Beno Poplesija (Robinja)3/6
| ←Šena peta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena šesta |
Šena sedma→ |
LIMICA: Sad se drugo neće nego animo.
PERAŠTANIN: Teke ako je to, ja kad iđem akumnanjan [praćen], imam jedno apimo che non ve digo [da vam ne kažem]; ma, po moju glavu, ja se pentim [kajem] da nijesam uzel sofijun.
LIMICA: Ter što bi ti?
PERAŠTANIN: Teke, po tilo grešnje, ti ne znaš da jedna
boka di faco [puška] daje veliko animo. — O Zijehalo, u temu mi vestidu paraš agucin [nadglednik] od galere.
ZIJEHALO: A ti meni paraš manigodo.
PERAŠTANIN: Muči, razza renegada, ere, ako me vidiš u ovi mod [način] obučena, nemoj da ti se para da ti nijesam gospodar. Tasgi [muči]; velju ti, i sveđ mi hodi da drio via [za mnom], i nemoj ti ovoliko naprijed stupati, er ću ti dat špadom po vratu.
LIMICA: Stanite svi ovdi; ja ću poć viđet je li kapetan doma.
PERAŠTANIN: A po tilo djavlovo, evo čeljadi, zato bjež’mo, bjež’mo.
LIMICA: Gdje su, gdje su?
ZIJEHALO: Ja ne znam.
PERAŠTANIN: Ono ih za onom kantunatom [uglom]; teke pođi viđi, a mi se retirajmo i bjež’mo.
LIMICA (ide i gleda): Ako nije nikoga!
PERAŠTANIN: I vi ste kredili [mislili], — pi, razza cornuda [rogata pasmino]! teke ne znate, da ’e ko bil, kako bi ja bio otišal delongo tere bi mu dal kolacijun [doručak] i spravil ga s kolačem.
ZIJEHALO: Kašinata, koji je ovo valentomo [vrijedan čovjek]! ha ha!
LIMICA: Ja ću otit opet kucat — tik tok tik. O, gosparu kapetane!
ZIJEHALO: Valja da ga nije doma.
PERAŠTANIN: A mi otidimo iskat ga.
LIMICA: Retira’mo se ovdi u ulicu i čeka’mo ga.
PERAŠTANIN: Hod’mo gdje ti je drago.
Reference[uredi]
