„Bela lađo, na tebe mi krivo,
Zaš’ne javljaš da l’je, roblje živo?“
„Roblje živo, al ne mož’ da dođe,
Dibok Dunav pa ne mož’ da prođe.
Vetar duva pa mi lađu ljulja. 5
Da sam vila pa da imam krila,
Dosada bi u Nemačko bila,
Pred lager bi bombu opustila,
Pa bi prva vrata otvorila,
I onda bi roblje ispustila. 10
Svaka majka ruke bi širila,
Da zagrli svoga milog sina,
Svaka sestra za brata rođena,
Svaka ljuba za svoga dragana...
A Đermanci vrzani u lanci, 15
A Đermanke vrzane u lance.
Pevač, mesto zapisa i napomena
Sela zapadno od Leskovca
Reference
Izvor
Dragutin M. Đorđević: Život i običaji narodni u Leskovačkoj Moravi, Naučno delo, Beograd, 1958., str. 653.
