Zaigra se ban Sekula
b'jelom vilom Mandalinom.
Uteče mu b'jela vila
k vedru nebu pod oblake.
I namače ban Sekula,
i namače mudru vidru
te uvati b'jelu vilu.
"Nemoj mene, ban Sekula,
nemoj mene sabljom sjeći,
kazaću ti troje bilje:
jedno bilje, ban Sekula,
rodiće ti ljuba sina;
drugo bilje, ban Sekula,
bićeš junak u družini;
treće bilje, ban Sekula,
moći će ti sablja sjeći!"
I govori ban Sekula:
"Ne budali, b'jela vilo!
Dok je meni Boga moga,
rodiće mi ljuba sina;
dok je meni brata moga,
biću junak u družini;
dok je meni desne ruke,
moći će mi sablja sjeći!"
Zlatna pjena od mora, Narodne pjesme Srba u Hrvatskoj, priredio Zdravko Krstanović, Rad, Beograd, 1990.
Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 125-126.
