Bir Hadži-Bobo
Atanasiji Šoli
Svi mi vele: bolan, dozovi se tobe!
K'o da nema tobe u Bir Hadži-Bobe,
Kao da sam neki dinsuz bez imana,
Te ne slušam, sankim, sure iz Korana!
A ja davno, biva, klanjao na Ćabi
I znam sve što kažu hodže i ćitabi!
Pa što će mi ludi nasijat uleme
Kad Bir Hadži-Bobo hasul je u sveme?!
Ili je to đunah što dunjaluk volim?
Što se za dunjaluk svom Alahu molim?
Što mi hućum dođe pa po heftu dana,
Sam u bašti slušam bumbule sa grana,
Kako haber daju s đula i behara
A ja merak vežem golem bez karara:
Uz nargilu pušim i rakiju pijem, -
Bumbulovom pjesmom džan i hudžud grijem?!
Pa da li je s toga na me haram pao,
Što ja volim ono što je Alah dao?
Il' me belćim zato susretate mrko,
Za ženskim iksanom što ja, beli, crko'?
Što su za me, butum, sve mahale čule,
Što curama bacam u mušèbak đule?
I što one meni selam čine same
Pa narančom žutom hitaju se na me,
A ja činim hvalu i dovu Alahu,
Što žensko čeljade stvori na dunjahu?
Pa da li je s toga na me haram pao,
Što ja volim ono što je Alah dao?!
Neka žive mudri u svome haráru,
A ja ću i dalje 'vako u beharu
Slušati gdje bumbul pjesmom trese grane,
Kako haber daje na četiri strane,
I ko ima srca na ljubav ga zove,
Da ljubeći čini svom Alahu dove!
Ja ću tamo gdje mi primaju seláme,
Tamo, crne oči gdje gledaju na me
Tamo, gdje je Zejna, Najla i Emina, -
Što ih ljepših nema butum do Vidina!
Ja ću tamo, gdje mi džan i sevdah nude!
Pa nek hasum na me sva mahala bude!
A vi se k'o hodže vladajte u svemu
I hajdete tamo u mudru ulemu,
A ja neću vaših sabura ni tobe,
Jar đunâhâ nema u Bir Hadži-Bobe!