Beno Poplesija (Robinja)2/23
| ←Šena dvadeset i druga | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena dvadeset i treća |
Šena dvadeset i četvrta→ |
ŽDERO (sam): Svak ko me vidi reveriškava me; er cijeni da sam doktur.
DOKTUR: Ma ko je ovi odi koji interompa [prekida] i nostri colloquii [naše razgovore]?
MIHOČ: Usilovai sam odijeliti se za promijenit se iz ovijeh haljina.
DOKTUR: Gdje ideš, o mea bellula? ferma [stani]!
MIHOČ: Idi otole; mahniče, na! (Ovdi ga udara i bježi.)
DOKTUR: Heu me, heu me!
ŽDERO (sam): Ovo je doktur!
DOKTUR: Contremuere cave sonitumaqu dedere caverne! Tako me jako udri; da me još boli. — A ti; infame augurium, koji me si privo [lišio] od moje roge!
ŽDERO: Koje roge?! ta1api$ srgo IĐ1 reta1, malanus quo tibi veniat, bruttus scimiones! Para ne vidiš che io son dottore[da sam ja doktur]?
DOKTUR: Ako ti nijesi nego Ždero! zato mi da’ moju togu.
ŽDERO: Ego, senti, imorante [čuj, neznalico], sum doctorus, doctoratus in medio tovjernoribus, i na ti jednu pes za mustachionibus.
DOKTUR: O vergogna delle frasi Tulliane [o sramoto Ciceronovih fraza], svuci se iz te haljine! Gdje ideš? siste gradum!
ŽDERO: Znam i ja da smo u gradu, zato ti na i rubun i klobuk, a ti meni vrati bijelj i baretu. (Ovdi se prominjivaju.)
DOKTUR: Evo ti na. — Salve, o consorte de' miei studii [druže mojih nauka], venerabunda toga! a ti, o pilleo [šešire], povrati alla mia fronte la gravità Socratica [mojemu čelu Sokratovu ozbiljnost]. — Zahvalivam ti, o Ždero, et vale.
ŽDERO: Dosad sam činio od doktura i fino mi je reuškalo; poću sad činit od skjava, gdje ti nješto turski, arabski umijem. A evo apunto odovuda čeqadi — stavimo se in ordem [u red]. (Ovdi se zamotava u bijelj.) — Salamalek, bernuvala, salamalek, kukuruba, hu ha, hu ha, salamalek, kukuruba.
Reference
[uredi]
