. 25
Čudila se Mujagina majka,
Što 'vo nema Hasan-aginice,
Ni njezine Fate jedinice.
To začula jedinica Fata,
Pa otide u bijele dvore, 30
Te umiva prebijelo lice,
I otira bakam i bjelilo,
A oblači muško odijelo,
Pa otide obići jarana.
Kad bijaše na avlijnska vrata, 35
Pa zavika grlom bijelijem:
"Sakrijte se, bule i kadune!
"Ide jaran obići jarana."
U to doba u odaju Fata,
Ona sjede Muju više glave, 40
Pa mi pita svog milog jarana:
"Al' je bolest od Boga poslana,
"Ali bolest od jašpkovanja?"
Veli njemu bostandžija Mujo:
"Nije bolest od Boga poslana, 45
"Nego bolest od jašikovanja."
Pođe Fata dvoru bijelome,
Kada bila avliji na vrata,
Zavikala grlom bijelijem:
"Bog t' ubio, bostandžija Mujo! 50
"Što si htio, u dvor ti je bilo."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 583-585.
