Bodin/81

Izvor: Викизворник
Bodin
Pisac: Jovan Subotić
OSAMNAJESTI PRIZOR



OSAMNAJESTI PRIZOR


BODIN (dođe):
Strašno! Grozno! Koji vrag me sada
Na te grozne tu nanese glave!
(Besno na stranu od kud bijaše došao.)
Potuc'te ih sve — sve ih posec'te
Što te glave amo donesoše...
(Pođe unapred zasgajući sa užasom.)
Ako tako uzdrži poduže...
Strašni Bože! hoću pobesniti.
(Postoji pa onda strahovito iztrgnuvši mač
poviče.)
Gde su.... gde su te užasne žene...
Da im krvlju strašni greh pokajem!
VUKAN (stavi se pred njega):
Ne za Boga... ne čini pokora!
Greh se grehom krv ne pere krvlju!
BODIN (stane i gdedi ukočeno u Vukana, onda se polako utišava i malaksalim glasom progovori):
Imaš pravo... Hoću te poslušat'!
(Turi mač u korice.)
Kamo sreće da te i pre poslušah!
(k Jakinti tiše ali ozbiljno)
Ti ćeš ići natrag u Papratnu
Pak u postu i u molitvama
Čin' pokoru za krv prilivenu.
(k Teodori)
A ti, duše krvi i osvete,
Idi odmah iz moje države,
Jer gde takav duh u zemlji diše
Tu blagoslov ne može cvetati.
(k Vukanu)
Što želismo, izpuni se. Sad je
Moja i kruna i zemlja otca moga.
Svetinja se pravu održala.
Ali pravo, koje Bog mi dade,
Čini samo da nisam zločinac;
A krv ova što se danas prosu,
I smrt svetog kralja Radoslava
Samo će mi se onda oprostiti,
Ako zemlja digne se i prodveta,
I slavniju budućnost ujamči.
Osećajuć i volju i snagu
Smelo pogled u budućnost bacam
I uzdam se da će duh vremena
Što se rodi u današnjem boju
U mukama i ljutim bolovima,
Što se krsti ovde na boištu
Krvlju od kralja krvlju od junaka
Proslaviti ruku i oružje
Što mu verno pomože rodit’ se,
Te da će mi dati učiniti
Što će mi odbit’ prekor od imena,
I u knjigu upisat’ ga slave
Za me slave za narod poštenja!
A ja dobro pamtiću nauku
Koju danas tu kupismo krvlju,
Da se glava zemlje i države
Samo onda drži i proslavlja
Kad razbira što zahteva vreme,
I svršuje što mu želi narod.

(Zavesa padne)



Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Subotić, umro 1886, pre 138 godina.