Bolen Doйčin i sestra mu Kantelena
Kanteleno, malaй meme.
Dvori mete, sъzi rone!
Dogleda я bolen Doйčin:
- Kanteleno, mila sestro,
dvori meteš, sъzi roneš, 5
da li ti se dodeяlo
mene bolen da me gledaš,
gledaйki me tri godini,
ili ti se dodeяlo
ot moяta težka kukя?
Progovarя Kantelena:
- Eй, Doйčine, milo bratče,
ne mi se e dodeяlo
tebe bolen da te gledam,
tuku mi e nogu mačno:
pročul se e crъn arapin,
redom rede po selata,
po selata, po kukite,
red e došlo naše selo,
naše selo, naša kukя.
Toй si яde furna leba,
яde krava яlovica
i si pie bočva vino
i si lюbe mala moma;
tova mi e nogu mačno!
Progovarя bolen Doйčin:
- Zemi, sestro, moя konя,
ni ranena, ni kovana,
otkaraй go u albato,
da podkove dobra konя.
Ako stanam, ke mu platam,
ak' umra alal da čine!
Otkara si Kantelena,
otkara si dobra konя:
- Albatine, pobratime,
da podkoveš dobra konя;
ako stane bolen Doйčin,
ke ti dade dobra plata,
ako umre - alal čini!
Progovarя albatino:
- Ke ti kovam dobra konя,
ako dadeš belo lice,
belo lice za zaloga.
Zaplaka si Kantelena,
ta si oйde duri doma,
na Doйčina se kažuva:
- Neйke konя da podkove,
tuku saka belo lice!
Progovarя bolen Doйčin:
- Da si zemeš, mila sestro,
taя moя ostra sabя,
ni miena, ni točena,
da я noseš kuюmяžiя,
da izmie, da iztoče!
Pa si zema ostra sabя,
otnese я kuюmdžiя:
- Kuюmdžiя, pobratime,
da iztočeš ostra sabя!
Kuюmdžiя progovarя:
- Ke napravam ostra sabя,
ako dadeš cъrni oči,
cъrni oči za zaloga.
Zaplaka si Kantelena
i si oйde duri doma
i na brata se kažuva:
- Neйke sabя de naostre,
tuku saka cъrni oči,
cъrni oči za zaloga!
Togaй Doйčin se rasъrdil
i na sestra progovarя:
- Da izvadeš, Kanteleno,
da izvadeš svilno platno,
svilno platno trista lakti,
da uvъrzam bolni koski,
da pogubam crъn arapin!
Izvadila Kantelena,
svila platno trista lakti,
uvrъzal e bolni koski
i si я'ana dobra konя,
ni raneta, ni kovana;
i si zema ostra sabя,
ni miena, ni točena.
Ta si sretna cъrn arapin.
Progovarя crъn arapin:
- Nazad, nazad, žъta dunя!
Bolen Doйčin izvadi si
taя mi ti ostra sabя,
pogubil si crъn arapin;
pa otide pri albatin,
sosekal go na parčinя;
pa otide kuюmdžiя,
isekal go na mravčinя.
I togaй se doma vъrna,
razpašal e svilen poяs,
togaй si e duša predal.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
