Bože mili čuda golemoga,
piju vino do tri pobratima:
sveti Petar i sveti Nikola,
i sa njima sveti Pantelija;
sveti Nika[1] malo zadremao, 5
iz ruke mu kondir ispadnuo;
dok se sveti Niko ne probudi,
on govori do dva pobratima:
„Oprostite dvije mile pobre
što zadrema i pehar ispusti, 10
velike mi molbe dodijaše:
navezlo se tri đemije roblja,
dunu vetar, dunu i košava,
sve đemije ćaše[2] utonuti;
žao beše da propadnu ljudi, 15
ja odleće, đemije izbavi,
zato sam vam, pobre, zadremao”.
↑Mesto Niko jer je u kosovsko-metohijskim pesmama običnije reći Nika, mada bi najbolje odgovaralo narodnom kosovsko-metohijskom stihu: Svet Nikola malo zadremao.
↑Mesto šćaše, što je neobično u kosovsko-metohijskim narodnim pesmama.
Napomene o izmenama
Varijante
Var.: Jastrebov, str. 25; Deia, 1907, str. 313—314; Bovan, r., 1295.