Beno Poplesija (Robinja)2/17

Beno Poplesija (Robinja)
Pisac: Nepoznati autor
Šena sedamnaesta

Šena sedamnaesta

PIJERO i ZIJEHALO

PIJERO: Nu, koji je to prsten?
ZIJEHALO: Ovi je prsten lijep; pogledaj ga, kako se zeleni i iz njega njeke iskrice skaču.
PIJERO {sam: Ajmeh, ovo je prsten moje priljubljene Margarite!) —- Molim te, reci mi, odkuda ti ovi prsten?
ZIJEHALO: Do mi ga je njeki frustijer, da mu ga prodam; zato, ako ćeš ga kupit, neću s tobom gledat.
PIJERO: Da znaš li, ko ga je temu frustijeru do?
ZIJEHALO: Jedna mu ga je djevojčica darovala koja je u njegovoj kući za njekoliko dana stala.
PIJERO: Djevojčica mu ga je darovala?! da kako je toj djevojčici ime bilo?
ZIJEHALO: Ime joj ne znam, er ti se ona činila zvat robinja.
PIJERO: Da gdje se sad nahodi ta robnnjaR (Sam: Ovo je al sicuro [spgurno] moja draga Margarita!) nu, reci mi.
ZIJEHALO: Ja ti ne znam, zašto jesu tri četir ure da je otišla iskat njekoga nje brata. Orsu, gosparu, ako ćeš kupit prsten, — ako li ne ja ću otić.
PIJERO: Počeka’; reci mi? kako ti je ime?
ZIJEHALO: Con riverenza parlando [bez zamjere] Zijehalo, na Vašu zapovijed.
PIJERO: A meni je ime Pijero; nu mi reci, poznaš li me?
ZIJEHALO: Ja te ne poznam, er te nijesam prije vidio.
PIJERO: Ja sam Dubrovčanin i sin sam bogata trgovca; s bremenom ćeš znat ko sam ja — vjeruj mi da se nećeš pokajat da me si poslužio. Uzmi ova dva cekina za prsten, a ovi reo tebi darivam.
ZIJEHALO: Gramarze [velika hvala] a Vostra Signoria! u čemu te imam služit?
PIJERO: Meii veoma importa [stalo mi je] znat gdje se nahodi ova robinja; to bi hotio da ti otideš skordžat [vidjeti]. I ja bih s tobom došo, ma pravedni uzroci brane mi da se za sad ne odkrivam da me poznadu; poćeš se ti dakle inFormat gdje je? i dođi me avizat — biću među - crevljarima.
ZIJEHALO: Gosparu, ne brini se, lassa far a mi [ostavi to meni]. Ma nu mi reci, ako je nađem, hoću li joj što rijeti?
PIJERO: Reci joj samo da „njeki Pijero žudi s tobom govoriti“. Ja ću poći i nemoj ti komu ovo pripoviđet.
ZIJEHALO: Gosparu, ne bih ni na konopcu prinovidio! poću je ja sad proiskat, i ako je ne nađem, poću se informat od moga gospara Peraštanina: on će znat gdje se nahodi.

Reference