Bejturane, bog t’ ubio grane,
Ti si mene majci opanjkao
Da sam s dragim noćcu prospavala
U has-bašči pokraj jorgovana,
Kraj zerina i mavi sumbula, 5
Pokraj lala pa do tvojih grana,
Pa se u snu na te naslonila,
Nejaku ti polomila grane.
Nisam, majko, života mi moga,
Nisam dragog ni očim’ vidjela. 10
Laže lala, tako mi imana,
I zerina, lijepoga mi dina,
O sumbulu ni govorit' neću,
Bejturanu i hoću i neću.
Bejturan je trava čudnovata, 15
Malo miri, plaho grane širi,
Pa mi rosno zasjenjuje cv'jeće.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 685-686.
