Bisenija
| Bisenija Pisac: Jovan Jovanović Zmaj |
Bisenija po bašti hodila,
Pelen brala, cv’jeće ne gledala,
Od pelena vijenac savila,
Obvila ga oko čela svoga.
Gledala je baka iz prikrajka,
Pak joj veli: „Bisenijo draga,
Danaske je vidovita sreda,
Ti se popni na vrh Jelašika,
Tu ćeš naći kamena bunara,
Nadnesi se glavom nad bunarom,
Pak ćeš vidjet svoga suđenika!“
— Bisenija sebi odgovara:
„Neću ići na vrh Jelašiku,
Nit ću tražit kamena bunara —
Ne bi želja dobra donijela;
Jer da vidim ma koga drugoga,
Puklo bi mi srce u njedrima;
A da vidim Pavla iz Posavlja,
Drago slavno, neviđeno davno,
U vodu bih skočila za njime —
Hladna bi me voda zagrlila,
A on za to ne bi ni zaznao.
Volim čekat u snu i na javi;
Čekaću ga s pelenom na glavi,
Sa pelenom na čelu ledenom!“
Izvor[uredi]
- Rakitić Slobodan, Antologija poezije srpskog romantizma, Beograd: SKZ, 2011, str 355-356
|