Bijel’ đogat travu pasijaše,
djevojka mu grivu milovaše:
— Oj, đogate, moj hajirli malu,
je li ti se aga oženio?
— Bogme nije, šćeri od hurije, 5
već on misli s tobom o jeseni.
— Kad bi, đogo, to istina bila,
ja bih svoje pafte rasprodala
pa bih tebi ploče sakovala!
Kad bi, đogo, to istina bila, 10
ja bih svoje toke raskovala
pa bih tebi sedlo sakovala!
Kad bi, đogo, to istdna bila,
ja bih svoje ogre raskovala
pa bih tebi rahte sakovala! 15
Sve bih svoje ruho prodavala,
kupila ti puli abahiju!
Mlidijaše, niko ne slušaše.
Sve to sluša čelebija Mujo
pa on skoči i odvede Ajku. 20
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 268.
