Bogati Manojlo

Izvor: Викизворник

* * *


Bogati Manojlo

Kad su Turdi zarobili Liku,
Zarobili Liku i Krbavu,
Ravna Srema čak do Varadina,
Bele Bačke čak do Segedina,
Zarobiše jedinca u majke, 5
Po imenu Bogatog Manojla,
U kolevci od sedam meseci.
Turskom su ga caru predavali
Dali su ga za jabuku zlatnu.
A kad dete do konja doras’lo 10
A do konja i do koplja bojna,
Ljuto ga je care okovao:
Na njeg’ meće troje bukagije,
Troje nove i troje polovne,
A na ruke teške lisičine, 15
Oko vrata sindžir ladna gvožđa,
Pa ga meće u tavnicu tavnu
I zatvara devetora vrata,
Devet brava prešiva na vrata
I desetu tursku Dubravkinju. — 20
Tavnov'o je Bogati Manojlo
Tavnov’o je devet godin’ dana
I desete četiri meseca;
A kad mesec nastanuo peti
Ide care do tavnice tavne 25
I izvede bogatog Manojla
Izvede ga na tavnička vrata,
Izvadi mu dvanest beli zuba,
Pa besodi bogatom Manojlu:
„Oj Boga ti bogati Manojlo! 30
„O’š mi dati sedam tovar’ blaga
„Tri srebra i četiri zlata?
„O’š mi dati ždrala od megdana
„Koga ždrala u Stambolu nema,
„Koj’ je sis’o devet bedevija 35
„Puno, ravno, za devet godina;
„Griva mu je pozlaćena zlatom
„A kopite srebrom potkovane;
„Zlaćenom je on zauzdan uzdom
„I srebrnim sedlom je osedlan?" 40
Ali ćuti bogati Manojlo,
Nit’ govori, nit’ caru kazuje.
Zatvara ga care gospodine
Zatvara ga u tavnicu tavnu
Pa zatvara devetora vrata; 45
Devet brava prešiva na vrata
I desetu tursku Dubravkinju. —
Tavnovo je bogati Manojlo!
Tavnovo je tri godine dana,
A kad' bila godina četvrta 50
Izvede ga care gospodine
Izvede ga na tavnička vrata,
Izvadi mu tri bijela zuba:
„Oj Boga ti bogati Manojlo!
„Ne ištem ti sedam tovar blaga 55
„Tri srebra a četiri zlata,
„Samo daj mi ždrala od mejdana,
„Koga ždrala u Stambolu nema,
„Koj’ je siso devet bedevija
„Puno, ravno za devet godina; 60
„Griva mu je pozlaćena zlatom,
„A kopite srebrom potkovane;
„Zlaćenom je on zauzdan uzdon,
„I srebrnim sedlom je osedlan.
„Piši knjigu, bogati Manojlo: 65
„U Segedin tvojoj miloj majci
„Da mi pošlje ždrala od megdana
„Ako nećeš ti sada pisati,
„Vadi ću ti i oči i zube;
„Studen kamen na srce metnuti, 70
„Grdna ću te kroz narod voditi
„Nek te glede age i spaije,
„I s’ tobom ću kamen odbijati“. —
Nikud kamo bogati Manojlo,
Već primiče divit i hartiju 75
Pa on piše sitnu knjigu malu,
Te je šalje belom Segedinu
Na koleno svojoj staroj majci,
U hartiji popečati zube. —
Knjigu gledi, stara mila majka 80
Knjigu štije, grozne suze lije.
Skupila se gospoda trgovci,
Jedni vele, „pošalji mu ždrala“,
Drugi vele, „ne šalji mu ždrala,
„Prevara će biti u Turaka“. 85
To se majci naino ne može,
Ne može joj srce odoleti,
Vole, majka, sina jedinoga
Nego ždrala, zlatom okovana;
Seb’ doziva Vaistinu slugu: 90
„Vaistine moje čedo drago!
„Ti otidi u doljnje potaje,
„Pa izvedi ždrala od megdana,
„Te ga teraj na stambolska vrata,
„Pa kad dođeš na stambolska vrata, 95
„Ošini ga trostrukom kamdžiom,
„Pa ga pusti u Stambola bela,
„Te ti beži dvoru bijelome,
„Nit’ s’ obziri nit' pogdedaj za se
„Da te kako ne opaze Turci. — 100
Ide sluga u doljnje potaje
On izvede ždrala od megdana,
Pa ga tera na stambolska vrata,
Ošinu ga trostrukom kandžijom,
Pa ga pusti u Stambola bela, 105
Stambolu je tijo besedio:
„Oj Stambolu ne pogledaj na me,
„A ja na te više nikad neću;
„Kad me vidiš onda mi se nadaj.“ —
Al’ se sigra po Stambodu ždrale 110
K’o 'no janje o Đurđevu danu,
Sav se Stambol iz temelja trese.
Na Stambolu prosipa se pendžer,
Od straote decu pobacuju,
I osvanu tri sta samrtnika. — 115
Tužba dođe caru gospodinu:
„Care svetli kruno obasjana!
„Kakva j’ ala u Stambola pala?
„Stambol će se u pustoš nazvati,
„Osvanu nam tri sta samrtnika,“ 120
Al’ besedi care gospodine:
„Jaoj Turci moja deco draga!
„I moja se obrušava kula;
„Ko bi meni uvatio ždrala
„Taj bi silno zadobio blago, 125
„Dao bi mu stotinu dukata."
Svi su Turci lakomi na blago,
Pa svi Turci opkoliše ždrala;
Al’ se neda ni okom gledati
Da kamo li rukom uvatiti, 130
Već se sigra po Stambolu ždrale
K’o ’no janje o Đurđevu danu,
Sav se Stambol iz temelja trese,
Na Stambolu prosipa se pendžer,
Od straote decu pobacuju, 135
I osvanu tri sta samrtnika.
Al’ govori care gospodine:
„Jaoj Turcp moja deco draga!
„Evo danas devet godin’ dana
„Kako ženska namiruje ždrala, 140
„Namiruje Manojlova majka;
„Da krenemo naše bule bele
„I u gradu i okolo grada,
„I na bule ruvo Segedinsko
„Kako nosi manojlova majka, 145
„Nebil’ bule uvatile ždrala.“
Pokrenuše svoje bule bele
I u gradu i okolo grada,
A na bule ruvo Segedinsko
Kako nosi Manojlova majka, 150
I sve bule opkoliše ždrala.
Al’ se neda ni okom gledati
Da kamo li rukom uvatiti,
Već se sigra po Stambolu ždrale
K’o no janje o Đurđevu danu, 155
Sav se Stambol iz temelja trese,
Na Stambolu prosipa se pendžer,
Od straote decu cobacuju,
I osvanu trista samrtnika.
Al’ govori Ture momče mlado: 160
„Svetli care, kruno obasjana,
„Da pustimo iz tavnice sužnja,
„Ne bil’ sužanj uvatio ždrala.“
Nu govori care gospodine:
„Muči Ture, ništa ne besedi! 165
„Di b’ Manojlo uvatio ždrala!
„U Manojla brada do pojasa:
„Rusa kosa po zemlji se vuče,
„Većma će nam uplašiti ždrala!"
To začuo iz tavnice sužanj, 170
Sebi cara priziva na vrata:
„Svetli care kruno obasjana!
„Ti dozovi dva mlada kovača,
„Dva kovača i trećeg bravara,
„Ladno s mene poskidajte gvožđe, 175
„Pa ako vam ne uvatim ždrala
„Vi mi rusu odsecite glavu.“
To je caru vrlo milo bilo,
Pred njime je šetnju učinio
I doziva dva mlada kovača, 180
Dva kovača i trećeg bravara,
Ladno s njega poskidaše gvožđe.
Izilazi bogati Manojlo,
Pa na ždrala grčki progovara,
Da ga ždrale bolje upoznaje. 185
Na koliko ga dočuo ždrale
Toliko se njemu zaigrao,
Na sve četir noge pokleknuo
Dok s’ Manojlo na konja popeo,
Pa besedi bogati Manojlo: 190
„Svetli care kruno obasjana!
„Daj mi tvoga Useina sina
„Tvoga sina od devet godina
„Da g’ naučim ja igrati ždrala,
„Tebi care zamalo trebuje, 195
„Useinu do smrti njegove.“
To je caru vrlo milo bilo
Pred njime je šetnju učinio,
Sam ga care rukama dodaje.
Prima njega bogati Manojlo 200
Pa ga meće na dobroga ždrala;
Kad razigra ždrala od mejdana
Sav se Stambol iz temelja trese,
A sve Turci iza ćoška glede;
Kad otrča na Stambolska vrata 205
Triest fati nuz kapiju skače
I preskoči na gradu kapiju.
Nije majka rodila junaka,
I kobila oždrebila ždrebe
Koji’no bi uvatio ždrala, 210
A do bela grada Segedina.
Kad je doš’o belom Segedinu,
Pita njega mila stara majka
Pita sina, za sinovlje zdravlje.
Al’ besedi bogati Manojlo: 215
„Nemoj majko za zdravlje pitati,
„Već naloži oganj vatre žive
„Da pripečem ovog Turskog sina!
Naloži mu oganj vatre žive.
Živa ga je natako na ražanj, 220
Pek’o ga je tri bijela dana
Tri dana i tri noći tavne,
Kad četvrti danak osvanuo
Posl’o ga je u Stambol pečena.
„Evo, care, Useina sina 225
„Tvoga sina, od devet godina;
„Evo duga što sam tebi dužan,
„Vratio sam žao za sramotu.


Napomene

  • Pesma broj 2.
  • Iz zbirke Marka Subotića, učitelja.

Izvor

„Javor", godina 1878, broj 36, str. 1129-1134.