Bajka o ženi

Milutin Bojić

Bajka o ženi Pisac: Milutin Bojić

Bajka o ženi

Ljubičastom parom diše Zemlja sana,

Modri su čempresi sagli glave tužno,

Vrh mrtvoga mora krikne koja vrana,

U zlatnome bakru tone sunce južno.

Usijan se pesak beli i preliva,

Zadrev u nebesa red planina spava,

Na crvenom žalu slet ždralova sniva,

Roj mušica dršće iznad rečnih stava.

Vruć, zapahnut mirom i muzikom boja,

Sa dosadom Čovek svu tu raskoš motri,

Leži sirov, krvav, pun dlake i znoja,

I traži u suncu da svoj odgled smotri.

Zrelost jedrog dana prazna mu je sena,

Nejasnih oblika jedno Novo čeka,

Skup raskoši, sunca, nestalno ko pena.

— i odjednom on se strašću zacereka.

Sa jelovih gora slazila je Žena.

1911

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.