Bajo i Mrka buljabaša

Izvor: Викизворник


Bajo i Mrka buljabaša

Četa mi se podignula mala
od Perasta mjesta 'ajdučkoga,
četa mala trideset 'ajduka,
a pred četom Pivljanine Bajo.
Eto čete uz Risanske strane, 5
a otole preko Krivošija
i Grahovo zdravo pregaziše,
dok dođoše u Banjane ravne
u maleno selo Petroviće
na dvorove Petrović Staniše. 10
Tu u njega Bajo počinuo,
su njegovo trideset 'ajduka.
Žali mu se Petrović Staniša,
kako su im Turci udarili
na bijelu crkvu Kosjerevsku, 15
udario Mrka buljubaša
su njegovo šezdeset Turaka;
bijelu su crkvu po'arali
i u crkvu Turci zadanili.
Kad to čuo Bajo Pivljanine, 20
on podiže trideset 'ajduka,
pa ga eto b'jelu manastiru
i udari Mrki buljubaši.
Mrka bješe Baja opazio
i njegovo trideset 'ajduka, 25
pa povede šezdeset Turaka
i pobježe pored vode ladne;
Pareške se prifatio strane,
a ćera ga Bajo Pivljanine
su njegovih trideset 'ajduka; 30
do Skorča ih Gore doćerao.
Posječe im nekoliko druga,
pa se vrnu selu Petroviću,
u Staniše na konak panuo.
Govorio Petrović Staniša: 35
“Hvala Bogu na njegovom daru,
kad nam takvog dade 'arambašu,
te nas 'vako brani od Turaka!”
A veli mu Bajo Pivljanine:
“Fala kneže, Petrović Staniša, 40
kad si takog glasa i obraza,
moju ću ti seku pokloniti,
moju seku tebe za ljubovcu”.
Otole se Bajo podigao
i otide bijelu Perastu. 45
Nakon toga Mrka buljubaša,
podigao šezdeset Turaka,
eto ti ga selu Petroviću
u onoga Petrović Staniše;
bijelu mu kulu orobio, 50
orobio, pa je zapalio,
a Staniši glavu otkinuo;
pa otide u Kosijerevo,
te orobi prebijelu crkvu.
Pa s' otole Turčin podigao 55
i eto ga uz Banjane ravne,
a otole Pivi valovitoj,
da orobi Pivskog manastira.
Kad to viđe Stanišina ljuba,
knjigu posla Pivljaninu Baju: 60
“Brate mio, Pivljanine Bajo,
evo Mrka dođe buljubaša,
su njegovo šezdeset Turaka;
posiječe mojega Stanišu,
orobi mi i zapali kulu, 65
pa otide stojnu manastiru
te i njega Mrka orobio;
ni to njemu dosta ne bijaše,
no podiže šezdeset Turaka
i otide uz Banjane ravne, 70
pravo 'oće Pivi valovitoj,
da orobi bjela manastira.
No moj brate, Pivljanine Bajo,
'odi, dođi selu Petroviću,
da osvetiš mojega Stanišu 75
i bijelu orobljenu crkvu!”
Kada Baju knjiga dolazila,
te vidio šta mu knjiga piše,
proli suze niz bijelo lice;
udari se rukom po koljenu; 80
koliko se lako udario
na koljenu čovu ištetio.
Uknu silan Pivljanine Bajo,
pitaju ga trideset 'ajduka:
“'Arambašo, Pivljanine Bajo, 85
okle knjiga vatrom sagorela?
I prije su sitne dolazile,
ma nijesu suza donosile!”
Onda reče Pivljanine Bajo:
“Braćo moja, trideset 'ajduka, 90
evo knjiga iz Banjana ravnih,
iz malena sela Petrovića,
od sestre mi Stanišine ljube;
pa me svačim na svijetu kumi,
da idemo u Banjane ravne; 95
jer došao Mrka buljubaša
su njegovo šezdeset Turaka,
posjekao Petrović Stanišu,
bijelu mu kulu orobio,
orobio, pa je zapalio. 80
I to mu se malo učinilo
pa otiš'o u Kosijerevo,
te bijelu crkvu porobio.
I to mu se malo učinilo,
pa digao šezdeset Turaka 85
i pošao uz Banjane ravne
u krvavu Pivu potočljivu,
da orobi Pivskog manastira.
Sad me zove seja udovica,
da osvetim Petrović Stanišu 90
i bijelu Kosjerevsku crkvu,
a da ne dam Pivskog manastira”.
Svi 'ajduci Baju govorahu:
“Pa 'ajdemo, 'arambaša Bajo!”
Otole se Bajo podigao 95
su njegovo trideset 'ajduka
i eto ga uz Risanske strane,
a otole preko Krivošija.
Eto, Bajo i Grahovo pređe,
zdravo selu Petroviću dođe 100
na žalosnu Stanišinu kulu
i tu sestru nalazio Bajo,
đe na kulu sestra prekukava.
Pita sestru Pivljanine Bajo:
“Sestro moja, šta je ođe bilo?” 105
A otište ona kaževati,
sve mu kaže s prve na potonju.
Kad razumje Pivljanine Bajo,
ne moga se njemu dangubiti,
no podiže trideset 'ajduka 110
i okrenu uz Banjane ravne.
Prođe Bajo podno Gacka ravna.
Kad u Pivu kalovitu stiže
kod bijela manstira slavna
tu našao igumana stara, 115
đe ridaše, suze proljevaše;
a pita ga Pivljanine Bajo:
“O glavare bjela manastira,
kakva ti je nužda prevelika,
te ti ridaš, suze prolijevaš?” 120
A iguman Baju odgovori:
“Mili brate, neznani junače,
ođe dođe Mrka buljubaša
su njegovo šezdeset Turaka
i udari bjelu manastiru; 125
orobio slavna manastira
i odnese gotovinu blago,
i povede pedeset đakova”.
Veli njemu Pivljanine Bajo:
“Kud je poša' Mrka buljubaša?” 130
A govori starac igumane:
“Govoraše Mrka buljubaša
da će ravnu Pivu po'arati,
i bijele ovce plijeniti;
doveče će biti na Bezuje, 135
tu će noćit' Mrka buljubaša
i njegovo šezdeset Turaka;
otole će preko Pive ravne
da on ide u Goliju tvrdu”.
Kad razumje Pivljanine Bajo, 140
što mu kaza igumene stari,
otole je podigao društvo
i otide u Goliju ravnu,
te zapade Mrki buljubaši
u tijesne klance jadikovce. 145
Malo stalo, dugo ne trajalo,
dok evo ti Mrke buljubaše,
na puškomet šezdeset Turaka.
Oni gone manastirsko blago,
a ćeraju prebijele ovce; 150
povezali pedeset đakova
pa ih gone ka' bijele ovce.
Pred Turcima Mrka odmakao,
ne bi velja puška dodturila.
Kad ga viđe Pivljanine Bajo, 155
on družini 'vako govoraše:
“Braćo moja, trideset 'ajduka,
vi sjedite u bukovo šušnje,
a ja odoh drumu čavlenome,
da presretem Mrku buljubašu 160
i okušam sreću na Turčinu!”
Sva družina Baja poslušala.
Eto Baja nasred druma puta,
od jasena granu otkinuo
te za granu zaklonio glavu. 165
Kad eto ti Mrke buljubaše
na gavranu noge prekrstio,
u ruke mu sitna tamburica,
lako kuca, tanko popijeva:
“Vesel'te se u gradu kadune 170
evo vama Mrke buljubaše;
Turčin vi je zdravo i veselo,
silno vi je zadobio blago
i vodi vi pedeset đakova!
A ti kurvo Pivljanine Bajo, 175
ako s' iđe u goru zelenu,
izađi mi na mejdan junački
da ti rusu posiječem glavu!”
Kad to čuo Pivljanine Bajo,
pogledao Mrku buljubašu 180
i ugleda od Staniše glavu,
đe mu visi o konju gavranu,
grozne su ga suze propanule;
od ijeda na noge skočio
i za prsi Mrku uhvatio, 185
pa ga sturi sa konja gavrana
i sveza mu naopako ruke,
a bijesna uhvati gavrana.
Onda Bajo u družinu dođe
i ovaku riječ govorio: 190
“Na noge se ako Boga znate!”
Onda skoči trideset 'ajduka,
te busije dobre uhvatiše.
Kada Turci blago naćeraše,
navedoše pedeset đakova 195
i nagnaše 'iljadu ovaca;
na njih soko udario Bajo
i ote im manastirsko blago
i ote im prebijele ovce
i ote im pedeset đakova. 200
Pa đakovim' Bajo govorio:
“'Ajte pravo b'jelu manastiru,
te kažite starcu igumanu,
da je ovo Pivljanine Bajo,
učinio danas od Turaka”. 205
Pa on nađe nekolika druga,
te povrati manastirsko blago
i povrati 'iljadu ovaca.
Kad povrati manastirsko blago,
i povrati pedeset đakova 210
i povrati prebijele ovce,
onda Bajo iskupi družinu
i povede Mrku buljubašu
i ponese od Staniše glavu,
pa ga evo niz Goliju tvrdu, 215
a sve Mrku buljubašu vuče,
a drvljem ga i kamenjem tuče.
Zdravo Bajo niz Banjane prođe,
dokle selu Petroviću dođe
i bijeloj Stanišinoj kuli. 220
Kad viđela ljuba Stanišina
savezana Mrku buljubašu,
viknu mlada iz grla bijela:
“Blago brate, Pivljanine Bajo!
Kad si moga doveo krvnika, 225
ka' da mi se digao Staniša!”
Onda reče Pivljanine Bajo:
“Sestro moja, kitna Anđelijo,
evo tebe Mrka buljubaša,
koji ti je posjeka' Stanišu. 230
Evo tebe noža plamenoga,
te Turčinu osijeci glavu,
te osveti tvojega Stanišu”.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • “Bajo sveti zeta”, A. Luburić, Rukopisna zbirka narodnih pjesama, pj. br. 36, Arhiv Srbije, Beograd. Zapisana je od Ilije Komnenovića.