Bajram dođe, nastupi veselje,
po sokacim’ udarili momci,
po pendžerim’ lijepe djevojke.
Svako srce šenli i radosno,
samo majka mladog Omer-age 5
zabrinuta sjedi nevesela.
Sinoć ružan sanak je usnila:
bijela joj se zapalila kula,
u bašti se alma osušila,
iz gaja je čula kukavicu. 10
Ne bi malo, tutanj uz avliju,
u odaju uleće joj kona:
— Kuku tebi, Omerova majko,
poginu ti mladi Omer-aga,
ubiše ga dva pašića mlada, 15
pod pendžerom lijepe Emene
u gornjemu gradu pod Tabijom!
Vrisnu jadna Omerova majka,
pade stara na meke šiljtete,
birdem pade, bogu dušu dade.20
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 484.
