Beno Poplesija (Robinja)2/4
| ←Šena treća | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena četvrta |
Šena peta→ |
BENO: Bio sam na Pločam za njeke moje interese i odocnio sam se. Sada mi valja otit viđet je li mi Lnmica doveo moju dušicu; ma hoću prije viđet ko je ovo.
KAPETAN: Ne straši se, o srećna Eleno, er, ako tko ardiška pogledati te, evo ovdi tvoga Menelaa, koji će činit da te svak respeta [poštuje]. Ne boj se ništa, sreća je velika, i dosta je nazvat se sluga a negoli božica mogućega kapetana Grominjala.
MARGARITA: Tako sam smetena, da ne umijem ni odgovoriti ni zahvaliti.
BENO: (Cazzo, što je ovo? robinja i kapetan?! Tradimento in bottega! ajmeh, prečinitan sam [propadoh]! ajmeh, asasinan sam! per vita mia Limica me tradiško. Otiću delongo viđet kako je ovo pasalo. Ajmeh, ajmeh!)
KAPETAN: Žo mi je da nejmaš milijun neprijatelja, er bih te ja osvetio na suhu con la mia cavalaria e fantaria [e mojom konjicom i pješadijom], a na moru ne samo s mojom numerozom [brojnom] i tremendom armatom [strašnom vojskom], ma joštera i s ovijem galijam koje su u Gružu.
MARGARITA: Molim te, dragi kapetane, otidi se na ovijem galijam iiformat [obavijestiti] jeda se na njima nahodn jedan mladić u ime Pijero, koji je bio skjav na turskoj galiji.
KAPETAN: Otiću delongo, ma pošlji i ti Ždera, moga djetića, neka on one skjave uzbude upitat, zašto se meni ne konvenja. Utoliko pođi doma i stoj veselo.
Reference
[uredi]
