Banova Marija

Izvor: Викизворник


5

Banova Marija

Pošetala banova Marija
Po čaršiji niz donje sokake,
Uza nju su četiri robinje,
Dvije nose skute i rukave,
Treća nosiu boci ćulsije,
Da mi škropi banovu Mariju,
Da joj dojke znojem ne zapahnu,
Ačetvrta u bošci haljine,
Da se Mara preoblači često.
Kogođ Maru u sokaku sreta,
Svak se njojzi s puta uklanjaše.
Naljegoše tri srpske vojvode,
Dvije su joj prolazile s mirom,
Ali treći s mirom ne hđe proći,
No potežežestoku kandžiju,
Rašćerajojčetiri robinje,
Izgazi joj skute i rukave,
Istrgajoj biser i đerdane,
Beginica njemu govorila:
„Hajd' odatle, jedan horjatine,
„Horjatine i horjacki sine!
„Ne gazi mi skute i rukave,
„Netrgaj mi biser i đerdana.“
To bijaše banović Sekule,
Pa se maši vrancu na ramena,
Ituri se rukom u džepove,
Idade joj dvanaest cekina:
„Na to tebe banova Marijo!
„Pa se fali među drugaricam.“
Kadto viđe banova Marija,
Savi skute, pa pobježe putem,
I pobježe babu na dvorove:
„O moj babo, od Budima bane!
„Zaludu ti banstvo i gospostvo,
„Kad su mene rezil učinili.“
„Ko Marijo? dugo jadna bila!“
„Kogođ mene srete u sokaku,
„Svak se mene uklonio s puta,
„Ali ne hće jedna vojevoda,
„No naćera pretila vrančića,
„I izvaditrostruku kandžiju,
„Rašćera mi četiri robinje,
„Izgazi mi svilu i kadifu,
„I istrga biser i đerdane,
„Pod grlo me zakinuo zubom.“
„O Marijo, dugo jadna bila!
„Koliko sam tebe govorio,
„Da ne šetaš donjijem sokakom,
„To je bio banović Sekule,
„Što je tebe u mene prosio,
„On prosio, a ti ne hće poći.“
Mara banu krotko progovara:
„Ah moj babo, od Budima bane!
„Ako li se udam i za koga,
„Neću drugog no onogdeliju,
„Vojevodu banović Sekula.“
Kada bane ćercu saslušao,
On dovati divit i hartiju,
I napisa list knjige bijele,
Teje šalje banović Sekulu:
„O moj zete, banović Sekule!
„Kupi svate, hajde po đevojku,
„Davno sam ti Maru poklonio.“
Knjigadođe banović Sekulu,
Knjigu gleda, a smije se na nju,
Onuuči, drugu odma piše:
„Ne fala ti, od Budima bane!
„Ne fala ti na tvojoj Mariji,
„Kadje iskah ti mi je nedade,
„A sadti je ni iskati neću,
„Nek s' udava, za koga joj' drago,
„Ja sam davno drugu isprosio.“



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 14-17.