Baštu sadi čelebija Salko.
Ne sadi je čim se bašča sadi,
već je sadi tunjom i limunom,
po srijedi dubrovačkim cvijećem,
izokola đulom i zumbulom. 5
Kad je Salko posadio bašču,
Salkina se pokrađaše bašča.
Al’ se Salko ljuto zaklinjaše:
— Ja ću moju pričuvati bašču.
Kad je bilo večer po akšamu, 10
ode Salko u zelenu bašču
pa se sakri u zelenu travu.
Stade huka po zelenoj bašči,
stoji fuka varakli nanula,
stoji šika harali dimija, 15
stoji zveka na grlu đerdana.
Salko skoči iz zelene trave
pa pogleda po zelenoj bašči,
kad eto ti trides’t djevojaka
i pred njima Dizdareva Fata. 20
Fata bere tunje i limune,
Fata bere, u njedra ih meće;
ona bere dubrovačko cvijeće,
ona bere, za glavu ga meće.
Beru cure đule i zumbule, 25
cure beru pa se njima kite.
Kad je vidje čelebija Salko,
on poskoči iz zelene trave
pa uhvati Dizdarevu Fatu.
Stoji piska lijepe djevojke: 30
— Pusti mene, čelebija Salko,
mene mati na vodu spremila.
— Neću, bogme, Dizdareva Fato,
već te vodim u bijele dvore!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 769-770.
