Božji ljudi/XX

Izvor: Викизворник

◄   XIX Deda Vesa XXI XXI   ►

Početak oslobođenja. Pred rat. Crkvu počeli i po drugi put da dižu. Prvi put je razorili Arnauti i ostali Turci kad videli kolika visoka i velelepna crkva počela da se diže.

Za to i samog pašu proterali što bio dopustio zidanje. Izgovor im je bio: da ne daju toliku visoku crkvu što će kroz njene prozore moći hrišćani u njihova, turska dvorišta i hareme da gledaju.

Ali sad, kad se počela crkva i po drugi put da zida, diže, niko nije smeo da dira u nju. A i kao da behu došla neka naročita, teška, mutna vremena. Govorilo se: kako se to naročito noću osećalo. Kao da više, povrh varoši, po brdima, okolnim selima nisu bivale one tihe, Sigurne noći kao pre. A i danu, svakog dana, imalo je po nešto novo. Vidari, gatari na sve strane počeli da niču. Takođe sveci počeli pojedinim ljudima u snu da dolaze, proriču im... Pre, ovi prosjaci i svi drugi božjaci većinom neki od njih se razilazili i gubili po obližnjim selima. A tada kao da su naročito svi bežali iz sela i tu, u grad, varoš, gurali se, vukli po ulicama i zavlačili po opustelim hanovima, štalama, i razvalinama. A najteže je bilo, kada odjednom — bilo ludi Stevan, Marko, Copa i drugi — počeli u gomilama noću da se vuku, tumaraju i cele noći idu po turskim maalama derući se ludo, kreštavo, iz sveg glasa:

— A, Turci! A, vuci! a, a! ... — počeli bi da viču i skaču oko njihovih kuća kao da pujdaju, tutkaju nešto na njih. — A, a, Turci, a, a! ...

Hrišćani od straha, jeze izumirali su strepeći da Turci ne skoče i sve ih poseku.

No tada bi obično po neki star, duševan Turčin izašao i počeo uplašeno da ih utišava, moli:

— Ne bre, deca, ne bre, sinovi, ne tako! I za vas i za nas nije to dobro...

I ostali bi Turci izlazili i oni bi ih molili, otvarali im svoje kuće, zvali da ih nahrane, ugoste... Ali oni to nisu čuli, već bi isto onako produžavali da se vuku, idu, zamiču po drugim maalama, kućama, jednako derući se kroz noć.

— A, Turci, a, a!...

I tako bi celu, celcatu noć išli, vukli se po maalama dok ih ne bi dan smirio i rasterao po njihovim rupama, legalima, razvalinama.